Bagrem podbacio, suncokret pčelama glavna paša

Pčelari u Hrvatskoj su trenutno u nezavidnom položaju zbog velikog zajedničkog tržišta EU. Naime, u posljednje vrijeme bilježi se veliki uvoz meda. Donedavno smo izvozili oko 1.500 tona meda. Sada se ista ta količina uvozi, a izvoz je simboličan, oko 200-300 tona.

"Okvirna je procjena da se na godišnjoj razini u Hrvatskoj proizvede 10.000 tona meda, s tim da smo ranije na strana tržišta plasirali od 1.000 do 1.500 tona. Ostalo se prodavalo u našoj zemlji. Kao što sam rekao, zbog velikog uvoza kod nas se javljaju veliki viškovi meda. Otkupljivači ne uzimaju med od naših pčelara i došlo je do strahovitog pada cijena, pogotovo što je i na svjetskom tržištu pala cijena meda. Veliki je broj ljudi, ili zbog ekonomske krize ili zbog gubitka posla, ušao u svijet pčelarstv što je dovelo do povećanja broja košnica. Mi smo krenuli sa 300.000 košnica, sad smo na 650.000. Javlja se produkcija meda koja se ne može plasirati i onda pčelari imaju problem s otkupom, plasmanom i svim ostalim“, kaže Stanko Čuljak, predsjednik Pčelarske udruge "Nektar" iz Vinkovaca.

Prodaja na kućnom pragu spašava situaciju

Cvjetni se medovi trenutno u Hrvatskoj otkupljuju po cijeni od dva eura za kilogram, bagremov med se prodaje od 3-3,5 eura na veliko. Sreća hrvatskih pčelara je regulirana prodaja na kućnom pragu. Ona omogućava da na legalan način, bez nekih velikih problema s inspekcijama i govora da je riječ o sivoj zoni, plasiraju svoje medove. Uz jako malu papirologiju mogu i na prigodnim sajmovima, tržnicama, štandovima, izložbenim prodajama plasirati svoje proizvode. Ako jedno poljoprivredno gospodarstvo med plasira s kućnog praga ili na tržnicama, dovoljno je da ono ima oko 200 košnica. U tom slučaju četvoročlana obitelj može ostvariti prihode za opstanak, s tim da pčelarstvo zahtjeva mnogo više rada od zaposlenja u nekoj firmi.

Suncokret postaje glavna paša

Naš sugovornik kaže kako je Pčelarska udruga "Nektar" iz Vinkovaca osnovana 1885. godine kao druga podružnica pčelarskog društva iz Osijeka. Prije dvije godine slavila je 150 godina neprekidnog rada.

"Moram priznati da meni u mom pčelarstvu 40 do 50% meda kojeg izvrcam na godišnjoj razini, potiče od suncokreta. On je i dalje trajna, sigurna paša. Recimo, bagrem je u posljednje 4 godine podbacio, uljana repica, ukoliko je jača zima, je lošija ili ako su gubici veći ne možemo razviti pčelinje zajednice i onda nam veliki udio u izvrcanom medu čini suncokret. Počeli smo govoriti da nam je on glavna paša, a ne bagrem. Tendencija je da se u selekciji suncokreta radi na što većoj iskoristivosti ulja. Da bi se to postiglo mora se smanjivati glava suncokreta, što dovodi do skraćenja trajanja paše. Samim tim, nama se smanjuje količina meda, kao i produktivnost na toj paši."

Jedna trećina početnika o(p)staje u poslu

Prosjek godina pčelara u ovom udruženju, koje broji 120 članova, je sa 50, pao na 30 godina. Najmlađi član ima 14 godina i ima svoje 4 košnice.

"Tijekom cijele godine svakog utorka u 19 sati imamo sastanke kojima prisustvuje od 15 do 50 ljudi. Oni su posvećeni edukaciji i razmjeni iskustava. Neiskusniji članovi na svakom sastanku mogu čuti rješenje problema koje imaju ili bivaju usmjereni tamo gdje će njegov problem biti riješen. Mladi pčelari, kojih je puno jer nemaju posla, ušli su u pčelarenje zbog poticaja koji im omogućavaju lakšu nabavku neophodnog pribora i alata, te se ne mora u startu investirati veliki novac“, kaže Čuljak.

Po njegovim riječima, jedna trećina početnika otpadne, jedna trećina zaluta, a jedna trećina ostaje. Nadanja su da će ta jedna trećina koja je produktivna i koja prihvaća nova znanja, opstati i doprinijeti opstanku i napretku pčelarstva u Hrvatskoj.

EU traži nacionalni pčelarski program

Čuljak je i član Upravnog odbora Hrvatskog pčelarskog saveza i na pitanje šta je hrvatskim pčelarima donijelo članstvo u Europskoj uniji, kaže:

"Ulaskom u EU, zapravo u samim pripremama za ulazak u EU, morali smo se organizirati kao nacionalni pčelarski program. Morali smo ispuniti neke uvjete da bi mogli dobiti nacionalnu i europsku potporu u odnosu pola-pola, s tim da svaka županija ili svaka lokalna jedinica može prema svojim sposobnostima i uvjetima davati poticaje pčelarstvu. Ali, oni se ne mogu poklapati s mjerama iz nacionalnog pčelarskog programa. Znači, jedan račun za npr. vrcaljku koju sam kupio u nacionalnom pčelarskom programu, ne mogu prikazati i povući sredstva na lokalnoj razini.“

Foto: Pčelarska udruga Nektar