Više od četvrtine pesticida koji se koriste u SAD-u, u Europskoj su uniji zabranjeni

Više od četvrtine pesticida i srodnih im sredstava u upotrebi u poljoprivrednom sektoru Sjedinjenih Američkih Država zabranjena je u Europskoj uniji. Ili, od oko 400 milijuna tona, koliko se godišnje iskoristi, nešto više od stotinu tona ne smije u EU. Vlasti i mediji tvrde jedno, praksa drugo: protivno općeraširenom uvjeravanju javnosti u SAD da je upotreba pesticida striktno kontrolirana i da se na tržište ne puštaju potencijalno opasni pesticidi, insekticidi i fungicidi, studija objavljena u časopisu Enviromental Health upozorava na suprotno.

Trenutna je praksa da proizvođači i korisnici dobrovoljno napuštaju korištenje nekih pesticida, a u pojedinim je državama i zabranjena upotreba najopasnijiih. Štoviše, tvrdi studija, temeljem analize četiri najveće svjetske poljoprivrede, SAD, EU, Kini i Brazilu, ono što nije dozvoljeno u trojci - praksa je u SAD. U usporedbi s četvrtinom pesticida zabranjenih u EU, ali dozvoljenih u SAD-u, tri posto od onih s popisa štetnih ne smiju u upotrebu u Kini i u Brazilu. Kina je  stroža u zabranama od Brazila. Pesticidi korišteni u SAD-u na popisu su zabranjenih u više od tri poljoprivredne zemlje. EU se ovdje tretira kao jedna, a ne 28 država.

SAD, EU, Kina i Brazil ostvaruju više od polovice vrijednosti svjetske produkcije poljoprivrednih proizvoda, a četvorka je veliki izvoznik hrane.

EU ima najstroži kontrolni sustav 

Statistika nadalje veli da je od 508 aktivnih sastojaka korištenih u pesticidima u upotrebi u SAD-u do danas povučeno 134, od toga 97 dobrovoljno, a u preostalih 37 slučajeva intervenirala je nacionalna agencija za zaštitu okoliša ili zabranivši njihovo puštanje na tržište ili poništivši dozvole za korištenje. Zanimljiva je pojava da je naglo kopnio broj službeno zabranjenih tvari – koji je, srećom po potrošače, pratio gotovo jednak broj dobrovoljih povlačenja. Zaključak je da se zaštitni mehanizam u SAD-u primarno oslanja na dobrovoljnoj bazi i na odlukama proizvođača – posve suprotno od prakse u EU gdje glavninu zabrana određuju regulatori uglavnom prije nego što se šteta dogodi. Slično je u Brazilu i Kini.

Europska Unija sagradila je najstroži kontrolni sustav i europski je režim korištenja pesticida prilično restriktivan, uzimajući u obzir posljedice po ljudsko zdravlje, ali i zdravlje biljaka i životinja te posljedice po okoliš.  EU propisi ističu da se pesticidi/insekticidi/fungicidi prije puštanja na tržište detaljno provjeravaju kako bi se dokazalo da nema nikakve štete po zdravlje. Traži se praktična znanstvena potvrda da njihovi sastojci nisu mutogeni, kancerogeni, da ne narušavaju hormonsku ravnotežu te da ne utječu na reproduktivne sposobnosti. Tek kada se rizik po, pogotovo, ljudsko zdravlje ocijeni “zanemarljivim“ pesticidi smiju u u prodaju unutar kompletnog zajedničkog tržišta.

U SAD-u je praksa bitno drugačija, propisi labavo upozoravaju da sastojci pesticida ne smiju predstavljati “bilo kakav razuman rizik za okoliš, uzimajući u obzir ekonomske, socijalne i ekološke štete i koristi od upotrebe bilo kojeg pesticida“. Naknadno je definicija postrožena podsjećanjem da se valja dokazati neškodljivost, što je prepušteno proizvođačima. Zlobnici vele da zabrane reguliraju sudski sporovi i visoke nadoknade – kad je šteta već učinjena.

Prava situacija je daleko gora?

Samo u Kaliforniji, najvećem proizvođaču poljoprivrednih proizvoda u SAD, registrirano je zadnjih godina preko tisuću slučajeva bolesnih stanja izazvanih pesticidom s klorpikrinom, zabranjenim u drugim dijelovima svijeta. Američki sustav registracije incidenata navodi 27 smrtnih slučajeva i 22 teška trovanja nakon upotrebe samo tog sastojka. Smatra se da se slučajevi trovanja prijavljuju malo ili nimalo te da je ovo prije izuzetak koji potvrđuje pravilo i da je prava situacija mnogo teža.

Još jedan podatak koji zabrinjava: upotreba antibiotika oksitetraciklina u poljoprivredi za trećinu je nadmašila njegovo korištenje u humanoj medicini. Sličan trend bilježi i streptomicin. Sve ovo uz konstataciju da se time potpomaže razvoj bakterija otpornih na antibiotike i pokreće lančana reakcija zdravstvenih problema.

Kina i Brazil restriktivniji od SAD-a

U Kini je zakonska regulativa zahtjevnija u odnosu na američku. U toku je postepeno povlačenje stotinjak pesticida. Brazilska praksa regulirana je nacionalnom agencijom koja provodi zakone s potrebom “procjene rizika“, no problem je veliki raskorak između želja da se zaštiti ljudsko zdravlje i realnosti u kojoj glavnu riječ vodi, opisano je u studiji, agresivna zaštita interesa agrokemijske indiustrije.

Pesticide Action Network (PAN) vodi međunarodni listu zabranjenih pesticida, koja je, istina, nekompletna i počesto nekoliko godina kasni za situacijom na terenu, no korisno je oruđe u borbi za zdraviji okoliš.

Na popisu pesticida zabranjenih u najmanje dvije ili tri poljoprivredne nacije (trojka EU, Kina, Brazil) a koje su dozvoljeni u SAD, od njih 13 samo je jedan 2,4-DB, u upotrebi u EU i SAD a zabranjen u Kini i Brazilu. Za ostalih je 12 u EU upaljeno crveno svjetlo. Glavnina zabranjenih tvari su tzv. neurotoksični pesticidi. Prema WHO (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) svi se pesticidi s popisa analiziranih smatraju štetnim do iznimno škodljivim po ljudsko zdravlje.

Dato je i tumačenje mogućih razloga zašto su oni još uvijek u upotrebi u SAD, makar ne u svim državama. Najčešće se upotreba zabranjenih pravda  pretpostavkom da su potrebe američkih poljoprivrednika u borbi s nametnicima drugačije nego u tri globalna agrikulturna diva. No, eksperti tvrde da teza baš ne drži vodu jer se soja, voće i kukuruz uzgajaju i na drugim stranama koje mogu (ili, točnije, moraju) uzgajati iste kulture bez pomoći štetnih supstanci.

Nitko, naravno, nije spominjao profit…