Jesu li visoke cijene ulja i brašna opravdane?

Suncokretovo ulje koje i ovih dana kupujemo u trgovačkim centrima proizvedeno je prošle jeseni nakon žetve. Imali smo dobru i kvalitetnu berbu. Da, ali ona je bila prije sedam, osam mjeseci. A suncokret posijan prije godinu dana. Tada još uvijek nisu bile ove cijene gnojiva, zaštitnih sredstava, a i goriva. Dakle, čuvali su ga u skladištu. Tko je tu sve profitirao teško je reći, ali vjerojatno i uljare i trgovački lanci.

Boris Lalovac, bivši ministar financija, nedavno je istaknuo da su narasle cijene plina lihvarstvo i ratno profiterstvo. Možemo li i ovo tako nazvati? 

Ulje proizvedeno po skupim cijenama repromaterijala tek ćemo proizvoditi u uljarama naredne jeseni.

Ali, jesu li dizanjem cijena do vrtoglavih 21 kunu za litru doplatili poljoprivrednicima? Nisu. Na toj razlici samo oni zarađuju. 

Stara priča s manjkom skladišta 

Sjećamo se fotografija iz Francuske kada su zbog sličnih razloga prije nekoliko godina došli s razbacivačima gnojiva pred trgovine i pobacali (doslovno) izmet na njih. I onaj kruti, ali bome i iz cisterni tekuću gnojnicu. Trgovci su se pokazali "vještima" i kada je u pitanju maslinovo ulje. Svako drugo na policama je krivo deklarirano. I brašno koje je sada poskupjelo sigurno nije od svemirske pšenice, a ni s južne polutke gdje je žetva bila prije dva mjeseca. Minimalno je od pšenice koja je skinuta u srpnju 2021., a posijana u jesen 2020. I to skinuta u Hrvatskoj. Ne u Ukrajini ili Francuskoj. Tada su bile druge, znatno niže cijene goriva i zaštitnih sredstava.

NIje problem saznati koliko je koštala proizvodnja u jesen 2020. i proljeće 2021. godine. I tu ne vjerujemo da su mlinari dodali koju kunu ratarima od kojih su kupili pšenicu jer zbog nedostatka skladišnih kapaciteta nakon žetve proizvođači ju odmah nose otkupljivaču. Još možemo donekle shvatiti pekare jer oni sada imaju skupu energiju. Ali, brate mili, pretjerali su. Tri kune za kiflu kod nas, a 50 kilometara sjevernije u Mađarskoj jedna kuna. I sve naše udruge šute. Pa i ova žetva pšenice koja nam predstoji ne bi trebala slijediti navedene cijene jer priprema tla u jesen, sjetva u studenom i prve prihrane obavljene su pod drugačijim, znatno nižim cijenama gnojiva i sjemena.

Sjetimo se da smo u prošlo proljeće saznali da će otkupljivači unaprijed ugovoriti cijenu otkupa pšenice. To smo tada zvali kotacijskim cijenama. 

Sada dolazimo do stare priče, a to je nedostatak skladišnih kapaciteta kod samog proizvođača. Jer ako bi ratar pšenicu mogao zadržati kod sebe, čekao bi bolju cijenu. Ovako dobili proizvođači prošle godine svojih kunu i nešto za kilogram pšenice, a ovi sada poderali cijeli Hrvatsku cijenama brašna. Ne može se reći da se ništa ne poduzima, ali sporo ide. Ima i mjera ruralnog razvoja za stvaranje skladišnih kapaciteta upravo za ratarske proizvode, no birokracija i papirologija sve usporava. I skladišta u voćarstvu je malo.

Ovih dana završavaju se određeni kapaciteti i nešto se kreće, ali isto sporo i nedovoljno. I danas i narednih godina imat ćemo situaciju da voće, pšenicu i druge proizvode moramo odmah predati jer nemamo gdje držati i prodati po boljoj cijeni. Ovako šlag kupe oni koji to imaju. Silosi i mlinovi. Nekakva čudna javna i medijska buka je napravila dodatni pritisak na potražnju za uljem i brašnom pa i kupci gomilaju veće količine u svojim domovima. Međutim, ipak bi svi sudionici ovog nepotrebnog poskupljenja trebali odgovorati. Ako ne postoji mogućnost odgovaranja pravnim načinom, onda pred javnošću i dobivanje po nosu od samih proizvođača jer oni su najviše prevareni.

Niži PDV bez učinka

Teško možemo očekivati i nešto bolju reakciju udruga potrošača. Sada bi morali seljaci pokazati zube jer na njihovoj muci zarađuju. Ne mogu ni shvatiti kako to promatraju bez ikakvih aktivnosti. Jer ove cijene ulaznih troškova mogu utjecati na cijenu ulja i brašna tek iduće jeseni, pa i godine.

Niži PDV uveden na sve to nije dao nikakve učinke. Dakle, oštećen je i državni proračun. Razlika se slila u nečije džepove. Kako su građani stvorili zalihe potražnja je nešto splasnula. Međutim, cijena i dalje stoji. Gdje su tu poljoprivredni proizvođači prvenstveno suncokreta, uljane repice i žitarica? Njima su dali crkavicu, a sada s tom robom mešetari tko stigne.

Slušamo i nove gluposti. Kao, ako je u Njemačkoj pet eura litra ulja, onda će biti sigurno i kod nas. Ne vidim razloga za takvo divljanje cijena ako neće znatno povećati cijenu otkupa. Bude li u otkupu kilogram suncokreta pet pa i deset kuna onda bi bilo normalno da cijena litre ulja bude pet eura. A ako to bude na razinama kao sada onda cijena ulja treba padati.