Zadnja dobra godina pčelarima je bila 2016. Čuljak: Med se može uvesti, ali oprašivanje ne 

Pčelarima je zadnja dobra godina bila 2016. Klimatske promjene pa i pandemija covida koja je prije ratne krize uzrokovala tržišne poremećaje, doveli su do toga da su izostale brojne paše, a da se pčelinje zajednice sve češće moraju dohranjivati šećerom. Na slabu zajednicu veže se i problem varoe, sve više ih umire, nema oprašivanja, nema meda...

"Budu li klimatske prilike kao lani i ako cijena šećera ode na 2 eura za kilogram, proizvodnja, jasno je, postaje neisplativa", upozorava dopredsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza, Stanko Čuljak. koji je i predsjednik Saveza pčelara Vukovarsko-srijemske županije, otkrivajući nam da u njegovom selu Ceriću koje ima oko 1.900 hektara zemljišta, niti jedan hektar nije zasijan uljanom repicom.

Jednostavno, manjak zaštitnih sredstava, nemoć pred štetnicima i manjak prinosa, ljude je odvratio od sjetve ove uljarice pod kojom je samo u tom selu znalo biti do 600 ha. Pčelari su time ostali bez jedne paše i to je rupa koju će opet morati pokrpati šećerom, a zdrave zajednice imat će jedino ako bagrem ove godine zamedi. 

"Mi proizvođači živimo u svijetu u kojem ne možemo jedni bez drugih. Valja nam pomiriti težnje, uvažiti jedni druge, zato i postoji kompromis", dodaje navodeći da je kao pčelar, naravno, protiv pesticida, ali svjestan da se ne možemo vratiti u vrijeme, kako slikovito kaže, prije izuma sijalica.

Drži, s obzirom na moguću odgodu Zelenog plana EU, da bi odgovorni pristup korištenja zaštitnih sredstava puno više koristio od zabrane.

"Treba biti obazriv u zabrani pesticida. Ratari siju medonosne kulture da bi ostvarili prihod, a ne da hrane naše pčele. I oni su u nezavidnom položaju", priča nam pozivajući ponovno na kompromis.

Med se može uvesti, oprašivanje ne 

Rat u Ukrajini, navodi, poremetio je i tržište pčelinjih proizvoda. Ta je zemlja najveći europski proizvođač meda i ostalih proizvoda, a bili su i veliki izvoznik cvjetnog praha. Njihov suncokretov med, podsjeća, imao je tržišnu cijenu po kojoj ga domaći proizvođači nisu mogli ni proizvesti. Domaćeg meda, ipak napominje, imat ćemo u dovoljnoj količini - i inače smo samodostatni u njemu, ali  imamo poznati problem prekomjernog uvoza. 

No, držanje pčela, kaže, nije samo proizvodnja meda. "Med se može uvesti, ali oprašivanje ne može", naglašava otkrivajući nam da je u Hrvatskoj registrirano oko 9.000 pčelara s oko 475.000 pčelinjih zajednica. Od toga broja svega tri posto su profesionalci, 17 posto je onih kojima je pčelarenje dopunska djelatnost, a preostalih 80 posto hobisti koji to rade iz ljubavi. 

"Ali i ljubav ima crtu ispod koje se ne može ići", kaže navodeći da su hobisti prepolovili svoj broj zajednica jer ako sipaju šećer, a meda nemaju ni za čaj - računice nema. Zaključuje da svi trebaju znati da su poljoprivrednici, o bilo kojoj grani se radilo - nepopravljivi optimisti. Tako je i u pčelarstvu pa se nadaju da će bolji dani ipak doći.