Silvio Bertone: Najgore je kada se samo računa dobit, a ne razmišlja o problemima

Prije više od 45 godina, kada je tek postao punoljetan, Silvio Bertone sam je napravio prve dvije košnice. "Stric moje današnje supruge, tada djevojke, poklonio mi je jedan roj koji sam ramnožio. Uskoro sam napravio novih šest košnica i tako se broj mojih pčela polako povećavao", kaže nam ovaj vlasnik istoimenog OPG-a iz Kukuljanova pokraj Rijeke dok nabraja tko se sve sa suprugine strane bavio pčelama.

"U mojoj obitelji se nismo bavili pčelarstvom, ali mene je to povuklo iako sam inženjer brodostrojarstva i niz godina sam plovio. Kako me doma baš i nije bilo, brigu sam morao prepustiti supruzi. No, moji su se pčela bojali jer je bilo nekoliko nemilih događaja pa zajednice ponekad nisu uspjele opstati. Krajem 70-ih godina pojavila se i nesretna varoa protiv koje tada nije postojalo adekvatno liječenje - ljudi su znali odjednom izgubiti i po nekoliko stotina košnica", prisjeća se Bertone, ali nastavlja da se svako malo u njegovoj blizini pojavio neki roj pa je često počinjao ispočetka.

Unatrag 15-ak godina, kontinuirano i malo ozbiljnije uz pomoć cijele obitelji bavi se pčelarstvom. OPG su otvorili 2008. godine kada su imali 20-ak košnica, a danas ih imaju 90. "Supruga i sin su završili pčelarsku školu tako da sam ja njihov šegrt", smije se naš simpatični sugovornik koji, bez obzira na pomoć ostalih, ipak provodi najviše vremena u pčelinjaku. Supruga ima puno drugih obveza, sin ima svoj posao, a Silvio je uvijek na usluzi pčelicama. 

"Uvijek bi bilo pčela jer mislim da nema pčelara koji je odustao. Zajednice će propasti ako nema nekoga tko će se o njima brinuti nakon što tog pčelara više ne bude", navodi.

Mjera 6 ruralnog razvoja omogućila im modernizaciju

Svoj OPG uspješno je i modernizirao koristeći sredstva EU fondova. Točnije, LAG Vinodol 2018. godine objavio je prvi Natječaj za provedbu tipa operacije 1.1.3. "Razvoj i održivost malih poljoprivrednih gospodarstava", koja je usklađena s tipom operacije 6.3.1. iz Programa ruralnog razvoja RH 2014.-2020. Prijavio se i OPG-u Silvio Bertone odobrena su sredstva u visini 15.000 eura u kunskoj protuvrijednosti za povećanje broja košnica i kupnju nove opreme.

"Mjera 6 Ruralnog razvoja je izvanredna. Nabavili smo novu vrcalicu koja nam najviše služi za vrcanje medljikovca koji je gušći od drugih medova. Kod običnih vrcalica dolazi do lomova saća. Kod ove je okvir u kavezu, a može se regulirati i brzina vrcanja. Nabavili smo i električni otklapač iz Slovenije, određeni broj nastavaka iz Finske, a planiramo još uzeti četiri spremnika od 1.000 litara. Za to treba otići do Čakovca i pažljivo odabrati. Oni imaju standardne proizvode, ali med je specifičan jer kristalizira i zato spremnici moraju imati dvoslojnu stijenku. No, da ne nabrajamo sve specifikacije, ono što je bitno je da to planiramo nabaviti tekuće godine", kaže nam.

Nabavili su i pumpu za prepumpavanje meda te homogenizator koji će im trebati za proizvodnju tzv. kremastog meda. On je 'zgodan' za mazati na kruh, ne cijedi se, a i ne kristalizira.

"Program ruralnog razvoja je fantastičan jer su mjere zaista od velike pomoći za mala poljoprivredna gospodarstva bez obzira na djelatnost. Izuzetno smo zadovoljni suradnjom s LAG-om Vinodol s kojim smo i dalje u stalnom kontaktu. Sve je prošlo u najboljem redu što me iznenadilo jer moram priznati da sam u početku bio skeptičan", povjerio se Silvio.

Prodaju samo med za što imaju konkretne razloge

Pčelarstvo kao vid poljoprivrede ima dosta prednosti, dodaje. Primjerice, ne treba ih tri puta dnevno obilaziti. Pčelarenjem se ljudi bave iz ljubavi, ali mora se priznati da od toga ima i koristi - ako se savjesno radi.

"Najgore je kada se samo računa dobit, a ne razmišlja o problemima. Evo, ovogodišnje rano proljeće - pa ovakvu sušu niti najstariji pčelari ne pamte! A naše paše su divlje, nemamo nikakvog industrijskog bilja nego kadulju, lipu, bagrem, medun, ponekad vrijesak i kesten. Klima se brzo mijenja, temperature koje imamo danas nekada nisu bile, tako da mnoge biljke ne mede radi nesnosnih vrućina", pojašnjava Silvio neke od problema na koje nailaze današnji pčelari.

Na pitanje koje proizvode nude, odgovor je bio: "Samo med i to iz jednostavnog razloga. Naime, skupljali smo pelud, a to se radi najviše u proljeće. Međutim, za rane paše pčele moraju biti razvijene, a ako im uzimamo pelud, zapravo im oduzimamo prijeko potreban protein. Zato smo od peluda odustali. Propolis ne skupljamo jer je on apsorbent otrova, veći nego med ili vosak. A u današnje vrijeme svi moramo liječiti pčele pa vjerujem da je jasno o čemu govorim. Osim toga, drveće na područjima gdje su smještene naše pčele nije prebogato propolisom", govori. Ne rade niti mješavine jer ne postoji sigurnost da će se u kratkom roku prodati. Uostalom, svatko tko želi može si sam napraviti mednu mješavinu, ističe.

