Narodna vjerovanja: Šta simbolizuje riba i zašto šutjeti tokom pecanja?

Riječna ili morska, riba sadrži nezasićene masne kiseline, bjelančevine, vitamine i minerale neophodne za zdravlje i treba je jesti bar dva puta sedmično. Ne sadrži nijedan štetan sastojak. Povoljno djeluje na srce i krvne sudove. Eskimi i drugi narodi koji je svakodnevno jedu ne obolijevaju od srčanih bolesti, nemaju visok krvni pritisak i ne umiru od infarkta.

Zašto nije češće na jelovniku?

Većina vrsta sadrži sve vitamine B grupe, neophodnih za pravilno funkcionisanje nervnog sistema, kalcijum, cink, gvožđe, bakar, selen, jod, fosfor, natrijum i druge korisne minerale. Preporučljiva je u ishrani zdravih i bolesnih, sportista i onih koji se ne kreću mnogo, mladih i starih, trudnica i djece, blagotvorna je u svim programima za regulisanje tjelesne težine i masnoća u krvi, lako svarljiva i ukusna - pa zašto onda nije češće na jelovniku?

Zašto je važno češće jesti ribu?

Obično se kao razlog navodi visoka cijena - što ima smisla, jer ova namirnica je poskupila u prosjeku tri puta u odnosu na isti period prošle godine.  Ali, kako je u toku Veliki post pred Uskrs, moguće je da će imućniji rizikovati trošak da ribu jedu češće, ili barem na praznike koji "padaju" u vrijeme posta. A i siromašnima će prije ili kasnije dosaditi postan pasulj, hljeb sa margarinom i krompir paprikaš bez mesa, pa će u jelovnik unijeti konzervu sardine ili čak tunjevine u komadićima, s obzirom da je svježa riba ipak dostigla cijene koje nisu dostupne većini. 

U davna vremena, poljoprivrednici, naročito oni koji su živjeli blizu rijeke, potoka ili obične bare, nisu propuštali priliku da trpezu obogate ovom namirnicom. Ribolovci su bili cijenjeni, a potrošači nisu žalili novca za velikog šarana, soma, kečigu, smuđa, čak i sitnu ribu koja ide pravo u tiganj. Siromašniji svijet se obično krivolovom, bez dozvole za pecanje, snabdijevao onom iz najbliže tekuće ili stajaće vode. U to doba, prije nego što je iko znao za zagađenje prirode, svaka moguća voda obilovala je ribom, koju nije jeo samo onaj ko nije htio.

Duše predaka

U narodnoj medicini imala je visoko mjesto, jer, ako bolesnik traži da je jede - to je znak da će svakako ozdraviti i porodica nije žalila truda ni novca da što brže obezbijedi šarana ili soma. Često se priprema za daće u vrijeme posta. Ljudi davnih vremena vjerovali su, kako izgleda, da su ribe - duše predaka, koje se vraćaju da spase stanovništvo u doba gladi, otkuda potiče čitav spisak zabrana i ritualnih ponašanja koje slijede i današnji ribolovci: na pecanje idu ranom zorom, prije svitanja, tokom cijelog dana šute (jer i riba šuti), a najviše vole da pri polasku ne sretnu nikog i ne progovore ni riječ ni sa kim, a sve ovo da ne bi uvrijedili ćudljiva ženska božanstva koja upravljaju srećom u ovom poslu.

Trudnice, suprotno savremenom gledištu, nisu smjele da jedu ribu, jer se smatralo da će dijete imati krljušti po tijelu i da dugo neće progovoriti. Djeca također nisu dobijala ovu hranu, iz straha da se ne zadave kostima.

Od davnina je smatrana kao zdrava hrana, pogodna za različite načine pripremanja. Od riječne ribe svih vrsta prave se ukusne čorbe, ljute i manje ljute, u kotliću ili velikom loncu, spas za hladne dane. Peče se, prži u dubokom ulju, u tiganju, u vatrostalnoj posudi, "plehu", pohuje se, melje u ćufte, obogaćuje raznim vrstama povrća, prije svega krompirom i lukom, a svako od ovih jela zadovoljava kriterijume posne ishrane, zdravlja i zadovoljstva ukusnim obrokom. Ima samo jednu "manu": kao laka hrana, ne pruža produžen osjećaj sitosti, pa je čovjek ubrzo ponovo gladan, zato su nekadašnji poljoprivrednici govorili "riba je voda".