Uzgoj glista!
Najveći proizvođači kalifornijskih glista i humusa u Evropi su Holandija, Španija i Italija. Višestruki je značaj uzgoja glista, najviše zbog prerade organskog otpada, u koji spadaju ostaci hrane biljnog porijekla, pokošena trava, karton, ostatci od drveta... Razgradnjom ovoga otpada na deponijama se oslobađa metan koji je štetan za atmosferu i zapaljiv, a direktnim razbacivanjem ovoga otpada na njivu, oslobađa se amonijak, koji kasnije u atmosferi izaziva atmosfersku pojavu „kisele kiše“.
Upravo preradom ovoga organskog otpada i njegovim vraćanjem u zemlju putem humusa i lumbrihumusa (prerađeni humus), sprečavaju se ove pojave, te se obogaćuje tlo. Time se postiže: bolja aeracija (količina kisika) i bolja poroznost (tekstura) zemljišta, postizanje veće plodnosti zemljišta za 30-35% čime i biljke lakše uzimaju hranjive materije, biljke također imaju razgranatiji korijen i više su za 20-25%, otpornje su na mraz i sušu, dozrijevaju ranije za 10-15 dana, a plod im je bogatiji vitaminima.
Samo radi ilustracije može se napomenuti da je dodavanje jedne tone humusa zemljištu jednako kao dodavanje pet tona stajskog đubriva. U humusu ima 11 puta više kalija, 7 puta više fosfora, 3 puta više magnezijuma, željeza, bakra, cinka, mangana. Zbog toga je humus u cvjećarstvu posebno cijenjen zbog povećane potrebe nježnijeg cvijeća za ishranom bogatom ovim elementima.
Osim proizvodnje humusa, gliste se uzgajaju za ishranu riba u ribogojilištima, a njihovim sušenjem i mljevenjem se sprema vitaminsko-mineralna ishrana životinja na farmama. Nažalost, kod nas je slab ili gotovo nikakav organizovaniji uzgoj glista na većim površinama. Ljudi uglavnom uzgajaju gliste iz hobija ili kao entuzijasti i zaljubljenici u prirodu i zdrav život.
Za dobar i kvalitetan glistenjak potrebno je malo brige i rada.
Za dobar i kvalitetan uzgoj glista treba obratiti pažnju na sljedeće aspekte:
Izbor mjesta
Pri izboru mjesta za uzgoj glista, naročitu pažnju treba obratiti da je mjesto zaštićeno od vjetra, zbog održavanja optimalne vlage, kako ne bi došlo do pretjeranog isušivanja legla kalifornijskih glista.
Treba voditi računa da je mjesto ćemo postaviti i urediti glistenjak što dalje od saobraćajnica i regionalnih/lokalnih puteva zbog velikog zaprašivanja, kao i od potencijalne opasnosti od kontakta sa materijama koje mogu biti otrovne za gliste, a prevoze se u njihovoj blizini.
Teren glistenjaka treba biti dobro odvodnjen, jer u protivnom usljed velike vlage dolazi do ugibanja legla zbog nedovoljne količine kiseonika koja je potrebna za normalan život glista i preradu organskog otpada i humusnih materija. Znači da teren mora biti blago ekspozicioniran u padu i odlivu oborinskih voda.
Sljedeća vrlo bitna stavka je udaljenost glistenjaka od četinarskih šuma, kao i nekih bjelogoričnih vrsta kao što su hrast i orah. Naime, ulja i materije koje ove šumske vrste luče prilikom svog razvoja i bioloških procesa su štetne za gliste. Usljed ovoga se ne preporučuje koristiti daske ili pilotinu ovoga drveća kao materijal za izradu legla glista ili dodavanje prilikom procesa kompostiranja.
Posebnu pažnju obratiti na hladovinu i zasjenu legla glista, gdje bi trebalo održavati optimalnu vlagu oko 80-90% u većem dijelu vremenskog perioda uzgoja glista.
Oprema za rad
Što se tiče opreme za rad u radu sa glistama, ne iziskuje se puno materijalnih ulaganja. Od baštenske opreme potrebni su: lopata, grablje, kolica i kanta za zalijevanje. Od mjernih instrumenata potrebno je, ako ćemo se baviti proizvodnjom glista u velikim količinama, nabaviti aparat za mjerenje vlage (higrometar), aparat za mjerenje temperature (termometar) i lakmus papir za mjerenje ph vrijednosti sredine u kojoj se leglo razvija.
Leglo glista i materijal za gradnju «kućice»
Kao materijali za gradnju glistenjaka koriste se uglavnom beton, cigla, plastika ili drvo. Da bi se leglo sa donje strane zaštitilo od krtica, ali i da bi se spriječilo da gliste napuste kućicu, za pod se koristi rabic mreža ili sitna plastična mreža koja se neće raspasti. Neki uzgajivači koriste i preporučuju geotekstil. Gornja zaštita (od ptica, peradi, miševa i sl.) se od radi plastične mreže ili trske. Neki uzgajivači leglo samo pokriju nekom vrstom prostirke, ali time rizikuju da privuku životinje koje će se rado hraniti glistama koje nisu zaštićene. Gornja zaštita ili poklopac, također treba glistama osigurati tamu, jer gliste nisu bića od svjetlosti.
