Dvije ljubavi Tonče Ferbežara - pčele i kiparstvo

Antun Tonča Ferbežar, umirovljeni branitelj i cijenjeni kipar u drvetu iz Otoka koji je izlagao na 11 samostalnih i 90 skupnih izložbi i sudionik preko 100 likovnih i kiparskih kolonije, osim kiparstva ima još jednu veliku ljubav - pčelarstvo.

Cijeli svoj život okružen je pčelama, košnicama i medom jer, kako je doznao u pričama s obiteljskih susreta, još se još njegov šukundjed s očeve strane bavio pčelama pa je ljubav prema ovim marljivim zujalicama prešla na djeda i oca, a s njih i na Tonču.

Pčelama je okružen od kada zna za sebe

"I s majčine strane su pčelari pa kada se baka Marija Turk, inače Slovenka, udala za djeda Josipa iz Gorskog kotara, njen otac je kao vjenčani dar poslao, ne znam točno, tri ili pet košnica pa je i baka nastavila pčelariti s djedom. Tako sam se i ja kada sam imao 5 ili 6 godina susreo s pčelama i pomagao djedu.

Poslije je tata nastavio pa je imao i 100 košnica koje sam ja naslijedio, ali kada sam se počeo ozbiljno baviti kiparstvom, morao sam smanjiti i sada imam 30 košnica, ali planiram povećati broj na 40. Prije sam košnice vozio na pašu u Ilok, Šarengrad, Đeletovce, Apševce i Petrovce, ali sada ih držim samo u vrtu, iza kuće.

Pčelarenje naslijedio od oca

Do prije četiri godine sam pčelario s ocem, ali nakon što je umro, sav posao je pao na mene i za sada uspjevam uskladiti poslove oko košnica i obveza oko kiparenja. Nekako usklađujem ljubav prema pčelama i kiparstvu pa kada odlazim na kiparsku koloniju, a to zna biti širom Hrvatske pa i izvan zemlje i po desetak ili više dana, pripremim pčele da samostalno žive i rade dok me nema. Pčele smiruju, ali i osjete kada čovjek nije raspoložen i tada su uznemirene i znaju ubosti. No, ja uvijek nastojim biti raspoložen kada sam s njima i ako imam kakvih problema, nastojim ih ne opterećivati time. Pčele me opuštaju kao i kiparstvo", kaže Tonča Ferbežar dodajući kako se nada da će ga 11-godišnji sin naslijediti u pčelarenju, a i nadaren je za slikarstvo.

Loša godina za pčele

Ferbežar ocjenjuje ovu godinu izrazito lošom za pčele jer je bilo puno kiše pa pčele nisu mogle na pašu i ono što bi napravile, opere kiša. Obzirom da košnice više ne seli na manje ili više udaljene paše već su uvijek na istom mjestu na okućnici, prinosom od 350 kilograma, oko 15 kilograma po košnici, Tonča je zadovoljan iako, kada je dobra godina, bude i 600 kilograma.

"Med proizvodim poglavito za svoje potrebe, nešto podijelim prijateljima i sasvim malo prodam poznanicima "na kućnom pragu", kako se kaže. Ne prodajem ga otkupljivačima jer nude nisku cijenu i meni, malom proizvođaču, se ne isplati prodavati otkupljivačima. Od pčela bi i ljudi puno toga mogli naučiti. Oduševljava me kod pčela sklad, urednost i što se za svaku zna koji joj je dio posla. Zajedno se bore za zajednicu i zato su jake i svemu se mogu oduprijeti. Kada bi se mi ugledali na pčele, bilo bi nam svima bolje i ne bi mladi morali odlaziti u Njemačku i Irsku", savjetuje Tonča Ferbežar.

Kada nije s pčelama, Tonča je u svom ateljeu

Kada nije s pčelama, Tonča je u svom ateljeu u dvorištu roditeljske kuće u Otoku ili na nekoj od likovnih i kiparskih kolonija na koje rado odlazi. Za Uskrs s troje svojih kolega likovnih umjetnika, Josipom Božičevićem, Julijom Stapić i Sinišom Filipom Novakom, odlazi u Beč na koloniju. Ferbežar je voditelj likovne radionice HVIDRA-e na državnoj razini pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja i svake godine se održava u drugom gradu, a ove godine se održava 10-i put.

"Nas petero kipara i slikara, članova Društva likovnih umjetnika HDLU Vinkovci, provodimo zajednički projekt na temu Ljepota žene i svaki od nas će napraviti 12 radova u tehnikama koje odaberemo i u kojima smo najbolji. Ja radim skulpture i reljefe u drvetu i prikazujem senzualnost ljepote žene", zaključuje Antun Tonča Ferbežar okružen onim što najviše voli - skulpturama u drvetu i pčelinjim košnicama.