Admir Ajanović godišnje proizvede 700 metli - sam sije metliku i izrađuje štapove

Metla od metlike ili sirka danas se rijetko može naći. Zamijenile su ih one kupovne, plastične. No, ljudi na selu i dalje cijene pravu metlu kojom, kad zamahneš, začas pometeš dvorište ili bilo koju površinu. 

Admir Ajanović, metlar iz Gnojnica koji ima registrovan obrt, Metlaru "Ajan", jedan je od rijetkih. Tvrdi Admir, da se metle prave samo u tom lukavačkom naselju. U njegovoj porodici ovaj zanat se prenosio sa koljena na koljeno, a on ga promoviše i na sajmovima, piše AgroPlaneta. 

Godišnje napravi 700 metli 

"Jedan čovjek dnevno može napraviti pedesetak komada metli. Konačna količina ovisi o tome koliko dana u mjesecu se radi na izradi metli, jer valja ići sijati metliku ili sirak, pa praviti metle, pa prodavati", kaže Admir koji godišnje napravi više od 700 metli.

"To je stari zanat i to mi je dopunsko zanimanje. Riječ je o porodičnoj tradiciji koju sam naslijedio od oca i djeda. Mislim da će i moja djeca to nastaviti to raditi", nada se Admir koji sjeme metlike nabavlja iz Mađarske i sam sije. Sam proizvodi i repro materijal.

Sije oko 50 dunuma metlike

"To je poljoprivreda. Sije se kao kukuruz i obrađuje. Ja sijem pedesetak dunuma toga, a može se i prodati, jer smo jedini, pa nemamo konkurencije. Tačnije, jedina konkurencija nam je uvoz što dođe iz Srbije ili inostranstva. Moglo bi ovo biti i osnovno zanimanje ako mu se ozbiljnije posvetite", ističe ovaj metlar čiji su preci živjeli isključivo od izrade metli. Tada je, kaže, bilo drugačije vrijeme, jer su ljudi izrađivali i skladištili metle u zimskom periodu, a onda bi u Gnojnicu došli veletrgovci iz cijele BiH i tadašnje Jugoslavije, te sve otkupili i kombijima i kamionima vozili i prodavali na pijacama.

"Sada je već drugačije. Sada se više prodaje u trgovinskim centrima, a manje na pijacama. I ja radim tako, jer "Bingo" otkupljuje od mene, što je pozitivno", priča naš Admir.

Zadruga bi riješila probleme

Sama cijena metli ovisi od gramaže i zapremine, odnosno, količine materijala koji se u nju stavi, pa logično veće metle više koštaju. One najmanje koštaju dvije marke, većoj metli viša je i cijena. 

Admir nije jedini u Gnojnici koji proizvodi metle. U ovom malom mjestu još je pet, šest mještana koji se bave ovim zanatom, ali Admir proizvodi i repromaterijal i štap. "Kod mene je štap i sve ostalo moj domaći proizvod i iz mog dvorišta sve izlazi u kompletu. Skoro ništa ne kupujem. Ovo je, inače, mukotrpan i težak posao. Prvo se morate baviti poljoprivredom, a onda sve ručno raditi. I na kraju dolazi problem da se sav taj trud proda i unovči", ističe Admir.

Naglašava da je problem i činjenica da nema stimulacije od države. Ovaj problem, po njemu, najbolje bi se rješio udruživanjem metlara u zadrugu.

"Kada bi se metlari udružili, tada bi sigurno napravili odličan posao!", poručuje na kraju.