Portugal: u ruralnim dijelovima živi jedva 20% stanovništva, mahom starijih

Projekt pod nazivom "Aiming for Equ(ALL)ity“ koji se održao od 5. do 10. ožujka u ruralnom području Portugala okupio je mlade predstavnike nekoliko europskih država. Sudjelovanjem na projektu sudionici su bili upoznati s nejednakošću među spolovima (manje mogućnosti),  poteškoćama mladih u manjim sredinama, ali i s prilikama za razvijanje ruralnih prostora.

Projekt se proveo uz financijsku pomoć Erasmus+ programa mobilnosti kod mladih. Organizaciju je preuzela portugalska udruga mladih Reencontro iz mjesta Vila Nova de Tazem, gdje se projekt i održao. Hrvatski predstavnici su sudjelovali preko udruge mladih Meraki iz Kloštra Podravskog. Na projektu su Lijepu našu predstavljali Matej Borovec, Nika Kačić Karlin, Iva i Paula Manjkas i Vladimir Miloš. Uz mlade iz Hrvatske na projektu su sudjelovali predstavnici Belgije, Grčke, Gruzije, Litve i Mađarske.

Kroz metode neformalnog obrazovanja mladi su učili kako identificirati socijalne probleme poput društvene isključenosti i diskriminacije koju mladi trpe zbog spola, ponajprije u ruralnim područjima. Osim navedenog, prisutni su bili upoznati s opuštenom portugalskom kulturom, tradicionalnim plesovima, domaćom hranom, životom ljudi u ruralnim sredinama, a u isto vrijeme svi su imali mogućnost uživati u rajskim pejzažima brežuljkastog Portugala.

Preko 72% ljudi živi u urbanim područjima

Prema Eurostatu iz 2014. godine u Republici Hrvatskoj u ruralnim sredinama živi 46.9%, gotovo polovica ukupnog stanovništva. U Portugalu omjer urbano – ruralno stanovništvo je osjetno veći. Prema podacima iz 2014. godine u ruralnim prostorima Portugala živjelo je oko 28% Portugalaca. Danas, u 2020. godini, šest godina kasnije domaćini tvrde kako je točan podatak između 18% i 20%. Uglavnom se radi o staroj populaciji. Vožnjom kroz sela središnjeg Portugala gotovo je nemoguće vidjeti djecu na ulicama. Ova država od 60-tih godina prošlog stoljeća bilježi kontinuirani pad mladih naraštaja. U odnosu na ostale zemlje Europske Unije, Portugal ima najniži broj mladih u odnosu na stanovništvo starije od 64 godine.

Portugal je u Europi poznat po kvalitetno izgrađenoj infrastrukturi cesta, električne energije vodovoda i sl., no i to ne pomaže zaustaviti iseljavanje radno sposobnih ljudi u veće gradove odnosno u inozemstvo. Glavni razlozi iseljavanja su sigurni poslovni, veća primanja, atraktivnost gradova i seoska ne izoliranost, navode domaćini. Šetnjom kroz bajkovita sela osjeti se tišina (nedostatak) ljudi, a priroda uzima kuću po kuću pretvarajući ih artističke objekte vječitog zelenila.

Primjeri dobre prakse: sirarstvo i vinarstvo

Nježni brežuljci središnjeg Portugala su puni maslina, vinograda, agruma i pašnjaka. Na pašnjacima obitavaju uglavnom ovce, nešto manje koze. U središnjoj regiji Portugala, Serra de Estrela, uzgajaju se isključivo tradicijske pasmine ovaca Bordaleiras i Churra Mondegueira. Dugom tradicijom pravljenja sireva, ponajprije ovčjih, Portugalci se mogu ponositi. 

U selu Vila Nova de Tazem već nekoliko desetljeća, prema tradicijskoj recepturi pravljenja ovčjih sireva, neprestano radi obiteljska mljekara Quinta de São Cosme. Svi procesi proizvodnje sira se obavljaju po tradicijskim načelima uz prisustvo modernih standarda. U mljekari se proizvode tri tipa sira: sir Serra de Estrela (zreli polutvrdi sir), sir Cuardo (sa začinima, polutvrdi sir) i requeijao (meki sir). Tehnologija proizvodnje svih sireva je sljedeća: mlijeko se iz prijemnog laktofriza dovodi u kotao za sirenje gdje se zagrijava na 30°C bez prethodne pasterizacije, dodaje mu se otopina čička (lat. Cirsium vulgare) za sirenje i ostavi se oko 1 sat da se usiri.

