Čemu služi pašni red i koje biljne vrste uključiti u njega?

Pitanje pašnog reda kao i samih prednosti između selećih i stacioniranih pčelinjaka u njemu, ovisi o više faktora, poput tipa paše, položaja i veličine pčelinjaka, gustoće vegetacije, klimatskih uvjeta, nadmorske visine, vrsti tla i drugim.

Općenito, nema jedinstvenog pravila o tome ko bi trebao imati prednost, ali se neki pčelari pridržavaju određenih zadanih smjernica. Nerealno je očekivati kako će se stacionirani koji oprašivanju biljaka u tom kraju doprinosi tokom cijele godine, jednostavno 'maknuti' kako bi seleći imao bolje uvjete za iskorištenje određene paše. 

Svaki pčelar koji se niz godina bavi pčelarstvom zna kako neke pčelinje zajednice mogu biti agresivnije od drugih, na što treba obratiti pažnju kod rasporeda košnica. Preporučuje se postavljanje agresivnijih dalje od drugih košnica kako bi se smanjila mogućnost grabeži i sukoba između samih pčelinjih zajednica što nije dobro ni za jednu stranu.

Uz ove savjete, važno je razgovarati s drugim pčelarima i lokalnim udruženjima kako bi se dobio savjet i smjernice za pravilno postavljanje košnica u pašnom redu.

Biljne vrste koje bi trebalo uključiti u pašni red

Činjenica je da bilo kakav pašni red ne može unaprijed predvidjeti intenzitet medenja neke određene biljne vrste na određenoj lokaciji. Evo nekoliko biljnih vrsta koje bi trebale kao takve biti uključene u pašni red:

• Maslačak: Ovo je uz divlju koprivu jedna od prvih biljaka koja cvjeta u proljeće, a pčelama je interesantna jer je bogata je i nektarom i peludom. Maslačak ako ga ima dovoljno na određenoj lokaciji može biti izvrsna hrana za pčele baš u rano proljeće kad se zajednice razvijaju i predstavlja dobar početak paše.

• Voćke: Kada voćke počnu cvjetati u proljeće, one su često izvor velike količine nektara i peluda. Voćke poput jabuke, trešnje, marelice, kruške i šljive su uobičajena pčelinja paša. 

• Uljana repica: Važna je biljna kultura za pašu pčela u proljeće prije bagremove paše. Cvjetanje uljane repice obično započinje u aprilu i traje oko 3-4 sedmice, ovisno o vremenskim uvjetima pa se nekad dogodi da traje kad i početak cvatnje i medenja bagrema. 

• Bagrem: Bagrem cvjeta kasno u proljeće i često je vrlo bogat nektarom. Kao pčelinja paša koja rijetko kad zakaže, jedan je od najvažnijih izvora hrane za pčele, ali i izvora zarade za pčelara.

• Lipa: Lipa cvjeta kasno u proljeće i rano u ljeto, a bogata je nektarom i peludom. To je još jedna važna biljka u pašnom redu koju mnogi pčelari uključuju u svoje pčelinjake.

• Kesten: Kesten je još jedna biljka koja cvjeta u proljeće i koja može biti bogata nektarom i peludom. Ovo je izvrstan izvor hrane za pčele u rano proljeće.

• Suncokret: Suncokreti cvjetaju tokom ljeta i često su bogati nektarom i peludom. Oni su u vrijeme cvatnje vrlo važna paša za pčele, a također mogu biti izvrstan izvor meda.

• Kadulja: Kadulja cvjeta tokom ljeta i često je bogata nektarom. To je biljka koja se često spominje u pčelarstvu zbog svojih zdravstvenih prednosti.

• Vrijesak: Vrijesak cvjeta kasno ljeti i rano u jesen i često je bogat nektarom i peludom. To je biljka koju mnogi pčelari uključuju u svoj pašni red.

Treba znati kako su ovo samo neke od biljaka kod nas koje se mogu uključiti u pašni red jednog pčelara. Ako je orijentiran na seleće pčelarstvo treba planirati i pratiti vremensku situaciju i procijeniti početak medenja određene biljne vrste. Pri tome se danas pčelari služe raznim inovacijama 21. stoljeća, novim tehnologijama poput SMS vaga i slično koje im osim količine unosa nektara dojavljuju stanje i temperature kako u košnici tako i izvan nje.

Najbitnija je uljuđena komunikacija

Odnos seleći - stacionirani je takav da seleći pčelinjaci, za razliku od stacioniranih, iako u konačnici u pravilu donose pčelaru više meda u istim uvjetima pripreme na određenoj paši mogu biti manje produktivni jer pčele troše vrijeme i energiju na privikavanje na nove uvjete i novu lokaciju.

Stacionirani, s druge strane, mogu imati prednost na područjima s dugotrajnom pašom i stalnim izvorima hrane za pčele. Osim toga, mogu se opremiti većim brojem košnica i potrebnom opremom, kao što su sistemi za navodnjavanje ili drugi sustavi za poboljšanje uvjeta za pčele, što može povećati produktivnost samog pčelinjaka.

U svakom slučaju bez obzira kakvi su pravilnici vrlo je važna na terenu uljuđena međusobna komunikacija i da se pčelari međusobno dogovore i pronađu najbolji način saradnje u korištenju određene paše kako bi svi imali jednake šanse za uspjeh u njenom iskorištavanju.