Milanović po prstima, poljoprivrednik po džepu!

Trgovinski rat nije rat, rekao je premijer Zoran Milanović. Naravno da nije jer ratovi traju duže od nepunih 24 sata koliko je trajalo odmjeravanje mišića dvojice premijera Hrvatske i Srbije.

U tom nepunom danu naslušali smo se svakojakih gluposti i bahatosti te uvidjeli koliko je zapravo krhko prijateljstvo između dvaju naroda. Komšije najviše veže novac i želja za profitom. Kad su se nanizale kilometarske kolone na granici Srbije i Hrvatske i kad je krenuo Milanovićev show sa zabranama, mnogi od nas su mislili da je to opet kakva vijestica s News-bara. Nije.

Krhko prijateljstvo Srbije i Hrvatske

Onda je Vučić blokirao ulazak hrvatskim kamionima i onda je krenuo rat od tarabe do tarabe. U trenutku dok ovo pišem, srbijanska vlada odlučit će o ukidanju embarga s njihove strane. I tako završi kamionski rat zbog izbjeglica, a premijeri će nam ispružiti male prstiće i zapjevat Mir, mir, mir, nitko nije kriv.

Naravno, ovaj bum-tras sukob s međusobnim šamaranjem imat će dalekosežne posljedice. Prvenstveno, kratkotrajna blokada ukazala je koliko hrvatsko gospodarstvo ovisi o srbijanskom tržištu. Naime, neovisno o danu blokade, Hrvatska godišnje izvozi 5% svog ukupnog izvoza u Srbiju. Srbija je i glavni tranzit prema Bugarskoj, Grčkoj, Makedoniji. Godišnje Hrvatska izveze pola milijarde eura svoje robe.

Koliko ovisimo o srbijanskom tržištu

Prema nekim statistikama, Hrvatska u Srbiju izvozi 3,5 milijarde kuna, a uvozi 2,5 milijarde. No, glavna kritika hrvatskom embargu i pritisak dolazio je od hrvatskih proizvođača. Vjerojatno najjači pritisak išao je od svemoćnog Todorića koji u Srbiju i njene prehrambene pogone ulaže više od milijardu i pol eura. Mislim da je do sada Hrvatska uložila više od 5 milijardi eura, a toliko Grčić nije u stanju ni isprintati do kraja mandata. Naravno da ovih 24 sata igre bez i sa granicom nije previše osiromašila Todorića ili Tedeschija.

Todorić još uvijek ne prodaje helikopter

Nisam još vidio da je Todorić na Njuškalu oglasio prodaju svog helikoptera ili bilih dvora. Neće to njega slomiti pa niti hrvatsko gospodarstvo. Vjerujem da nitko nije primijetio pomanjkanje srpskog Smokija na hrvatskim policama. Upravo ta neprimjetnost nedostatka pojedinih artikala izaziva strah kod naših grosista. Svi su zamjenjivi pa i oni regionalno brandirani proizvodi i proizvođači.

Strah od gubitka tržišta već je izazvao paniku i kalkulacije tržišnih eksperata da će se novac koji je bio namijenjen u poboljšanje produkata preusmjeriti u ponovno brandiranje i reklame na izgubljenom tržištu. Egotripni Milanović pokazao je mišiće, no ne i pamet. U svrhu predizborne kampanje aktivirao je radikale u Srbiji i izazvao ih na reakciju. Trebalo je proći par sati pa da lik i djelo hrvatskog premijera zasjaji na mnogobrojnim naslovnicama srpskih časopisa. Jeftina reklama za premijera, skupe posljedice za hrvatsku prehrambenu industriju, proizvođače, nabavljače i krajnjeg konzumenta. Ako je time i priskrbio koji glas desnice, Milanović je izgubio potporu onih koji su mu bili naklonjeni s gospodarske strane.

