Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Agro mehanizacija
  • 19.12.2019. 12:00

Zašto strojni prsten nije zaživio i kako biti konkurentan s rashodovanom mehanizacijom?

Od 120.000 registriranih traktora godišnje u Hrvatskoj, čak ih je 110.000 starije od 10 godina s više od 50.000 radnih sati, kaže dopredsjednik Udruge prodavatelja poljoprivredne mehanizacije i opreme Franjo Dominković.

Foto: Marinko Petković
  • 3.171
  • 271
  • 0

Iako je uvoz traktora u prvih deset mjeseci ove godine iz zemalja Europske unije u Hrvatsku bio ispod tisuću komada, do kraja godine se očekuje da će ta brojka, zahvaljujući izdašnim EU fondovima, premašiti 1.200 komada. Međutim, različiti su učinci 'poplave uvoza' mehanizacije, od koje se očekuje da konačno doprinese povećanju konkurentnost domaće poljoprivrede jer strojni prsten, čini se, kod nas nema šanse, a problem je i uvoz polovnih strojeva. 

Dopredsjednik Udruge prodavatelja poljoprivredne mehanizacije i opreme u Hrvatskoj Franjo Dominković kaže da je od 120.000 registriranih traktora godišnje u Hrvatskoj, čak 110.000 starije od 10 godina s više od 50.000 radnih sati. Dodaje da za drugu uvezenu poljoprivrednu mehanizaciju, Udruga nema podataka. Dostupni su im tek podaci za traktore koji moraju biti registrirani u nekoj od zemalja EU-a iz koje se uvoze te zadovoljavati tehničke uvjete koje od 2002. godine provjerava Zavod za mehanizaciju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Važno je dodati da od ulaska Hrvatske u EU, 2013. godine, to rade samo za polovne traktore.

Godina proizvodnje nije kriterij

Doc. dr.sc. Krešimir Čopec sa Zavoda za mehanizaciju, kaže da nažalost, godina proizvodnje nije kriterij, kao kod automobila, za uvoz polovnog traktora u Hrvatsku. Rezultat je da je zahvaljujući podmjeri 6.3. Programa ruralnog razvoja u Hrvatsku u pola samo jedne godine uvezeno 2.500 rabljenih traktora, a među njima je bilo i Torpeda koji ne postoji već 30 godina, kao i IMT-ova. Njihova cijena je bila oko 5.000 eura.     

Dominković ističe da ne vjeruje da EU traži od Hrvatske da uvozi njihove stare pa i rashodovane traktore, ali i drugu poljoprivrednu mehanizaciju. "Nekada je bilo bitno da traktor ima kabinu. No bez odgovarajućih standarda, on ne može dati ono što se od njega očekuje bilo u poljoprivredi ili šumarstvu, gdje ta granica za uvoz iznosi četiri godine", kaže. 

Državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak kaže da se, nažalost, pokazalo da još od 2008. godine, od kada postoji mogućnost osnivanja strojnog prstena u Hrvatskoj, oni nisu saživjeli. Osim toga, pokazalo se da mali poljoprivrednici s rashodovanom poljoprivrednom mehanizacijom ne mogu biti konkurentni na otvorenom tržištu.

"Međutim, kako broj radnih sati određuje isplativost nekog poljoprivrednog stroja, jasno je da se i naši poljoprivrednici moraju okrenuti udruživanju", ističe Majdak. Primjerice, kombajn ne može biti isplativ s 3.000 radnih sati, a kada tome još dodate i PDV od 25 posto, onda je jasno zašto su hrvatski kombajni iz Županje ili traktori iz Bjelovara i Istre, skuplji od onih uvezenih iz Italije, Austrije ili Slovenije.    

Dobri susjedi razmjenjuju agro strojeve

Ipak, ima poljoprivrednika i u Hrvatskoj koji su shvatili da bez udruživanja odnosno razmjene poljoprivredne mehanizacije, neće moći sami uspjeti na otvorenom tržištu. Dakle, ne trebaju svi imati sve poljoprivredne strojeve, koji su jako skupi, posebno ako su novi, a trebaju im samo u sezoni sjetve, odnosno berbe bilo povrća, šećerne repe, cikorije, aronije...

