Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stop bombama
  • 16.10.2019. 16:00

Život, za razliku od zemljišta - nema cijenu

Što se događa? Je li doista toliko kulminirala situacija da se nekome svjesno ugrožava život zbog poljoprivrednog zemljišta? Gdje je dijalog? Gdje je rasprava? Gdje su institucije? Pa valjda smo do sada naučili da se ništa bombama ne rješava.

Foto: Dario Zastavnik
  • 2.170
  • 240
  • 0

Uzrečica "Bolje da susjedu crkne krava" nije od jučer. I ona potvrđuje da je zavist svatko od nas osjetio barem jednom u životu. Nekome zavidimo na poslu ili položaju, drugome na imetku ili novcu, trećem na ljepoti ili zdravlju... I sve to može biti shvaćeno ne prijeđe li granicu civilizacijskog dosega - u obračun, osvetu i sve ono čega smo svjedoci posljednjih dana.

Agroklub postoji više od desetljeća i nikada u kratkom roku nismo imali toliko tužnih vijesti - preko postavljanja metalnih cijevi u kukuruze, do bombi ispred kombajna i po dvorištima poljoprivrednika. Što se događa? Je li toliko kulminirala situacija, da se drugome svjesno ugrožava život

Pitanje poljoprivrednog zemljišta, oko kojega najčešće dolazi do sukoba nije od jučer. Kao ni pitanje tko je i kako je dobio koliko zemljišta. U našem narodu uvijek postoji sumnja. I postojat će dok se ne uključi u odlučivanje. Dok se pojedinci sami aktivno i demokratski ne uključe u pitanja života lokalne zajednice. Bilo da je zakupljeno privatno, a posebice kada je u pitanju državno zemljište. 

U slučaju iz Ilače mladi čovjek izgrađujući vlastiti posao vlasniku zemljišta nudi više novca za zemlju od drugih. Što je tu sporno? Da vi imate zemljište za najam i da vam netko nudi više novca - biste li prihvatili ponudu? Zdrava logika kaže: Da! Onaj tko je dao više dobio je zemljište, a vlasnik više novca. Je li to razlog za ostavljanje bombe? Nije i ne može biti. Ništa nije dovoljan razlog za bombe! 

Nameće se pitanje, kad sad bilježimo ovako opasne radnje, što li će biti kad se oko državne zemlje zahukta?! 

Neki iskusniji ljudi upozoravali su na to još u doba Tolušića i donošenja novog Zakona.

Vrtimo se u krug?

Prije osam godina, provela sam kao novinarka dane s obitelji Markić koji su tada 700 krava i teladi doveli pred zgradu Općine Semeljci. Tada, odlukom Općine, zemlju više nisu mogli dobiti poljoprivrednici nežitelji općine. A Markići su iz Đurđanaca, sela do, ali koje pripada gradu Đakovu, a ne općini Semeljci. Pitanje gdje će proizvesti hranu za stoku dovelo ih je do odluke koju su tada zabilježili svi mediji. Progovorili su o netransparentnoj dodjeli zemljišta, o tome kako je jagma za istim krenula s uvođenjem poticaja. I digli zemlju na noge. U svojstvu vatrogasca stigao je tada u Đakovštinu i tadašnji ministar poljoprivrede Petar Čobanković. Za posljedicu zakotrljala se ideja koja je kasnije i realizirana. Dodjela zemljišta oduzeta je lokalnim samoupravama i prebačena u Zagreb na (sad već ugašenu) Agenciju za poljoprivredno zemljište. 

Novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu vraćamo se na staro. Jedinica lokalne samouprave opet je ta koja odlučuje kome će i koliko zemljišta dati. I duhovi su iznova izašli iz boce. Natječaji nisu ni krenuli, a već se špekulira koliko će kome biti dano, kome oduzeto. I neizvjesnost se rađa, a zavist buja.

A pitanje se ponavlja: Ako smo već sad imali postavljanje bombi zbog privatnog, što li će biti kad se počne dodjeljivati državno?!

Mislila sam da je postavljanje inoks cijevi u kukuruzišta pred žetvu već dovoljno opasna i neshvatljiva posljedica zavisti, a onda su počele stizati još crnje vijesti.

Opravdanja za ugrožavanje tuđeg života nema.

Ne podcjenjujmo demokraciju. Ne možemo danas, 2019. godine, biti društvo koje probleme rješava bombama!

Hrvatska ima 428 općina, 127 gradova i 20 županija! Ponovit ću: Naša mala Hrvatska ima 428 općina, 127 gradova i 20 županija! Zamislite koliko je tu osoba uključeno u odlučivanje o dodjeli zemljišta koje je već sad rascjepkano ovisno o nekakvoj crti razdvajanja općina. U tom moru nadležnih i novih pravila naravno da će biti zakupaca koji su ostali bez zemljišta.

Nije bilo tako davno da su na tome inzistirali predstavnici poljoprivrednika, nakon čega je i proizašla politička odluka i novi Zakon.  

Naelektrizirano stanje zakonodavci moraju uzeti u obzir i razmrsiti nimalo ugodnu situaciju u kojoj je sigurno da nikada svi neće biti zadovoljni.  

Ali to nezadovoljstvo nećemo rješavati bombama! Ne zastrašivanjem, ne prijetnjama, ne pokušajima ubojstva. Dijalogom, raspravom, lobiranjem, komunikacijom, političkim pritiscima. Ne nasiljem!

A oružje? Ako ga još imate, odnesite ga u najbližu policijsku postaju. Odnesite ga odmah.

Jer život, za razliku od zemljišta, nema cijenu.  


Tagovi

Poljoprivredno zemljište Bombe Osveta


Autorica

Željka Rački-Kristić

Više [+]

Diplomirana inženjerka poljoprivrede s dva desetljeća dugim iskustvom u novinarstvu, od lokalnih medija preko Večernjeg lista do uređivanja portala civilnih udruga. Urednica je portala Agroklub, predsjednica ogranka dopisnika HND-a, zamjenica predsjednika Županijskog vijeća HND-a te članica Međunarodne udruge agrarnih novinara (IFAJ).