Propolis

Pčelinji prizvodi kao med, vosak, matična mliječ, pčelinji otrov i pelud je i propolis kojega bi ovaj puta opisao. Propolis je biljna izlučevina koje pčele skupljaju s rastućih pupoljaka ili kore drveta, te pomoću enzima koje luče iz svojih žlijezda potiću cijepanje nekih molekula i oslobađanja farmakoloških aktivnih tvari, pa svojim antimikrobnim i dezinfekcijskim djelovanjem zaštićuju pčelinju zajednicu od štetnih mikroorganizama premazivanjem pukotina u košnici te dezinfekcijom i poliranjem voštanih stanica saća koje služe kao koljevke ličinki te za deponiranje meda i peluda.

Skupljanje propolisa je zadatak samo starih pčela letačica koje skupljaju smolu sa pupoljaka, prerađuju i deponiraju na potrebna mjesta u košnici. Varijabilnost kemijskog sastava i boje propolisa varira ovisno o porijeklu biljnih smola koje pčele skupljaju. Ovisno o izvoru propolis može biti žutozelene (bor) crvenkaste (topola) do crne boje (breza). Isto vrijedi i za okus i miris koji može biti od gorkog do slatkastog okusa, dok mu je miris prema pupoljcima odakle potjeće a pri sagorijevanju javlja se tipičan miris tamjana.

Kozistencija propolisa ovisi o temperaturi, tako je krut i lomljiv ispos 15oC a na višoj temperaturi do 30oC je ljepljiv. Vrlo se slabo otapa u vodi, dok se u 96% etilnom alkoholu otapa gotovo 90% u potpunosti se otapa u acetonu, ali se to ne koristi zbog toksičnosti acetona. Griješe pčelari koji propolis otapaju u rakiji jer se otopi samo djelomično, pa taj dragocjeni proizvod pčela propada.

Propolis mnogi nazivaju lijekom 21. stoljeća ili „zlatnim“ proizvodom iz košnice zbog velikog broja fiziološki aktivnih supstanci utvrđeno je da propolis posjeduje široki spektar aktivnosti: PROTUVIRUSNU, PROTUGLJIVIČNU, PROTUUPALNU, ANTIOKSIDATIVNU, ANESTETIČKU, KARCINOSTATSKU I IMUNOSTIMULATORNU što opravdava naziv „zlatni“ proizvod iz košnice.

Naša kranjska pčela (Apis mellivica carenica) je nešto manje sklona skupljanju propolisa na račun meda i peluda pa bi tim više pčelari trebali skupljati svako zrno propolisa iz svojih košnica.
Skupljanje propolisa obavlja se struganjem sa stjenka košnica ili umetanjem posebnih nemetalnih mreža u košnicu na koje pčele naljepe propolis. Mreže obljepljene propolisom se rashlade u hladnjaku zbog lomljivosti propolisa koji se lako skida sa mreža. Pri skupljanju propolisa treba voditi računa o higijeni jer pri povišenoj tepmeraturi omekša i ljepi se za prste, pa ako su prljavi pokupe dio prljavštine a s vodom ga je teško oprati jer se teško topi u vodi. Zato pri takvom poslu je najbolje koristiti higijenske rukavice.

Primjena propolisa u humanoj medicini je sve veća, te se primjenjuje kod liječenja kožnih, bolesti dišnog sustava, te različitih upalnih procesa i kao pomoćno ljekovito sredstvo jer djeluje sinergički s nekim drugim ljekovima i povećava djelotvornost lijeka nekoliko desetaka puta kao i med.

Do danas nije zabilježena nikakva kontraindikacija kod upotrebe propolisa, osim kod hipersenzibilnih osoba sklonih alergijama. Test za osjetljivost prema propolisu možemo izvesti sami tako da s unutrašnje strane podlaktice na kožu nanesemo malo propolisa, pa ako se nakon pola sata ne pojavi reakcija, crvenilo kože, možemo ga sigurno koristiti.

Propolis, čist ili pomješan s drugim dodacima koristi se za pripravke na nebrojeno načina koje svatko može pripremiti bez posebnog znanja i sofisticirane opreme. Takvi pripravci bit će sigurno djelotvorniji i prirodniji od mnogih pripravaka koje nalazimo danas na tržištu kao tinkture, puderi, propolisna ulja i kreme.

Tinktura propolisa je jedan od najčeščih načina korištenja propolisa koji se priprema u 96% etilnom alkoholu. Tinktura se priprema tako da se u 0,85 l etilnog alkohola stavi kojo 300 g. drobljenog propolisa, zatvori u tamnu bocu da odstoji s povremenim mućkanjem i nakon 30 dana procjedi kroz gustu gazu u tamnu bocu i dobijemo oko 15% tinkturu propolisa. Tinktura propolisa može se koristiti za vanjsku i unutrašnju upotrebu, premazivanjem rana ili oštećenja kože dok se za konzumiranje tinkture preporuča 3 do 10 kapi tinkture na žličicu meda ili šećera i staviti po mogućnosti pod jezik i sačekati dok se otopi u ustima. Zbog etilnog alkohola dobro je sačekati nekoliko minuta prije konzumiranja da alkohol iz žličice ispari. To je poželjno posebno kod djece.

Med s propolisom uz tinkturu se najviše upotrebljava jer ublažava gorčinu propolisa i postiže se višestruko djelovanje propolisa i meda. Takva mješavina koristi se za premazivanje tvrdokornih rana, ublažavanje infekcija dišnog sustava i svakodnevnim konzumiranjem za podizanje imuniteta.

Mekani ekstrakt propolisa dobije se tako da se potakne isparavanje alkohola iz tinkture propolisa dok se ne dobije željena konzistencija propolisa a primjenjuje se kao melem za površinske rane.
Puder propolisa dobije se drobljenjem rashlađenog propolisa batom u mužaru do željene finoće praška, a koristi se za posipavanje rana i za pripremu ostalih pripravaka na bazi propolisa.

Propolisno ulje priprema se miješanjem 25 g pudera propolisa sa 0.1 l maslinovog ili bademovog ulja, a koristi se za premazivanje rana, ožiljaka i opeklina.

U kozmetici se puno koristi propolis za pripremu raznih krema uz dodatak voska, meda i neutralnih krema za njegu kože i lica. Recepture takvih krema mogu se naći u raznim publikacijama za njegu kože i ljepote.

Otopina propolisa moće poslužiti i za impregnaciju i bojenje drveta, pa je poznato da je veliki graditelj violina Stradivari impregnirao svoje violine s posebnim vrstama propolisa koje i danas imaju tako čudesan zvuk.

Na kraju priče o propolisu kao pčelinjem proizvodu vidimo da nam priroda velikodušno preko pčela nudi zdravlje, a mi se prirodi trebamo odužiti čuvajući je, a ne uništavajući je, jer time skrbimo i za vlastito zdravlje - jer zdravlje je najveće bogatstvo.

Autor: Ivan Šopar