Marijo Puškarić, najveći proizvođač krumpira i češnjaka u Hrvatskoj, vlasnik Agro obrta Puškarić iz Kaniške Ive kod Garešnice, kaže da iako je veliki poljoprivredni proizvođač, s još tri OPG-a na osnovi dobrosusjedskih odnosa dijeli poljoprivrednu mehanizaciju. Dosad je u mehanizaciju investirao više od 3,5 milijuna eura, a na godinu očekuje još dva nova traktora iz EU fondova.

"Baš na EU fondovima, kaže Puškarić, godinama nisam prolazio, a onda se konačno, uz pomoć EU konzultanata, 'otvorilo' 2017. godine. Novija poljoprivredna mehanizacija, iako i sada pamtim svoj prvi traktor iz 1998. godine, koji sam kupio sa 17.000 radnih sati, razlikuje uspješne od neuspješnih u proizvodnji šećerne repe, ali i cikorije, jer smanjuju troškove."

Drži da poljoprivrednici u Hrvatskoj nemaju tradiciju udruživanja, kao oni u Austriji ili Italiji, pa je zato kod nas strojni prsten 'na ledu' već gotovo 20 godina. 

Strojna berba aronije pet puta jeftinija od ručne 

OPG Vlado Remenar iz Črneca Dugoselskog kod Dugog Sela u Zagrebačkoj županiji proizvodi aroniju na četiri hektara s ukupno 10.000 gromova, te je jedan od pet najvećih uzgajivača aronije u Hrvatskoj. Prije dvije godine, s još tri veća uzgajivača aronije, odlučio se za strojno branje aronije te uvezao iz Poljske novi kombajn, vrijedan blizu 30.000 eura s PDV-om, a koji je jedan od samo četiri kombajna za aroniju u Hrvatskoj. Kombajn dnevno može pobrati dva ha aronije, a trebaju mu samo dva radnika. Oni su zamijenili sezonske beračice aronije, kojih je znalo biti i 30-ak, ovisno o urodu koji je ove godine podbacio 70 posto, a branje je prije trajalo sedam dana.

Naime, aronija se bere početkom rujna, ovisno o godini, a već krajem travnja su njezini grmovi u punom cvatu. "Cijena strojne berbe je tri kune po grmu aronije, bez  obzira na rodnost, a stroj se isplatio samo nakon dvije berbe'" kaže Remenar, koji je zbog aronije učio i poljski jezik.   

Za strojnu berbu, grmovi aronije moraju biti dovoljno visoki, minimalno jedan metar, ali ne i veći od dva i pol metra, da bi ih se moglo brati strojno. Ipak, računica pokazuje da je strojno branje aronije deset puta brže i pet puta jeftinije od ručnog. Remenar je prije četiri godine za ručno branje aronije, koje je i dosta fizički zahtjevno, potrošio čak 55.000 kuna, a kada ona osjetno manje rodi, najčešće zbog mraza, onda je znalo biti dovoljno i 20.000 kuna.    

S druge strane, agronom Kristijan Pandek, vlasnik mliječne farme Pa-vita u Rugvici sa 150 krava, nije se uspio povezati s mljekarima u Zagrebačkoj županiji u razmjeni poljoprivredne mehanizacije, zbog, kako kaže, 'fige u džepu' većih mljekara.          


Fotoprilog


Tagovi

Uvoz traktora Poljoprivredna mehanizacija Strojni prsten Udruživanje


Autor

Marinko Petković

Više [+]

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Predsjednik Zoran Milanović i ministrica poljoprivrede Marija Vučković na ovogodišnjem su Noćnjaku obišli izlagače i kušali njihove proizvode. Pogledajte više u našoj galeriji: https://www.agroklub.com/agrogalerija/nocnjak-2024-sadnja-masli... Više [+]