Nakon usirenja masa se stavlja u kalupe i odlazi na cilindrično prešanje i cijeđenje. Sir ostaje u cilindrima jedan dan uz stalno okretanje nakon čega ide u salamuru na soljenje kako bi se spriječio razvoj plijesni. Nakon salamurenja sirevi idu na zrenje i to u dvije faze na različite temperature oko 30 do 40 dana. Zadnja faza nakon zrenja je premazivanje kore sira s paprom i crvenom paprikom.

U mljekari se dnevno preradi oko 680 litara ovčjeg mlijeka. Uz obitelj u mljekari radi četvero stalno zaposlenih. Obitelj Cosme svoje sireve plasira diljem Europe. Tržište nije bilo teško pronaći, jer sirevima smo u samom vrhu europske kvalitete, napominju iz mljekare.     

Vinogradarstvo i vinarstvo obitelji Pinto se temelji na viziji tri generacije. Nositelj gospodarstva Alberto Pinto naslijedio je ljubav prema poljoprivredi od svog djeda. Priča o počecima vinogradarstva na području Serra da Estrela, gdje se trenutno proizvodnja nalazi, seže u rane godine prošlog stoljeća. Zbog neimaštine, nakon Prvog svjetskog rata, Albertov djed odlazi u Južnu Afriku na rad kako bi priskrbio novac za svoju obitelj. Nakon 14 dugih godina provedenih teško radeći po Africi djed se vraća u svoje selo Vila Nova de Tazem te kupuje prve parcele pogodne za sadnju vinove loze. Četrdesetih godina 20. stoljeća u selu se otvara poljoprivredna zadruga potpomognuta državnim novcem. Za voditelja proizvodnje postavljen je Albertov djed. Tada je započelo zlatno doba vinogradarstva i vinarstva u regiji Serra da Estrela, središnji Portugal.

Kad je Albertov djed preminuo zadruga vinogradara i vinara je poslovala još dvije godine. Nakon toga slijedi 20 godina pada broja površina pod vinogradarstvom. Kasnih sedamdesetih godina Albertov otac ponovno pokreće obiteljski posao te razvija prvi brend "kolibrić“ koji je i dan danas prepoznat u Portugalu i šire. Brendiranjem, ideja je bila spojiti prirodu (ptice) i čovjeka (vino). 

Alberto zajedno s ocem u osamdesetim preuzima objekte nekada posrnule poljoprivredne zadruge te povećava proizvodne površine na 15 hektara vinograda. Izgrađeni podrumi i objekti za skladištenje boca se i danas koriste. Krajem devedesetih Alberto preuzima posao od svog oca te razvija međunarodno poslovanje. Obitelj stavlja imperativ na kvalitetu s kojom su se probili do Japanskog, Brazilskog, Australijskog i drugih svjetskih tržišta.

Uz članove obitelji na gospodarstvu je četiri stalno zaposlena, dok po potrebi u berbi bude i do tridesetak sezonskih radnika. Kako bi postigli željenu kvalitetu vina sve proizvodne operacije obavljaju ručno po metodi integriranog pristupa. Godišnje proizvedu oko 80 tisuća kvalitetnog crnog, bijelog i roze vina. U sklopu obiteljske kuće posjeduju bogati arhiv vinima koji su sakupljali još od početka bavljenja vinarstvom. Najstarija boca datira iz 1933. godine.

Mladi ne vole raditi u poljoprivredi

Alberto je govorio nešto i o problemima s kojim se susreću. Najveći problem s kojim se njegovo poslovanje suočava je nedostatak radne snage. To je ujedno i razlog zašto proizvodne površine ne povećavaju. Vinogradarstvo i vinarstvo je uvijek bilo plemenito zanimanje u Portugalu, napominje Alberto. Mladi ne vide budućnost u bavljenju ovim poslom. Na ovom području je sve više pustih hektara i hektara vinograda, maslina, agruma i pašnjaka. Iako su svjesni da je poljoprivreda pošteni rad mladi bježe od teškog rada, samo zato što se rad kod nas ne cijeni, tvrdi gospodin Pinto.

Sudjelovanjem na projektu mladi su, između ostalog bili upoznati sa životinjskim svijetom središnjeg ruralnog Portugala te su imali priliku promovirati neformalno obrazovanje kod mladih na obližnjim fakultetu i u osnovnoj školi. Kroz ovaj projekt mladi iz raznih država su upoznali problematiku ruralnih područja s kojom se suočavaju i starije članice Europske Unije.