Gorak okus Milanovićevog jarčenja

Izbori će biti iscrpljujući, posebice financijski jer će trebati puno PR aktivnosti da se anuliraju gluposti pojedinih ministara, a posebice onih koji direktno i indirektno utječu na sektor kojim se bavi AgroKlub. Povratak kupaca i umiljavanje srpskom potrošaču koštat će kupca u Hrvatskoj jer će se na njegovim leđima prelamati cijena kojom će se ispirati gorak okus Milanovićeva jarčenja na brvnu. Međumrežje je snažan i brz medij. Prema dostupnim podacima, Todorić je već alarmirao mnoge izvjestitelje o svom gubitku. Tu je i Podravka. Milijun kuna gubitka spominje i Agrofructus. Šećerane u vlasništvu Tvornice šećera Osijek koja je u sastavu Žito Grupe već najavljuje poskupljenja od 20-30 eura po toni.

Kako je riječ o 500h ektara šećerne repe, a po hektaru je prosječan prinos od 75 tona šećerne repe, lako je izračunati koliko će koštati Milanovićeva PR taktika na vojvođanskih 400.000 tona repe. Oglasila se i Petrokemija koja je već izgubila 3 milijuna eura. Hrvatske projekcije o rastu BDP-a u ovim minimalnim okvirima tako padaju u vodu već ovim kratkotrajnim ratom ega. U međusobnom šamaranju premijera najviše će stradati seljak. Zalihe se ne troše, cijena otkupa će pasti, a gle čuda, cijena proizvoda će porasti da bi se pokrili troškovi rata. Hrvatska ionako ima najviše cijene hrane u Europi.

Oštra nota iz Europe

Njemačka ima samo duplo skuplji kruh. Zbog velikih zaliha mlijeka i mliječnih, mlijeko nam već sad ima dampinške cijene. Zatvoren je izvoz u Rusiju. Zatvara se i prema Kini, a evo Milanović zatvara i prema Srbiji. Ponašamo se kao pijani milijarderi u trenutku dok nam prijeti novi val izbjeglica i zatvaranje slovenske, austrijske i mađarske granice. Troškovi skrbi nad izbjeglicama će rasti kao što i eksponencijalno rastu troškovi Milanovićeva rata. Zoki uopće nije svjestan koji je kaos prouzročio. Srbi slave pobjedu nad Hrvatskom. Zabrana Smokija i čokoladnih bananica iz Srbije bio je ubod komaraca koliko je jak udar na hrvatsku ekonomiju imalo zatvaranje granica sa srbijanske strane. Rat je samo ukazao stvarnu ekonomsku orijentaciju Hrvatske.

Ovisimo o srpskom tržištu i tranzitu preko Srbije. Ukoliko se odlučimo na još kakvu predizbornu promidžbu, prvo bi trebali dobro proučiti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Srbije i EU, ali i kršenje pravila carinske unije. Da je Hrvatska izgubila i bitku i rat, potvrđuje i oštra nota iz Europe. Srbija je dobila potporu susjeda, ali i europskih institucija. Upućuje na to i posredovanje europskog povjerenika za susjedsku politiku i proširenje Johannes Hahna.

Milanović dobio po prstima, gospodarstvo po džepu!

Milanović je dobio po prstima, hrvatsko gospodarstvo po džepu. Preskupo plaćen predizborni potez kojeg će na kraju odrađivati seljak na svojim poljima i osjećati na svojoj koži. Naravno, do novog saziva Sabora i Vlade sve ovo će se zaboraviti, no gospodarstvenici neće zaboraviti marže, kao ni bankari ratu za kredite. Političari će uživati u svojim foteljama dok će seljak i dalje na kišu, vjetar, snijeg ili sunce ne znajući hoće li prodati i naplatiti svoj trud. A gdje će njegov trud završiti, jel u Njemačkoj ili Srbiji sasvim svejedno. On preko granice ide samo trbuhom za kruhom, kao i ovogodišnji prvak u oranju, Valentino Rusan koji je odlučio voziti kamion u Njemačkoj.

Foto: Radio Slavonija