Uglavnom se leglom smatra količina glista u sanduku površine 2 puta 2 metra kvadratna koja za godinu dana preradi 1 tonu organskog otpada. Od jednog legla se godišnje razmnoži 3-5 legala. Ipak, za vrtlare koji se bave manjim površinama zemljišta, leglom se smatra oko 1000 glista. Ukoliko po prvi puta nabavljate gliste, obratite pažnju da među njima ima glista različitih veličina: vrlo je bitno da vidite da ima dosta malih glista što je dokaz da su zdrave, dobro hranjene i da se razmnožavaju.
U prirodi ima oko 3000 vrsta glista, od čega je najrasprostranjenija i najpoznatija kišna glista. Gliste imaju veliku moć reprodukcije, a polnu zrelost dostižu već sa 90 dana. Prilikom reprodukcije, gliste se priljubljuju jedna uz drugu i luče sluz u kojoj se nalaze spermatozoidi i jajašca. Onda se odvoje i stvara se kokun. To traje 21 dan. Od momenta stvaranja kokuna, pa do izlegnuća prođe 20-30 dana. Svaka glista izleže po 21 mladu glisticu. Puna reproduktivna zrelost je sa godinu dana. Tada proizvede 4-5 kokuna godišnje. Za uzgoj glistenjaka, vrhunskog proizvoda koji nastaje uzgojem glista, najčešće koristimo crvene kalifornijske gliste.
Priprema podloge i ishrana glista
Dva mjeseca prije nabavke glista treba odabrati poziciju za leglo, postaviti kućicu i staviti hranu. Za to vrijeme, hrana, odnosno organski otpad će sazrjeti i biti dostupan leglu glista za ishranu. Hrana se usitni i svakih mjesec dana prevrne, kako bi se materijal potakao na razgradnju. Ako nemate dovoljno ranije pripremljenog i odležanog organskog otpada, glistama se može dodavati i svjež otpad, samo će im trebati više vremena da ga razgrade. U tom slučaju, preporučujemo da otpad isitnite što je moguće više. Glistama se ne preporučuje dodavati (pogotovo ne velike količine) kore od citrusa ili otpadne dijelove crvenog luka, zbog eteričnih ulja sadržanih u njima, a koja utječu na usporavanje procesa raspadanja organskih tvari.
Glistama se, osim organskog otpada, dodaje i stajnjak. Treba voditi računa o vrsti stajnjaka koji im se dodaje. Konjski i zečiji stajnjak su najbolji, jer pored toga što imaju najmanje amonijaka i soli, njihova pH vrijednost je neutralna (7). Među lošijim đubrivima za ishranu glista su kokošije, koje je jako kiselo (pH 3), i svinjsko koje je pak jako alkalno (pH 11).
Ako se u ishranu glista dodaje piljevina drveća, obavezno je miješati je sa organskim otpadom. Nepodesni za ishranu glista su treset četinara, lišće oraha i hrasta. Obratiti pažnju da se u blizini legla ne nalaze umjetna gnjojiva, koja bi mogla da iscure usljed nepravilnog skladištenja, što bi izazvalo ugibanje legla. Također treba obratiti pažnju i na prirodne neprijatelje glista, pored krtica, tu su i mravi i uholaže koji odnose hranu glistama. Veću štetu mogu da naprave i domaća perad i ptice, zbog čega se i postavljaju zaštitne gornje mreže.
Odvajanje glista od glistenjaka, i čuvanje glistenjaka
Kao što smo rekli jedno leglo sadrži 100000 glista, kad se govori o ozbiljnoj proizvodnji glistenjaka (uglavnom za prodaju). Za godinu dana jedno ovakvo leglo preradi 1 tonu organskog otpada, čime se dobije ista količina humusa. Zbog usporedbe sa proizvodnjom glistenjaka u manjim količinama za vlastite svrhe: malo leglo od 1000 glista može preraditi 10 kg organskog otpada i proizvesti istu količinu humusa po sezoni.
