Sudbina otočnih sela - rapski raj

Već godinama dolazim na otok Rab. Mali otok koji skriva svoje zeleno srce vanjskim, gotovo nepristupačnim mjesečevim izgledom. Onog čega bih se trebao sjećati bio bi moj prvi dolazak na Rab. 1975. pokojni brat blizanac i ja imali smo svega dvije i pol godine. Trčkaranje po Grpama, malom seocetu na brdašcu u mjestu Barbat. Djece je bilo kao u priči, a to seoce kao iz bajke. Sjećam se da je preko puta naše kuće bila gušterna, čatrnja ili betonska cisterna u kojoj se skupljala voda za seoce.

Već tad je postojao vodovod pa se šterna manje koristila za piće, a više za zalijevanje malenih vrtova na kojima je rasla salata, poneki biž (grašak), čič (slanutak, bob), kukumari (krastavci) i tikvice. Kraj šterne stajala je velika metalna preša. Malo tko od nas djece znalo je čemu služi ta naprava. Meni je to više sličilo nekom spomeniku nego stroju. Tek nešto stariji upitao sam domaćeg čovjeka što je to, a on mi je s puno sjete govorio o tome kako ujesen se okupi cijelo selo i na tu prešu pritišću grožđe i prave mošt koji će jednom postati fino vino.

Domaći ljudi i njihov otok

Tada se najviše radilo vino od Plavca malog. Ujutro, dok se čula tek pjesma cvrčaka, znao bih prošetati s bakom uz cestu koja tada nije bila tako prometna kao danas. Ispod ceste sve je bilo puno vinograda. U to rano jutro, onako tek na probuđenom suncu, do pasa goli, već su odrađivali svoju nadnicu nadničari s Kosova. Izrađena tijela, mršavi, žilavi, snažni i preplanuli zabijali su motiku u suhu, crvenu i pjeskovitu zemlju i okopavali trsove s kojih će do kraja kolovoza poput crnog zlata sjati bobice grožđa. Vječiti manjak kiše na tim poljima, suha ispucala zemlja čiju koru je natapao težački znoj. Nije bilo motokultivatora. Ruka, mišić, žuljevi na dlanovima i prstima, pamtili su svaki taj udarac o tlo.

Znam da je meni bilo teško šetati po toj vrućini, no kako čovjek izdrži tu muku na suncu i po zvizdanu, to ni dan danas nisam shvatio. Eto, sad kad su vrućine velike naš seljak je na poljima, radi, prži se u traktoru. Nemaju svi klimatiziranu kabinu. Dehidracija, omara, vrtoglavice, napor. Samo onaj koji kusa taj tvrdi kruh može razumjeti i istinski suosjećati. Sjećam se tih šetnji, posebice kad bi šetali do Vile Jagode kraj koje je bio vezan jedan od rijetkih magaraca na otoku. Jedva bih dočekao vidjeti ga, mahnuti mu. Bio je turistička senzacija. Kraj njega je pasla i jedna snježno-bijela koza. Kad pogledam današnji otok i prisjetim se onog iz moje mladosti i prođe me žalost, tuga i nevjerica.

18 magaraca - nijedna krava

Ne zato što je minulo vrijeme, nego zato što je nestalo one predivne prirode, onu ljepotu pokosio je betonski virus pa sad na mjestima gdje su bili vinogradi rastu apartmanska naselja, zgrade, kuće. Bio sam toliko ozlojeđen i negativan. Uhvati te ta nostalgija i melankolično raspoloženje. Pomisliš: Pa ima li ičeg više na ovom svijetu što je ostalo netaknuto? A onda, jedne večeri, navrati mi prijatelj Željko Peran, predsjednik Gradskog vijeća, agronom i književnik. U razgovoru doznah da onaj mago iz mog djetinjstva nije bio posljednji magarac na Rabu. Trenutno ih je 18. Inače, iz razgovora, doznah da je na otoku početkom prošlog stoljeća bilo 1.300 krava. Danas više nema niti jedne. Nekoć su se u samom gradu držale i kokoši no to je zakonom postalo zabranjeno. Prije petnaestak godina bila je i farma činčila, odustalo se od toga.

