Zasukati rukave i s novcem iz EU što prije udružiti proizvođače i pomoći im da podignu svoje mljekare.
Ministar Tolušić je dobro detektirao problem u mliječnom sektoru, ali je još uvijek nedovoljno siguran da treba napraviti još odlučniji potez. Svaka čast svakom razgovoru s mljekarama i trgovačkim lancima. Oni mogu uvijek biti, uvijek trajati i biti otvoreni. Ali jedan važan potez je da treba pod hitno, kao što je najavio, stvoriti novih 15 mljekara dijeljem Hrvatske.
Jer upravo glavni problem su mljekare u stranom vlasništvu. I uvijek ćemo ovisiti o tome kako je neki gazda u Njemačkoj ili Francuskoj spavao i koji je potez perom povukao na onoj svojoj ploči gdje su nacrtane lokacije njegovih mljekara. I dalje sve činiti i s trgovačkim lancima ali oni su samo trgovci i ništa više. Nemaju osjećaja ko ni crno pod noktom, a u biti veliki su krivci za sve što se događa.
Paralelno se radi na uspostavi financijskih instrumenata kojima će se i proizvođačkim organizacijama omogućiti podizanje zajmova i garancija, s ciljem da proizvođači sirovog mlijeka postanu prerađivači mlijeka s konkurentnim finalnim proizvodom. Ako se situacija uskoro ne promijeni nabolje, Ministarstvo planira raspisati i ograničeni natječaj samo za proizvođačke organizacije u sektoru mlijeka za izgradnju mljekara Mjera 4.2.1 (prerada) - 10.000.000 eura, uz osiguranje financijskih instrumenata, rekao je Tolušić nedavno na sjednici stručnog savjeta za praćenje stanja u proizvodnji i preradi mlijeka.
Ni slučajno čekati da se sami ljudi organiziraju. Oni nemaju vremena. Oni svaki dan muzu, hrane i rade na svojim farmama i njivama. Zasukati rukave moraju sve službe Ministarstva i to napraviti.
Ali ne smije se dogoditi da sami čekamo da se proizvođači organiziraju i krenu u taj ograničeni natječaj. Tolušić mora poslati emisare kod najvećih proizvođača, isto tako hitno krenuti u niz sastanaka s njima. Treba s još mnogo argumenata sve njih obići kod kuća, ući u njihove domove, i okupiti ih mnogo puta i doslovce dovesti pred gotov čin. Ne dozvoliti da se sami organiziraju, da traže tko će im napisati te sve elaborate, za tu mjeru prerada koja se vodi pod kodnim brojem Mjera 4.2.1. To je ništa bez stručnih službi. Bič u ruke i državne admnistratore natjerati da sve napišu i da se pred mljekare dođe s gotovim stvarima. Oni samo trebaju pristati, svoje papire dodati i staviti žig. I krenuti.
I to bi bile mljekare koje s novom tehnologijom ne trebaju mnogo zaposlenih, a koje na troškove radnika troše samo koliko treba, kao i za održavanje. Nikakva dobit, već u prvom redu postižu cijenu za mljekara. I onda tih 15 mljekara neka idu na natječaje za snabdjevanje škola, bolnica, domova, vojske i slično. A onda će i na njih trgovački lanci gledati s poštovanjem. Dakle, ni slučajno čekati da se sami ljudi organiziraju. Oni nemaju vremena. Oni svaki dan muzu, hrane i rade na svojim farmama i njivama. Zasukati rukave moraju sve službe Ministarstva i to napraviti.
