Zapuštena njiva i prazna štala - ogledalo naše države?!

Postoji izreka koja kaže: "Država je stabilna i bogata onoliko koliko je stabilan i bogat njen seljak, koji na zemlji stvara novac". 

Agrar doprinosi ekonomskom, društvenom i svakom drugom aspektu, stoga bi seljak trebao biti toliko važan da postane nacionalni interes. Oni koji bi morali, a ne razumiju, postigli su takvo stanje danas, da je domaći poljoprivrednik nekoliko svjetlosnih godina daleko od nacionalnog interesa!

Kakvu poruku država šalje ?

Administracija kroz svoje zakonske osnove preko državnog aparata kroji i usmjerava pravce u kojima ide poljoprivredna proizvodnja. To je oslonac i kontinuirana zaštita koju farmer mora, odnosno trebao bi da ima od države. Nažalost, mnogo je primjera koji pokazuju suprotno.

Recimo, naša zemlja koja ima značajne prirodne potencijale samo u prošloj godini, platila je drugim državama 200 miliona KM za meso i mesne prerađevine, 320 miliona KM za voće i povrće, 100 miliona KM za flaširanu vodu, 60 mil. KM za mlijeko i mliječne prerađevine...?!

Toliko potrošenog novca u samo jednoj godini na uvoz, nije uloženo i osigurano u zadnjih deset godina, kroz sva ministarstva i sve Programe poticaja, a u BiH vjerovali ili ne, ima ih zbog Ustavnog uređenja čak 13.

Svi ti silni potrošeni milioni, usmjereni van države, poruka je koja obeshrabruje svakog novog proizvođača. Onom ko radi predstavlja sramotu, a mnogi su baš zbog toga svoje štale ispraznili, a njive zapustili. Kad to drugim očima pogledate, takvo stanje je odraz države.

Ima vjetra, ali ne puše u leđa !

U zemlji koja poljoprivredi pridaje značaj i poseban status, sva raspoloživa moguća sredstva u vidu zemljišnih resursa i potpora za nabavku nove mehanizacije stavljaju se farmeru na raspolaganje. Uz mali vjetar u leđa, on sam raste i razvija se, čime postaje konkurentan na tržištu, a ujedno unapređuje ekonomski aspekt i mjesta i države u kojoj radi i živi.

Ko će sutra čuvati krave? Treba ponuditi "drugačiji" litar mlijeka

Kod nas ima vjetra, ali ne puše u leđa, nego kontinuirano usporava domaću proizvodnju!

Jer, kako biti konkurentan ako su naši traktori stari i preko 40 godina, ako je više od 60 posto državnog poljoprivrednog zemljišta zapušteno, zato što su administrativne prepreke poput nuklearne fizike ?! Kako pratiti svjetske trendove kad domaći poljoprivrednik osim prodaje nakupcu ili na pijaci drugi način ne poznaje, kada su mu prednosti digitalnog svijeta nedostupne ?! Kome prodati krompir, kad na tržište dođe onaj, čak sa drugog kontinenta, duplo jeftiniji i često manje kvalitete. Još uvijek u velikoj mjeri tradicionalna proizvodnja u okruženju koje ne štiti domaći proizvod za poljoprivrednika je samo rad za preživljavanje.

Bescarinski izvoz - šansa koja je propuštena

Bescarinski izvoz u Tursku 15.000 tona mesa godišnje, sa pretpostavkom rasta iz godine u godinu do 30.000 tona, nešto je što se samo jednom ponudi u životu. To bi u praksi značilo da farmeri imaju siguran otkup i da tovno govedarstvo u našoj zemlji krene uzlaznom putanjom. Naravno, ovakva biznis prilika je uništena, a država zauvijek izgubila obraz jer šta poslije očekivati kada se bescarinski izvoz mesa zloupotrijebi na način da su se određene količine mesa uvozile iz susjednih država, a onda uz promijenjenu deklaraciju iste izvozile u Tursku kao BiH proizvod?!

Sličan je i primjer sa jabukama. Za ovako malu zemlju otvaranje ruskog tržište značilo je da sve što se proizvede ima siguran plasman. Ni to nije trajalo dugo. Ubrzo je ruska fitosanitarna inspekcija utvrdila, a kasnije i bilo dokazano da su se na tamošnje tržište slale jabuke deklarisane kao domaće, a u stvarnosti su se prvo uvozile iz Poljske pa onda slale u Rusiju. 

Ko je kriv, gdje je zakazalo, koji su propusti, ko je odgovoran - sve pada u vodu kada ne postoji državni sistem koji funkcioniše tako da ne bi uopšte ni dozvolio da dođe do ove (samo dvije pobrojane) blamaže.

Kako onda očekivati da sutra neko ponudi svoje tržište i počne otkupljivati neke od proizvoda. Na kraju ispašta farmer koji nema kome prodati utovljenu junad jer domaći otkupljivači ucjenjuju sa niskim cijenama, a u voćara tone i tone jabuka propadaju u zasadima.

Razjedinjenost koja se preslikava i na poljoprivredu

Bosna i Hercegovina jedina je zemlja u Evropi koja nema državno ministarstvo za poljoprivredu, ali zato ima na stotine udruženja poljoprivrednika od kojih je većina samo ime na papiru uz jedan do dva skupa i izjave godišnje, čast izuzetcima. Kada u Francuskoj farmeri protestuju ispred zgrade institucija dođe 500 traktora, prolije se 1.000.000 litara mlijeka, na glavne šetnice istresu se tone i tone đubreta, pošalje se snažna zajednička poruka da nisu zadovoljni i da treba mjenjati određene mjere, pravilnike ili uredbe.

Koronavirus je prilika za luk iz Prijedora, krompir iz Fojnice, mlijeko iz Gradačca...?

Kod nas, svi su nezadovoljni, svi kukaju, desetine statusa se objavljuju, organizuju se press konferencije, ali kad je ikad iko okupio kritičnu masu i stao pred institucije i rekao ovo u poljoprivredi ne valja, ovo treba drugačije, gdje i kad je ispred nadležnih došlo više od deset traktora?! 

Neće i ne može više doći zato što sistem i politika na sprezi čuva, ne sva, ali većinu poljoprivrednih udruženja. Razjedinjenost na državnom nivou u svakom pogledu preslikava se nažalost i na masu poljoprivrednika.

Šta je svijetlo na kraju tunela ?

Ne može situacija biti toliko loša koliko ima dobrih efikasnih rješenja koja se mogu implementirati čak i u neuređenom sistemu kakav je naš. U startu su potrebne promjene zakonskih osnova koje će jasno definisati ko je proizvođač, ko je hobista, ko se registruje kao poljoprivrednik pa ima povlaštenje na sudu u vidu većeg obima kretanja u kućnom pritvoru i niz drugih primjera koji bi u startu precizirali da ne možeš sebe nazivati farmerom, pri tome raditi u tri firme i na vikendici imati nešto zemlje i uzimati poticaj.

To guši i obeshrabruje istinske, prave farmere. Kad već nešto postoji funkcionalno, nije grijeh prepisati, treba samo raditi na tome da se takvo nešto i realizuje. Šta je BiH implementovala od ZPP-a? Ukratko - ništa jer da je primjenila na državnom nivou, ne bi iz Poljske uvozili jabuke i meso pa slali u druge zemlje kao naše!

Kada 13 ministarstava poljoprivrede, 13 ministara, 13 zamjenika, desetine savjetnika  shvate šta znači da farmer postane nacionalni interes i da rad na zemlji pokreće sve, ali i zaustavlja sve - to će biti prvi korak ka boljim danima za domaću poljoprivrednu proizvodnju.