No, Rab je poznat po svojoj janjetini, kvalitetnom medu, lavandi. Doznajem da je na otoku prijavljeno više od 600 OPG-ova od kojih je 200 u statusu poticaja. Prilično velik broj za otok koji broji 9.500 žitelja. Glavna gospodarska grana je turizam pa je i poljoprivreda usmjerena k tome. Akvatorij, posebice Barbatski kanal i nije nešto bogat ribom, no tržnica uvijek ima svježu ribu, a ponuda u restoranima već tradicionalno izbezumi Talijane od sreće. Kako je riječ o malim poljoprivrednim parcelama, nekako u poljoprivredi najviše sudjeluju Suha Punta i Mundanije. Zbog njih su tržnice uvelike obogaćene ponudom kvalitetnog voća i povrća, autohtonih proizvoda, rakije, sireva, smokava, meda, a nađe se i koji mac šparoga.

Rab i njegovi autohtoni proizvodi

Mislio sam da je ovčarstvo na Rabu sporadično i da je pred izdisajem. Tu i tamo koje blejanje zalutalih ovaca nije mi davalo pravo da se nadam u suprotno. O, u kakvoj sam zabludi bio. Naime, na Rabu se 30. svibnja po 14. put održala tradicionalna izložba Rapske ovce. O kako važnom događaju se radi potvrđuje i broj onih koji su potpomogli organizaciju izložbe: Hrvatska poljoprivredna agencija, Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza, Turistička zajednica Grada Raba i Imperial d.d., a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede RH, Primorsko-goranske županije i Grada Raba. Cijeli događaj premješten je iz grada u Autokamp III. Padova u Banjolu, što je oduševilo više od 500 posjetitelja izložbe.

Na ovaj način se doprinijelo predsezonskoj ponudi. Usput je održano i natjecanje u spravljanju janjetine u kotliću. Ova izložba je organizirana od strane Udruge ovčara Škraparica, a ujedno je i kulminacija Festivala rapske janjetine koji je startao 16. svibnja. Vjerujem da mnoge zanima tko je pobijedio na izložbi čiji žiri su sačinjavali: prof. dr.sc. Boro Mioč, dipl. ing. Danijel Mulc, dr. vet. med. Ivana Majdenić, inače predstojnica Područnog ureda Hrvatske poljoprivredne agencije u PGŽ-i i dipl. ing. Nataša Lješić, viša stručna savjetnica u Odjelu za razvoj ovčarstva, kozarstva i uzgoj malih životinja. Dakle, u HPA najboljom selekcijom ovaca proglasilo je selekciju uzgajivača Žarka Kaštelana iz Banjola, drugo mjesto pripalo je selekciji, također uzgajivaču iz Banjola - Dragana Vrtodušića, dok je selekciji Marijane Plješa iz Supetarske Drage pripalo treće mjesto.

Najbolji uzgajivači rapske ovce

U konkurenciji ovnova prvo je mjesto pripalo uzgajivaču Damiru Nadalić-Šotiću iz Mundanija. I priznanje za drugo mjesto otišlo u Mundanije - uzgajivačici Nadi Perkić. Treće mjesto osvojio je ovan Biserke Hasanagić iz Palita. Ona najprestižnija titula za ovna šampiona uručena je uzgajivaču Žarku Kaštelanu.

Nakon što se s nekoliko riječi obratio prisutnima, pobjednicima je čestitao i uručio pobjedničke poklone gradonačelnik Raba Nikola Grgurić. U gastro natjecanju pobjedu je odnio mladi par Diana Sremić i Toni Nadalić-Šotić iz Mundanija po ocjeni žirija u kojem je bio jedan od najpoznatijih ugostitelja s područja Županije, Josip Tariba.

Život na Rabu ide dalje. Iako na njemu živim po pola godine i tek prezimim u Zagrebu, to je još uvijek nedovoljno da bih znao i poznavao sve poljoprivredne tajne koje on skriva u svom zelenom srcu. Dok se zelene masline, bujaju loze i njišu se prve smokve petrovke, tražim mir u hladu guštajući u čaši crvenog Plavca malog proizvedenog u vinogradu i pod imenom Leut od grožđa što je zrjelo ponad Pudarice. Zahvaljujem marljivim ljudima, žiteljima ovog prelijepog otoka što i dalje, usprkos svim poteškoćama i recesiji, uspijevaju sačuvati ovaj komadić raja od betona uzgajajući autohtone sorte grožđa, bave se očuvanjem autohtonog povrća i čuvaju tradiciju vrhunskog ovčarstva. Sve to imali smo prilike svjedočiti u svibnju i na izložbi autohtonih proizvoda u gradu Rabu. Lijepo i poticajno za sve nas.