Od 41 pčelinjeg društva, ostalo je samo jedno

45-ogodišnji Vjekoslav Benić dolazi iz Tovarnika. Ponosan je vlasnik tri jutra zemlje i devet selećih košnica. U jednomatično pčelarstvo je zakoraknuo prije šest godina kada je tragao za nečim čime bi kao umirovljeni hrvatski dragovoljac upotpunio svoje slobodno vrijeme. Već tada je smatrao da pčele predstavljaju sve ono što je pobožno, uzvišeno, uređeno i sveto, te da su pčele poseban Božji dar za prirodu bez kojih bi izumrlo čovječanstvo. A, danas, za njega su one odmor za dušu i dar od Boga s kojim se rado opušta u pčelinjaku.

“Raditi s pčelama je lijepo, ako prema istima gajite veliku ljubav. Takav oblik rada za mene predstavlja poslijeratnu terapiju. Smirenošću sam došao do faze u kojoj mogu sjediti u kratkim rukavima ispred košnica i bez straha slušati njihovo zujanje. Spoznao sam da ne vole alkohol i parfeme, zbog kojih ste, ako ih osjete, nastradali”, objašnjava Vjekoslav koji se u samim početcima, po prvi ozbiljniji put, susreo s ubodima pčela.

Tada nije nosio zaštitnu pčelarsku opremu u koju ubrajamo rukavice, šešire u različitim izvedbama, jakne i hlače, odnosno kombinezone, te zaštitnu obuću, jer nikad ne znamo gdje nas pčele mogu ubosti. Većini pčelara je najdraži šešir koji štiti glavu širokim obodom na kojem je prišiven mrežasti veo koja ne dodiruje lice.

Prošla je zima bila kobna za pčele

Kao i mnogi drugi ozbiljniji pčelari, Vjekoslav smatra da pčele danas imaju više neprijatelja (Varroa destructor, prskanje biljaka pesticidima tijekom cvatnje, "preokrenuta" godišnja doba, temperature i slično) nego prije nekoliko desetaka godina. Zbog toga pčelinje zajednice bez pomoći rijetko dostižu optimalnu snagu za ranu pašu. Iz tih se razloga susreće s pomorom pčela. Srećom, ne prevelikim, kao što je to slučaj kod njegovog prijatelja kojemu je prošlu zimu od 41 pčelinjeg društva, ostalo samo jedno.

“Prethodna je godina bila jako loša, a smatramo da je uzrok tome jaka zima na kakvu pčele nisu naviknute. Matica je zalegla mladu pčelu i nije se pomjerila na hranu i pčele su, jednostavno, uginule od gladi unatoč košnicama punim meda”, objašnjava Vjekoslav koji preko zime pčele prihranjuje kupovnim pogačama koje postavlja u studenom i siječnju kako bi ih držao u optimalnom broju unutar zajednice zbog oprašivanja poljoprivrednih nasada, uzgoja pčelinjih matica,intenzivnijeg prikupljanja nektara, proljetno/ljetne podjele zajednica, i naravno boljeg i adekvatnijeg uzimljavanja.

“Govorimo li o prihrani pčela u proljeće, tada je bitno naglasiti da u to vrijeme postavljam poticajne pogače za maticu jer pčelama tada pelud i nektar nisu još dostupni ili su im dostupni u neadekvatnim količinama. Sama je prihrana u tom vremenu nužna jer smanjenjem unosa nektara i peluda matica smanjuje zalijeganje jajašca, što može dovesti do pada populacije u zajednici”, dodaje Vjekoslav čije radilice posjećuju paše uljane repice, suncokreta, badema i livade u okolici Tovarnika. Kod njega se, količina meda po rami kreće oko 2 kg, što je za njega, kao pčelara iz hobija, dobar rezultat.

Foto: Pixabay.com/maria-anne, Roberta Kljenak