Farmeri oduševljeno dočekali povećanje proizvodnje biljnih proteina

Francuska vlada namjerava izdvojiti 100 milijuna eura za razvoj proizvodnje biljnih proteina u zemlji. Odluka je predstavljena ovoga tjedna na Vijeću za poljoprivredu i ribarstvo EK i temelji se na komercijalnim zahtjevima.

Predsjednik Emmanuel Macron već duže vrijeme zagovara ideju razvoja ove vrste proizvodnje. Sada je donešena i strategija smanjenja njihovog uvoza, a iznos od 100 milijuna eura je dio plana oporavka. "Taj bi novac trebao omogućiti izgradnju prehrambene suverenosti i smanje uvoza proteina namijenjenih stočarstvu", stoji u priopćenju Vlade.

Europska proizvodnja je oslabila

Uljanu repicu, soju, suncokret, bob i leguminoze stočari koriste kako bi nahranili životinje, a EU uvozi blizu 17 milijuna tona sirovih proteina svake godine. Od toga 13 milijuna odlazi na soju čije su bjelančevine ključna hrana za svinje, goveda i perad, navodi  euracitv. 

Raste proizvodnja mahunarki i za stoku i za ljude - je li EU spremna?

Iako je Francuska jedna od zemalja EU koja proizvodi najviše uljarica, pogotovo suncokret i uljanu repicu, njezina neovisnost još nije zajamčena. U 2018. godini ova je država uvezla 3 milijuna tona sojine pogače. Iako je ondje uzgajano oko 400.000 tona soje, gotovo 600.000 tona uvezeno je iz Brazila, posebno SAD-a i Argentine.

Tamošnji poljoprivrednici se teško natječu s cijenama i GMO sjemenom koje je sposobno oduprijeti se najjačim insekticidima koji dolaze iz američkih zemalja.

Visoke cijene zbog viših standarda?

"Argentinska i američka soja, kanadska i indijska leća daleko su od europskih standarda", rekao je Jean-Rene Menier, poljoprivrednik i izabrani član Francuske udruge proizvođača sjemena i proteina. Dodao i je i kako si Francuzi ne mogu priuštiti niske cijene usjeva kad već slijede stroga pravila proizvodnje.

Europska ovisnost o američkom uvozu je dugi niz godina ukorijenjena u trgovinskim pregovorima. Globalna pandemija je dovela do toga da su EU države postale svjesne tog rizika.

U očekivanju europske strategije, francuski plan za biljne proteine je dobro prihvaćen. "Oduševljeni smo jer smo to dugo čekali", kaže farmer Menier.

A što s eko poljoprivredom?

Razvoj nacionalne proizvodnje biljnih bjelančevina bez GMO-a mogao bi pomoći onima koje muče ekonomske poteškoće i okolišni izazovi. No, Samuel Duglas, uzgajivač stoke u Ille-et-Vilaineu, sumnja da je ovo doista ekološka mjera.

"Smanjivanje uvoza samo po sebi nije loša inicijativa. Ali za koga ćemo proizvoditi ove proteine u Francuskoj? Za intenzivan uzgoj stoke kojem su potrebne velike količine", smatra Duglas koji ne vidi smisla u poticanju proizvodnje koja će uništiti vodu i zemlju, a istovremeno poljoprivrednicima neće osigurati pristojnu plaću. 

Siju grašak i uljanu repicu: Na žalost stočara - raste potražnja za biljnim proteinima

Naime, već osam godina ovaj farmer na 50 hektara sam osigurava proteine za stado od 75 goveda. Uz pomoć udruge Adage 35, koja se zalaže za održivu i autonomnu poljoprivredu, 2010. je prešao na eko poljoprivredu.

“To je potpuno je promijenilo moj način rada. Više ne uzgajam kukuruz, pšenicu i ne koristim pesticide. Naravno, u početku prijelaz može biti zastrašujuć”, rekao je ovaj stočar koji je smanjio proizvodnju mlijeka. Od 10.000 litara godišnje, sada isporučuje samo 5.000 litara. "Naravno da su mi prinosi pali, ali i troškovi. Čak sam imao jednu mužnju dnevno, ali bar provodim više vremena s obitelji. Ekonomski gledano, pašnjak držim za sebe", zaključio je farmer koji ima koristi od viših cijena koje dolaze s ekološkom etiketom.