Već sam u nekoliko navrata spominjao primjer tvornice sira permazana u Italji. Čak 18 zadruga je vlasnik te svoje mljekare. Direktor mljekare čak nema ni neki poseban ured. Tehnolozi rade, a gazde su u zadrugama i cilj je da mlijeko ima cijenu jedan euro za uzgajivača krava. Siguran sam da to Tolušić može izgurati ali samo na ovaj način direktnog utjecaja na svakog proizvođača, ili već napravljenu i organiziranu proizvođačku organizaciju. Malo sam i prema tim proizvođačkim organizacijama skeptičan i stalno mi bacaju sumnju. Bojim se da osim nekoliko svjetlih primjera sve drugo je napravljeno da bi se uzela nekakva sredstva, zaposlio netko preko veze i kada se novci potroše da će sve pasti u vodu.
No, nije važno ni da li se zove PO, ili PZ, pa čak i d.o.o. ili d.d. Važno je da ove državne institucije vode brigu o tome da to prođe i uspije. Imamo svijetli primjer PO Simentalac i mljekare BIZ. Desetak i više većih farmera već prije udruženo u jednu udrugu uzgajivača danas su vlasnici te mljekare. Svoje mlijeko prerade, a dio predaju i osječkoj mljekari. No cilj je upravo kroz razne programe doprijeti do škola, bolnica i drugih ustanova, a i što je moguće većim asortimanom svojih proizvoda i privući kupce u trgovačkim lancima. Miroslav Kovač je i u tom projektu. Upravo se nadamo da će iz toga razloga taj projekt i uspjeti. Ali velikom energijom i vlastitim sredstvima koji su uložili te podizanjem kredita oni su pokazali kako se to radi. Ali da li će u drugih 14 slučajeve imati takve organizacije jednog Kovača i tih, da tako kažemo, energičnih stočara da to izguraju. Neće, većini ipak mora pomoći država kroz svoje institucije.
A ne da kao do sada one budu glavna kočnica i nepremostiva prepreka. Politika mora pomagati ovakve projekte, zadrugarstva i udruživanja. Imamo problem i sa sadašnjim zakonom o javnoj nabavi. Naime, u istu košaru kada ide UHT mlijeko i ovo naših proizvođača po tom zakonu pobjeđuje litra toga starog homogeniziranog mlijeka pomuženog pitaj boga kada i gdje. Pa nam bolesnici i starci po domovima i bolnicama piju bijelu vodicu. U novom zakonu jednostavno mora prednost imati domaći dobavljač, po mogućnosti i lokalni, posebno na natječajima u školama, vrtićima, bolnicama.
Treba napraviti jednostavnu stvar. Zabilježiti podatak da je Tolušić izrekao ideju od 15-tak mljekara izgrađenih novcima Europske unije i držati ga za to i stalno ga podsjećati.
I paralelno sa stalnim pregovorima s mljekarima i trgovcima mora se raditi na tim projektima. Ovo do sada, osim tih nekoliko dobrih primjera, nije ništa bilo uspješno. Nismo uspjeli ni s udrugama proizvođača, niti proizvodnim organizacima, imali smo fijasko sa strojnim prstenovima. Sve smo prepustili nekakvim inicijativama pojedinaca. A onda evo treba napraviti jednostavnu stvar. Zabilježiti podatak da je Tolušić izrekao ideju od 15-tak mljekara izgrađenih novcima Europske unije i držati ga za to i stalno ga podsjećati. Pa onda neka on ovima ispod sebe zavrče uši, da ne bi mi njemu to radili.
Takvim udruživanjima stočari dobivaju mnogo toga. Primjerice mogu zajedno kupiti jedan stroj koji je dovoljan za njih 15. Zašto da primjerice svaki od njih ide posebno na natječaj za kupnju cisterne za gnojovku. Kada jedna može da opslužuje svih 15. Ili ako je primjerice usko grlo silo kombajn. Možda takva jedna organizacija koja u svom vlasništvu ima i mljekaru može kupiti za sve svoje vlasnike ili da kažemo zadrugare suvremeni silokombajn, a ne da njih 15 ima 10 silokombajna koji rade s 10 posto iskoristivosti.
Foto: Bigstockphoto/dolgachov
Tagovi
Autor
