Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Izmeđ međe
  • 26.04.2020. 10:30

Vode ima, navodnjavanja nema. Čija je to sad već sramota?

Problem je u glavama svih. Od političara i državne administracije do samih poljoprivrednika koji se zadovolje kuknjavom tipa "suša pa suša“ i koji nisu u stanju stisnuti Vladu i Ministarstvo onako kako znaju stisnuti kada su u pitanju poticaji.

Foto: Vedran Stapić
  • 1.814
  • 483
  • 0

Suša. Što uopće danas znači suša? Je li to ono što imaju u Sahari ili nekom drugom sličnom području? Ne, nego svake godine ista priča. Bilo bi sve u redu, ali da nije suše. I ove, kao i proteklih 25 godina suosjećam s našim poljoprivrednicima i slušam priče o suši, o tvrdoj zemlji, o vodama. Bože moj, pričamo tolike godine da je problem naše proljetne sjetve kukuruza, suncokreta, šećerne repe i drugih kultura nedostatak padalina.

Mi koji smo jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja ima nepresušne izvore vode na svom području i to u cijeloj zemlji. Pričati o suši na području omeđenim rijekama kao što su Dunav, Sava i Drava i koje je premreženo brojnim drugim rijekama i kanalima je doista suludo i svrstava nas u zemlje nesposobnjakovića. Što tu mogu poljoprivrednici? Malo. Država? Mnogo. U Hrvatskoj postoji nekoliko uvoznika opreme za navodnjavanje. Tifoni, kišna krila, vodeni topovi i slično. Imamo ih, da tako kažemo, gdje ubosti. Nemamo tvornice koji proizvode tu opremu, ali tvrtke koje uvoze strane strojeve i tehnologije nude najsuvremeniju opremu za navodnjavanje.

Sve ono što koriste Talijani, Nijemci i Izraelci moguće je i kod nas. Ne moramo izmišljati toplu vodu, no i dalje se događa da ćemo radije živjeti s promijenjenim klimatskim uvjetima, a to je manjak padalina na području Hrvatske, nego li padaline u rijekama, kanalima, jezerima i umjetnim akumulacijama koristiti u proizvodnji hrane. Suša, pa suša. I tako valjda i narednih sto godina. Voda se povuče iz bunara, iz rijeke, jezera ili bilo kojeg drugoga izvora i uz pomoć u svijetu znane i jednostavne tehnologije rasporedi po poljoprivrednim nasadima i usjevima. I ta se voda isto tako vrati nazad u podzemne tokove i ode ponovno u rijeke i jezera. Uzmeš i vratiš. To je to. Ovo sam prije točno četiri godine, na današnji dan, napisao u jednom tekstu prateći tadašnjeg ministra poljoprivrede Davora Romića.

Dugogodišnja priča o navodnjavanju

Kako se čini prema onome što su tada rekli Davor Romić, ministar poljoprivrede i Marinko Galiot, voditelj projekta navodnjavanja u JP Hrvatske vode, u Osječko-baranjskoj županiji uskoro bi se trebalo omogućiti navodnjavanje gotovo 13 tisuća hektara, od 70 tisuća, koliko ih ima u ovoj županiji. Prvo bi se ipak trebao završiti projekt na zahvatu Kneževi Vinogradi - Zmajevac u Baranji. Tu se radi o pet tisuća hektara koje će u upotrebi biti već od ljeta ove godine. Upoznali smo se tad i s ostalim gradilištima, ili planiranim radilištima. A ta su na područjima sela Vuka, zatim Budimci i Krndija te ono u Dalju. Planira se i 205 hektara kod Poljoprivrednog instituta Osijek, zatim Karašica - Drava, područje Puškaša u Baranji, kao i Dravski rit, u Baranji preko puta Belišća i Valpova.

Suša Europi prijeti i ove godine?

Sve to uglavnom financiraju projekti Europske unije samo s uvjetom da postoji bar 70% napravljenih predugovora. Inače, ništa od financiranja. Tadašnji župan Vladimir Šišljagić i njegov zamjenik Željko Kraljičak odgovorili su da imaju već osigurano 75% predugovora, ali i da su osigurana sva planirana sredstva koje mora osigurati Osječko-baranjska županija. Šišljagić je istaknuo i da je problem što tzv. projekt Vodne stepenice stoji u ladicama već 10 godina, a on je uvjet i za izgradnju elektrane, ali i uvjet je za izgradnju sustava navodnjavanja Dravski rit.

