Želim da moj božićni poklon bude iz Hrvatske! A ti?

Konzumerizam nije moja furka, ali me svejedno raduje podatak da će, prema procjenama Hrvatske gospodarske komore potrošnja u prosincu 2018. iznositi oko 13,5 milijardi kuna što je porast za čak milijardu kuna u odnosu na isto razdoblje lani. 

U HGK kažu kako se radi o najvišoj prosinačkoj potrošnji otkako se mjere ovi podaci i koja će po prvi puta nadmašiti blagdansku potrošnju iz 2008. koju pamtimo kao pretkriznu godinu blagostanja. 

Mnogi su trgovački centri ne dočekavši da prođe blagdan Svih svetih, dakle već početkom studenog, dio svojih polica popunili božićnim asortimanom. Odmah s vrata kupce privlače blješteći ukrasi, šarenilo dječih slatkih paketića poznatih svjetskih brandova, kozmetički beauty paketi i niz drugih proizvoda koji se čine kao prikladni pokloni za pod bor. 

Većina predblagdanske potrošnje odnosi se upravo na kupnju poklona. Naime, prošlogodišnje istraživanje HGK pokazuje da je 39 posto ispitanika potrošilo između 100 i 500 kuna na blagdanske darove, a njih 31 posto izdvojilo je između 500 i 1000 kuna. 

Mekani pokloni kao što su šal, čarape, vesta… kako nam sugerira reklama jednog teleoperatera, više nisu nikome zanimljivi. Bila to istina ili ne, znam čime sama volim biti darovana. Prvo, volim kada je od srca, drugo, volim kada je to domaći proizvod. Komad sira naših proizvođača, boca finog domaćeg vina ili mirisni sapun s mediteranskim biljem prva je slika koju zamislim kada se govori o ovoj temi. 

Što je bolje – bespotrebni drlog ili komad domaće delikatese?

Tako često volimo isticati kako su naša vina u rangu svjetskih, kako su naše čokolade finije od onih najpoznatijih stranih brandova, kako se možemo pohvaliti nizom različitih delikatesnih suhomesnatih proizvoda, izvrsnih sireva, maslinovim uljem zaštićene oznake izvornosti, a gdje je još med, voćne prerađevine ili unikatna prirodna kozmetika. 

Tako često volimo isticati kako je Hrvatska nekada imala razvijenu industriju, obrtništvo, kako smo proizvodili sve što čovjeku treba - od igle do lokomotive. A onda, umjesto da podržimo ono što je preostalo, a ostalo je tako malo, radije poklanjamo jeftine, bespotrebne predmete izrađene u nekoj istočnjačkoj zemlji koji će pasti u zaborav do Uskrsa. 

Ako mene pitate, radije bih pod bor dobila bocu domaćeg omekšivača za rublje nego svemirski vadičep Made in China. 

Za Badnjak želim domaćeg šarana, a ne vijetnamskog soma 

Ista je stvar i s blagdanskom trpezom. Fotografije prekrasno spravljenih blagdanskih obroka u katalozima trgovačkih centara naprosto mame da baš kod njih kupimo janjetinu za pravu bagatelu, bez da smo razmislili na čijim je pašnjacima meketala. 

Da, red je imati ribu za Badnjak, sarmu, prasetinu ili puricu za božićni ručak uz sve popratne priloge i slastice. Nekako mi se čini da se iz godine u godinu pretjeruje s količinama hrane čiji dio, redovito, bude bačen. Zar nije onda bolje umjesto pangasiusa kojega zovemo još i vijetnamski som i koji, usput budi rečeno, nema ni okus po ribi, kupiti nešto skupljeg šarana uzgojenog u nekom od domaćih ribnjaka ili brancina iz Jadranskog mora. Umjesto cijele purice sumnjivog porijekla bit će dovoljno ispeći koji domaći batak i zabatak, ali one purice koja je trčala u našim dvorištima. Umjesto španjolske naranče kupiti domaću jabuku, umjesto francuske plastične kupiti domaću zelenu salatu, umjesto belgijske kupiti domaću čokoladu za kuhanje. 

Ista je stvar s bilo kojim prehrambenim proizvodom kojega se možete sjetiti, a koji, sigurna sam, ima superkvalitetnu domaću alternativu. 

Čitajte deklaracije, razmišljate u čiji džep stavljate novac

Zato, u potrazi za poklonima koje ćete ovih dana obavljati u trgovačkim centrima dajte više svoje pažnje domaćim proizvodima. Čitajte deklaracije, razmišljajte u čiji džep stavljate svoj novac. Garantiram da će vas ispuniti zadovoljstvom i ponosom kada shvatite koliko krasnih proizvoda imamo. Neki od njih možda dolaze baš iz Vašeg kraja ili iz kraja osobe koja vam je draga. Vaša odluka da date prednost domaćem umjesto stranom proizvodu itekako mijenja stvar.

Pomaže i jača našeg proizvođača, a trgovcu šalje poruku da naručuje još.

Kreira novi trend. 

Razmislite o smislu poklona kojega kupujete. Možda bi se prijatelj kojemu ste namijenili bijelo vino više obradovao domaćoj graševini, škrletu ili pošipu nego kakvom čileanskom chardonnayu. Prijateljica kojoj biste kupili kičastu figuricu možda bi radije uživala u teglici domaćeg aromatičnog džema od smokava. Djeca kojoj biste kupili šarene čokoladne figure Djeda Mraza koje su najčešće tek šećerne table sigurno bi radije pojela kakvu i dizajnom atraktivniju domaćeg proizvođača. 

Prilika za kupnju domaćih proizvoda nudi se i na božićnim sajmovima, gradskim tržnicama, seoskim OPG-ovima ili pak na Internetu. 

Zašto veći dio, od na početku spomenutih 13,5 milijardi kuna koliko ćemo potrošiti ovoga prosinca, ne bi ostao i zavrtio se u Hrvatskoj? Možete li samo zamisliti kakav bi to snažan impuls bio za domaće proizvođače? Impuls koji bi značio više sredstava za ulaganja u nove proizvode, veću cijenu rada za zaposlenike domaćeg proizvođača, otvaranje novih radnih mjesta - impuls za Hrvatsku u kakvoj želimo živjeti.

Budimo promjena koju želimo vidjeti. 

Zato, ove blagdane predlažem čvrstu odluku: Želim da moj poklon bude iz Hrvatske.