Obitelj Bertone ima stalne kupce koji dolaze po proizvode na kućni prag. "Za sada još nismo izgubili niti jednog kupca. Inače, ono što je u našoj teglici to je čisti pčelinji proizvod, ništa ne dodajemo. Kupci su očito to prepoznali. Ponekad odemo na neki sajam, ali ove godine su svi takvi planovi propali, a i nisu baš svi zainteresirani mogli do nas po med. Nekima smo ipak uspjeli sami dostaviti nakon dobivanja propusnice", osvrće se na probleme izazvane COVID krizom.

Žele biti autonomni jer im to pruža osjećaj sigurnosti

A kad smo kod problema, Silvio je s nama podijelio dosta informacija s čime se sve pčelari u svome radu susreću. "Pokušavamo u cijeloj priči biti autonomni i u vezi toga bih rekao nešto o teškoćama s voskom. Većini je poznata priča o testiranju 60-ak uzoraka meda od kojih se samo jedan pokazao ispravnim. Tako je i s voskom. Napravljena je analiza satnih osnova s preko stotinu različitih uzoraka sa svih stana svijeta. Velika količina je bila s određenom dozom patvorenja. Postotak patvorenja u pčelinjem vosku ide od 10% pa do čak 95%. Iz tih razloga ne osjećamo sigurnost išta kupiti i zato smo nabavili prešu i osposobili jedan kotao sa dvoslojnom stijenkom za steriliziranje voska. Zagrijava se oko 20 minuta na 125°C kako bi se uništili bacili američke gnjiloće koja je još jedan veliki problem. Ta napast preživljava u laboratorijskim uvjetima 70 godina što znači i da nakon toliko vremena može zaraziti košnicu", upozorava.

Poanta svega je omogućiti pčelama preživljavanje, a za to im moraju osigurati izvrsne higijenske uvjete. Treba redovno mijenjati saće - barem 1/3 saća godišnje se treba promijeniti što znači da bi kroz 3 godine trebalo promijeniti svo saće. "Mi tako dobijemo novo sterilizirano saće, satnu osnovu od čistog voska, a znate da je čist jer ste ga sami napravili. Da malo pojasnim, svaki puta kada se u ćeliji izliježe pčela, ostaje jedna košuljica. Nakon puno vremena saće je crno, a to se ne smije dozvoliti. Ako ga se redovito mijenja, veći dio bolesti u pčelinjim zajednicama se spriječi", pojašnjava i priznaje da je još uvijek velika nepoznanica nestanka pčela u ova moderna vremena, a čega smo svi svjesni.

Ne prodajte zemlju, sijte, sadite...

Ova pandemija nam je svima otvorila oči i pokazala koliko je proizvodnja hrane zapravo važna. "Ne znamo kada i kako će to sve završiti, a ne mislim sada samo na Hrvatsku nego pričam o cijelom svijetu. Svi se boje pada ekonomije, ali je sve jasnije da je na kraju krajeva bitna samo hrana. Neće nam biti važne ni frizure ni mobiteli nego da nam obitelj bude sita. 

Naša je poljoprivreda, općenito gledajući, na klimavim nogama. Toliko toga uvozimo, a sve bi mogli sami proizvesti. Koliko samo imamo prostora za uzgojiti stoku, ali mi uvozimo većinu mesa! Više ni zime nisu kao nekada tako da bi blago većinu godine moglo biti vani na paši. Dalje, ne bi trebalo biti sramota baviti se poljoprivredom. Samo da spomenem kako sam, dok sam plovio, jednom prilikom bio u Roterdamu i usred staroga grada, u centru, bio je postavljen tor s ovcama. Eto, njih nije bilo sram. To je bilo ispred konzulata. Boli me što su naši ljudi pobjegli sa sela, ljudi su se doslovno razbježali", negoduje Bertone i žali što se tek sada nešto pokušava po tom pitanju napraviti. 

"Država obećava silne novce za Slavoniju i druga ruralna područja, ali bojim se da uskoro neće imati kome što dati. I opet da se vratim na ono koliko je hrana važna i da nadovežem temu prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. Ako stranci postanu vlasnici naše zemlje, a pokaže se potreba za hranom, oni će hranu izvesti u vlastitu državu, dok će naši ljudi ostati gladni. Dakle, mi ćemo biti sluge tim strancima, a zauzvrat nećemo dobiti ništa. Iskreno, mislim da bi se tako nešto već uskoro moglo dogoditi. Nitko ne zna koliko će ova situacija potrajati tako da se bojim gladi. I zato, tko god ima komad neobrađene zemlje, preporučam mu da što više toga posije i posadi. Nikad se ne zna", upozorava.

Proizvođače treba čuvati. Lako će se prodati, ako ne na jedan, onda na drugi ili neki treći način, smatra. "Sada u cijeloj Europi pričaju kako treba čuvati i paziti proizvođače hrane. I treba paziti! A nadam se da će se uslijed ove krize neki ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom sada vratiti kući i uvidjeti da ovdje mogu graditi svoju sreću. Srce me boli kada vidim za koju bagatelu se nude kuće i imanja u Slavoniji, a nitko ih neće. A tamo je tako rodna zemlja da kad bi biljku naopako zakopao u zemlju, vjerojatno bi rasla", podijelio je za kraj svoja razmišljanja iskusni pčelar Silvio Bertone koji je još u mladim danima izabrao živjeti u malom i mirnom mjestu, u kući s velikom okućnicom, iako je imao na izbor mnoge druge mogućnosti.