Najbolja je rakija iz kazana od "muškog bakra"?

Odvajkada se pečenje rakije na selu smatralo jednim od najvažnijih kasnojesenjih poslova i domaćini su se uvijek hvalili kako znaju najbolji način da njihova šljivka, kruškovača ili jabukovača bude najbolja, najpitkija i da ne zapinje u grlu.

Hvalili su svoj kazan, ali i pripremu džibre i odvajanje patoke. Ovih dana kazan se zadimio kod kačare domaćina Gordana Tasića iz Bosanske Jagodine kod Višegrada.

Rakija bez šmeka

Da ne bi bio sam kod "vesele mašine", u pomoć je pozvao svog ujaka Peru Glišića koji je znanje o pečenju "vatrene vodice" pokupio radeći u jednoj destilaciji.

"Naši stari su znali tajnu kako da ispeku dobru rakiju, koju su pekle čak i žene iako je nisu pile. One su jačinu ovog obaveznog napitka u selu probale tako što bi punu čašicu još tople rakije ispod lule bacili u vatru i ako gori onda treba još peći, a ako ne, onda prekinuti i prestaviti kazan", priča Glišić.

On veli da su pomodari u novije vrijeme smislili da u kazan sa kominom ubace komade nekog drveta, kako bi, kažu, pojačali jačinu ili boju rakije.

"Ako je godina kišna sa dosta sunčanih dana šljive su pune šećera i ne treba ga dodavati u kominu. Nauka kaže da je, ako su plodovi šljive, kruške ili dunje suvoparni, bez soka dovoljno ubaciti pet posto šećera u kacu kako bi se ubrzalo vrenje alkohola", dodaje naš sagovornik.

Ova godina bila je izuzetno sušna i voće nije moglo da dobije šećerne sokove. Da bi odredili jačinu rakije danas se koristi sprava zvana grad kojom se gradira rakija.

"Mi ovdje pečemo rakiju od 45 ili 50 stepeni koja je bez šmeka, ukusna je i lako klizi niz grlo. Prvo se ispeče meka rakija od tridesetak stepeni, a onda se ona prepeče u kazanu na pomenutu mjeru", ističe Glišić.

Kazan od "muškog bakra"

Rakiju peku u "mašini" od stotinu litara, podešenoj da se džibra istresa prevrtanjem dijela kazana. Kupljen je u Srbiji kod poznatog kazandžije od koga je Gordanov otac tražio da podupla njegovo dno kako bi komina što prije provrela i što je zaista tako. Kazan se zove lampek.

"Ne znam da li vam je poznato da postoji muški i ženski bakar i normalno najbolji kazani su od ovog muškog", mudruje Glišić.

Čuveni kazandžija Boško Despotović pravi "vesele mašine" za tri generacije

Prema njegovim riječima domaćin Tasić duplo iskorištava stabla šljiva požegača. Prvo ih okreše i to granje ostavi kako bi se njim podložavao kazan što se pokazalo efikasnim, ali i ekonomski isplatljivijim. I onda se u jesen skida rod.

Nekada i sada

U dvorištu, u Bosanskoj Jagodini, su samo dva domaćina. Dan je sunčan pravi jesenji. Na stoliću pod kačarom gdje su kace sa kominom i džibrom pečenje, pita i salata. I flaša tek ispečene rakije.

Tako je sada, a nekad je, priča nam, u cijelom selu bio jedan kazan pa se čekalo na red kod domaćina koji je uzimao od onih koji su u njemu pekli kazaniju, plaćanje rakijom. Selo je bilo puno seljaka, dokonih domaćina jer je ljetina bila već srađena pa su se okupljali oko kazana.

Ilija Mijatović - peče rakiju bez šećera, Nijemce "obara s nogu"

"Pričalo se da domaćin nije mogao napeći toliko rakije koliko su njegove kompije mogle da popiju. Ovaj posao do duboko u noć završavao se pjesmom ojkačom, često i svađama i tučama pa se, sutradan i milicija, počastila novopečenom prepečenicom", završava priču Glišić tarkajući vatru u ložištu.