Tri generacije pčelara uspješne koprivničke obitelji Harači

Koprivnički pčelar Marijan Harači s ponosom kaže da je predstavnik prave pčelarske obitelji. Jer osim njega, u poslu mu pomažu i supruga Vesna, kćerka Sanja, a nerijetko i majka Marija. Sina Zorana bi u šali mogli nazvati baš pravim pehistom, jer je odmalena alergičan na ubode pčela. Svaki rezultira naglim oticanjem i odlaskom na hitnu. Stoga se, htio ne htio, mora držati podalje od košnica. U šali kaže kako se bavi samo onih dijelom pčelarstva koji ne uključuje bliske susrete s pčelama. No, zato se otac Marijan itekako uvjerio u dobru stranu posla s njima.

"Budući da sam bio u ratu, godinama sam imao problema s nesanicama, nervozom i sličnim. Dobio sam savjet da si pronađem neku zanimaciju koja će me okupirati. Imao sam jednog prijatelja pčelara i odlučio da ću se iz hobija i sam malo time baviti. Za početak smo supruga i ja kupili dvije košnice. Ali vremenom, imali smo ih sve više. Evo sada posjedujemo 43 košnice. Donedavno smo ih imali preko pedeset, ali smo smanjili njihov broj kako bi imali jača pčelinja društva koja će se lakše othrvati bolestima i nepovoljnom vremenu" priča nam Marijan.

Jaka pčelinja društva preduvjet su manjih šteta od bolesti

Prošla im je pčelarska godina rezultirala tonom dobivenog meda. Srećom, s bolestima, kažu, nisu imali puno problema i bit će zadovoljni ako će i ova 2018. biti takva. Tim više što je u Podravini lani bilo i medne rose, pa pčelari imaju i tamni med medljikovac.

Kakve sve proizvode nudi koprivnička obitelj Harači, pogledajte i na web stranici ovog vrijednog gospodarstva.

"Ne držimo više košnica, jer smo procijenili da je ovo adekvatan broj kako bismo dobro mogli napraviti sve poslove vezane uz prihranu, zaštitu i eventualno liječenje pčela. Jer, to je jako važno kako bi se izbjegle veće štete od varoe i kasnije nozemoze. Zapravo, prakticiram zaštitu od ranog proljeća. Krećem s mliječnom kiselinom, zatim mravljom, pa oksalnom i već time, mogu slobodno reći, podignem nivo zaštite na 99%. Ukoliko se varoa ipak pojavi, tek tada počnem upotrebljavati one, u našoj zemlji, registrirane lijekove", ističe Marijan Harači.

Tokom godine košnice drže na dvije lokacije u Podravini i jednoj na Bilogori. Na tim mjestima imaju i nešto svoje zemlje, na kojoj su posadili i razno ljekovito bilje, kako bi medovi bili što kvalitetniji.

Ljekovito bilje koriste pčele, ali i mi

"Usput malo i učimo za što se koje biljka još može koristiti. Želja nam je početi proizvoditi i likere s medom i ljekovitim biljem. Također, naučili smo raditi i kremu s dodatkom pčelinjeg voska i lavande, koja je odlična za zaštitu od uboda insekata, a može se primijeniti i ukoliko je do uboda već došlo. Imamo i dva voćnjaka.

U jednom smo posadili isključivo stare sorte voćaka, primjerice tepku krušku, jabuku krastaču i starinske sitnije mušmule, a u drugom ove novije sorte. Isto tako imamo i neke egzotične vrste, poput žižule odnosno kineske datulje, zatim indijansku bananu asiminu, azijsku krušku nashi i slično. Njih smo posadili znatiželje radi, da vidimo mogu li i kod nas uspijevati. I za sada se dobro drže. Zapravo ako izdrže prve dvije godine, kad im je stabljika još onako mekana, zeljasta, kasnije ne bi smjelo biti problema", pojašnjava nam ovaj podravski pčelar, a kako stvari stoje i budući proizvođač sušenoga voća.

Naime, obitelj Harači na predstojećem proljetnom Bjelovarskom sajmu planira kupiti dehidrator te se okrenuti i proizvodnji sušenoga voća, primjerice čipsa od jabuka i krušaka te drugih sličnih, slatkih i zdravih grickalica. U našim trgovinama takvi su proizvodi, smatraju, pretjerano skupi, a i gotovo 99% je iz uvoza. Urod naših voćaka često nije iskorišten do kraja, pa će, na ovakav način, vjeruju, spojiti dobro s korisnim.

Foto: Sandra Špoljar i OPG Harači