Zašto je baš Belje kupilo osječku mljekaru?

Belje preuzima pogon osječke mljekare. Mijenjaju se vlasnici, no najvažnije pogon, proizvodnja i radna mjesta ostaju. Jasno, ne može ondje više raditi nekoliko stotina ljudi jer današnja tehnologija traži daleko manje radne snage. Kao što je, primjerice, nekada trebalo 100 ljudi da okopa kukuruz u selu, a danas jedan traktorski priključak, tako je i s mljekarom. Ostat će na osječkom Zelenom polju stotinjak zaposlenih.

Zašto Belje, odnosno Fortenova grupa? Za one koji nemaju živaca pratiti sagu treba naglasiti da je (bivši) Agrokor preuzeo staru mljekaru. Nagađalo se da će to biti osječko Žito, kako to da ju je na kraju kupilo Belje?

Moramo biti svjesni da se danas ništa ne događa slučajno. U Hrvatskoj ni u gospodarstvu nema slučaja. Kako to da Meggle nije još prije godinu ili dvije kada je planirao odlazak, našao kupca za ovu tvornicu? Nije valjda da su nepripremljeni i nesvjesno ušli u akciju odlaska i propadanja strojeva i nekretnine? Pa ni bogati si to neće dozvoliti. Sigurno su tražili, no nisu uspjeli pronaći zainteresirane. Na kraju su došli do računice da više ne mogu čekati nego jednostavno napuštaju proizvodnju i odlaze pa makar im to u Osijeku pojeo i zub vremena. 

Završava agonija kooperanata 

Kontakti s hrvatskim tvrtkama su bili i nije preko noći postavljeno pitanje hoće li je preuzeti Žito, Belje, Vupik, ili netko treći. Tražili su. Tko je na kraju našao? Neće to nitko javno reći, ali sigurno je politika, i to vladajuća, pronašla rješenje. Svatko će si razuman postaviti pitanje kako to da se Belju, odnosno bivšem Agrokoru isplati imati mljekaru u Osijeku, a Meggleu ne. Dosadašnji vlasnik nije propao pa da se uzima u bescjenje. Tvrtka Meggle i te kako opstaje na našem tržištu, europskom posebno. Nešto tu ne stoji.

Nema gašenja proizvodnje, Belje preuzima Meggle?

No, od izabranih se političara i traži da nađu način i spase radna mjesta. Očito da Uprava Fortenove grupe ima daleko više obaveza prema Vladi i vladajućima i da je ovo najmanje što su mogli učiniti. Ugasiti vatru. Jer Belje u Belom Manastiru ima mljekaru za proizvodnju tzv. žutog programa, sireva. Dio mlijeka s njihovih farmi išao je u u ovu mljekaru u vlasništvu Megglea. A od Megglea su iz Osijeka kupovali sirovine za proizvodnju ABC sira.

Što se tiče programa svježeg mlijeka, jogurta i slično što zovemo bijelim programom, lako se to odradi u pogonu u Baranji kupnjom opreme. I prvi čovjek Fortenove grupe i predsjednik Uprave Belja plus d.o.o. dali su si truda objasniti zašto baš oni kupuju mljekaru kao zgradu i strojeve u njoj. Da su odbili, jednako bi mogli objasniti zašto nisu kupili.

Ovdje je ipak važno da završava agonija za većinu kooperanata i radnika i njihovih obitelji. Zanimljivo je da se, po meni, nepotrebno ministrica poljoprivrede išla ograđivati od mogućnosti da je to politička kupnja. Nama, a i njoj, na prvom mjestu je da se farme za proizvodnju mlijeka očuvaju, po mogućnosti šire, ali i podižu nove. U drugom dijelu izjave je dobro rekla. Ona mora sa svojom ekipom i Plenkovićem osigurati uvjete da ova mljekara posluje, bilo da je vlasnik Belje ili netko treći. U svakom slučaju moramo se podsjetiti zašto je spašavan Agrokor, odnosno stvarana Fortenova grupa. Da spasimo proizvodnju, radna mjesta i obitelji zaposlenih.

Šteta što nemamo jača udruženja poljoprivrednika i zadruge 

I ovaj potez politike i Fortenove ide u tom pravcu i dobro je odlučeno. Ne možemo drugačije, pa napravite vi to zauzvrat. Pomogli smo vam da opstanete i to je najmanje što možete učiniti za društvo. Uzme li se da Agrokor odnosno danas ova nova tvrtka, i u Belju, Vupiku i PIK-u Vinkovci koristi državnu zemlju po prilično povoljnim uvjetima, da im se pomagalo uvijek, pa i pri preuzimanju tih starih socijalističkih mastodonata, najmanje što su mogli napraviti za ovaj istočni dio Hrvatske je spasiti ovo malo kooperanata koji su preživjeli. Kao i jednu malu hrvatsku mljekaru, ali značajnu za Osijek i Slavoniju i Baranju.

Valentina Lolić: U jednom trenutku imaš sve, u drugom u nevjerici gledaš vijesti

Meni osobno je žao što su naša udruženja poljoprivrednika i zadruge slabe jer bi najbolje i najkorisnije bilo da su uz pomoć banke, opet i političara ili EU, oni postali vlasnici pogona na Zelenom polju. Nažalost, nije bilo vođe, a ni političara koji bi se uhvatio takve organizacije. Organizacije proizvođača mlijeka koja bi kupila ovu tvornicu i oni sami, tada bi diktirali uvjete otkupa.