Znate li koliko smo se pomaknuli? Izgrađeni su ti objekti, i projekti završeni. Prisustvovali smo i otvaranju. A koliko se koriste? Skoro nimalo, ili gotovo nimalo ili samo jako malo. Ili pak nemjerljivo malo u odnosu na planirano. Opet je tu u pitanju birokracija. Papiri, papiri i samo papiri, a onda plati, plati pa plati. I na kraju pored svih tih mogućnosti navodnjavanja ima poljoprivrednik problem sa sušom. Uza sam projekt Kneževi Vinogradi – Zmajevac u Baranji problem je suša. Nema cijevi iz tih kanala koje napajaju kišna krila. Vidjeti kišna krila i tifone na našim oranicama je rijetkost. Nešto ih imaju veći poljoprivrednici i tvrtke, ali uglavnom za potrebe sjemenske proizvodnje. U voćarstvu i povrtlarstvu se zalijeva i to je u redu. No, kada govorimo o navodnjavanim površinama govorimo o navodnjavanjima velikih ratarskih i povrtlarskih parcela.

A da stisnete nadležne kao po pitanju poticaja?

Ova kanalska mreža služi za reguliranje viška vode. Sustav vodu može uzimati iz Dunava u kanale, kao i obratno, kada je to potrebno. Kada cijela mreža i sve ustave budu završene, onda je u pitanju novih pet tisuća hektara namijenjenih navodnjavanju. Očekuje se da će veći dio biti završen krajem lipnja, a ostatak također tijekom ljeta. Tada će postojati uvjeti da poljoprivrednici mogu ugraditi svoje sustave navodnjavanja na tu mrežu, rekao je Davor Romić, tadašnji ninistar poljoprivrede, a i inače jedan od naših najcjenjenih stručnjaka za područja melioracija i navodnjavanja.

To je rekao prije četiri godine kada smo u cijeloj zemlji navodnjavali nekih 18 tisuća hektara, a očekivalo se da će se navodnjavati još barem 60 tisuća hektara do iduće godine. I morgen, kako bi otpjevao Ivo Robić prije 50 godina. Ili možda malo morgen. Problem je u glavama svih. Od političara i državne administracije koji ne kuže stvar do samih poljoprivrednika koji se zadovolje kuknjavom tipa "suša pa suša“ i koji nisu u stanju stisnuti Vladu i Ministarstvo onako kako znaju stisnuti kada su u pitanju poticaji, primjerice. Ili možda da sama poljoprivredna politika kaže da smo mi za ekstenzivnu proizvodnju i dobro. Tu nema navodnjavanja pa što rodi, dobro rodi.

Nadajmo se da je ovo zadnja godina s pričama o suši

No, kada smo na danima polja i domaćih i stranih sjemenarskih kuća onda nešto drugačije trube u trubu. Svake godine, gotovo svaka sorta ili hibrid je dala prosječne ili iznadprosječne rezultate. Nisam još čuo da je netko rekao da mu je neki kukuruz, suncokret ili pšenica dala loš rezultat. A svi su koji mjesec ranije tvrdili da ih je suša uništila u proljeće. Lud, zbunjen, normalan. To je serija. Prvo smo svi u proljeće ludi, pa onda malo zbunjeni i onda na kraju rezultat bude normalan. A što bi bilo tek da navodnjavamo kako su nam najavili 2016. godine. Dakle, trebalo je danas navodnjavati u Slavoniji i Baranji i Podravini 60 tisuća eura, plus onih starih 18.000. No, vode imamo, navodnjavanja i dalje nemamo.

U spomenutoj Osječko baranjskoj županiji bore se, doduše, koristiti te kanale i mogućnosti navodnjavanja. I oni upravljaju spomenutim projektima financiranih Programa ruralnog razvoja. Riječ je o podmjeri 4.3. "Potpora za ulaganja u infrastrukturu vezano uz razvoj, modernizaciju ili prilagodbu poljoprivrede i šumarstva" odnosno tipu operacije 4.3.1. iz Programa ruralnog razvoja - Investicije u osnovnu infrastrukturu javnog navodnjavanja. Ali, važno je imati krajnjih korisnika jer mjera, kako smo i rekli ranije u tekstu, može proći ako ima određeni postotak preduugovora. Za sada ima tri krajnja korisnika ovoga sustava navodnjavanja. To su Poljoprivredni institut Osijek i Žito d.d. Osijek, odnosno njihova firma Hana iz Budimaca. Treći krajnji korisnik je općina Ernestinovo, odnosno 52 mala korisnika koji su potpisali predugovore o priključenju. Sada još uvijek ne vidimo premrežena naša polja sustavima za navodnavanje, a nadamo se da će biti zainteresiranih. Riječ je o velikim broju hektara koje bi mogle biti obuhvaćene navodnjavanjem, a za sada imamo sušu. Za nadati je se da će biti zadnja.


Tagovi

Romić Navodnjavanje Dunav


Autor

Damir Rukovanjski

Više [+]

Diplomirani agronom, dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000. do 2008. Urednik EU Agro Info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.