Odvajanje humusa od legla se uvijek vrši u proljeće, nikako u jesen, kada gliste treba zazimiti. Odvajanje se vrši tako što, glistama na sedmicu dana prije, ne dajemo hranu, a zatim na leglo položimo mrežu, ili najjednostavnije razrezanu vreću sa krompirom. Bitno je da kroz otvore gliste mogu proći. Zatim na mrežu stavino hranu, to jest, organski otpad. Gliste će, u zavisnosti koliko su izgladnile, prelaziti kroz mrežu na hranu. To traje, koji sat, ili dan, dva. Ako nam se ne žuri mnogo, sačekati dvije sedmice, dok i gliste iz kokuna ne prođu kroz mrežu. Humus je završio proces prerade, kada se više ne osjete loši mirisi, nema sakupljanja mušica, a pri samom podizanju pokrivača od hrane vidimo fino strukturiranu, sipastu i granulasto crnu boju supstrata humusa. On se najčešće nalazi u sloju od 15-20 cm ispod pokrivača sa hranom do baze legla. Takav humus izdvojen od legla se skladišti u rano proljeće ispod nadstrešnice domaćinstva sa betonskim podom. Bitno je da nema preveliku vlažnost, optimum je do 50%, ako je vlažnost humusa veća, onda vršimo prevrtanje i sušenje humusa. Bitno je napomenuti da se čuva i od isušivanja u hladovini ili prekrije mrežom. Na direktnom suncu, uništavaju se aktivne korisne bakterije. Ovakav humus do primjene može stajati do 2 mjeseca bez gubljenja kvaliteta, ali samo ako se pridržavamo pravilnog čuvanja.
Uzimljavanje glista
Optimalna temperatura za pravilan rad i život glista je 20 stepeni celzijusa. Već iznad 30 stepeni gliste ugibaju, pa ih je preko ljeta potrebno prskati i rashlađivati. Još jednom napominjemo, one ne smiju stajati na mjestu koje je izloženo suncu i jakom vjetru radi opasnosti od isušivanja, a ljeti i pregrijavanja.
Što se zime tiče, uzimljavanje se vrši u oktobru, pa do polovine novembra, zavisno od klimatskih uslova. Već na 5 stepeni Celzijusa, nezaštićeno leglo ima ozbiljnija oštećenja, a na temperaturi od 0, gliste uginu. Pravilno zazimljavanje obavlja se sa slojem od 20-40 cm konjskog stajnjaka, i to na sljedeći način: prvo se postavlja standardni sloj organskog otpada za ishranu od 5 do 10 cm, zatim ide sloj svježeg konjskog stajnjaka iste debljine. Sve se to izravna i na vrhu postavi 20 cm slame ili suvog lišća. Ovakvim načinom uzimljavanja, leglo može izdržati temperature do 20 stepeni celzijusa ispod nule. Jasno, gliste preko zime hiberniraju, dakle nema aktivnosti niti razmnožavanja. Leglo se otkriva tek u martu, kada se sa vrha ukloni eventualni otpad i neprerađena hrana.
Gliste se mogu držati i u zatvorenom prostoru, naravno u manjim «kućicama», čak i stanovima (na terasi, balkonu, pa čak i ispod sudopera), čime se zanimaju mnogu urbani vrtlari koji uzgajaju glistenjak za sopstvene potrebe. U ovom slučaju, gliste mogu biti aktivne i preko zime.
Primjene humusa (glistenjaka)
Višestruka je važnost humusa za poljoprivrednu proizvodnju u cjelini.
Kod vrtova i cvijeća prilikom sadnje se 1-2 dl humusa sipaju direktno na korijen, i zagrnu zemljom. Prihrana ide sa 1 dl humusa koji se pospe oko biljke. Pri sijanju sjemenki potrebno je zamiješati zemlju i humus u kontejnere, sa 20% humusa.
Kod voća i loze prilikom sadnje sipati 2-3 l humusa direktno na korijen, a kod prihrane 1-2 l humusa oko biljke.
Kod travnjaka posuti 2-3 dl humusa na metar kvadratni.
Kod lončanica mješavina supstrata, treseta i humusa je u omjeru 1:1:1.
Humus se koristi kao osnovno gnojivo za sve kulture.
Sastavni je dio supstrata za sadnice, te se koristi i kao mješavina sa supstratom za presadnice.
Koristi se za prihranu tokom čitave godine. Međutim, neke od slabosti su mu što je količina hranjivih tvari u humusu ograničena i nedovoljna za biljke za duži vremenski period. Te količine se brzo iscrpljuju i potrebno ih je nadomjestiti novim. Međutim pri razgradnji organskih materija povećena je koncentracija korisnih mikroorganizama, dok štetne bakterije nestaju, pa je opasnost od zaraza i gljivičnih oboljenja ostalih biljaka u blizini nikakva. Time se povećava i količina mineranih sastojaka vrhunskog kvaliteta. Dovoljno je napomenuti da je ovaj humus veoma čist, pa prilikom rada sa njim nekada nisu potrebne ni rukavice.
Cijena jednog malog legla od 1000 glista je oko 100 KM, a od jednog legla se svaka tri mjeseca dobije dvostruka količina glista. Cijenu litre humusa možete provjeriti sami.
Puno sreće svima koji se odluče za uzgoj glista, bez obzira da li samo za svoje vrtove ili za pokretanje posla.
Tekst priredio: Muhamed Garib, dipl.ing.agr.
