Akademik Bašić: Izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu je besmislena

"Tlo je jedinstvena tkanica Života na Zemlji: Početak i kraj i sve između toga!", poručuje akademik Ferdo Bašić i pojašnjava kako se u tlu, pedosferi, na jedinstven način susreću i prepliću plinovita (atmosfera) i tekuća (hidrosfera) sastavnica, pretačući se sa živim svijetom, biosferom, u sve kopnene ekosustave. 

Nekako slično, neraskidivo povezano, isprepliću se i početkom prosinca značajni datumi – obilježavanje Svjetskog dana tla i obljetnice znanstvenog rada ovog velikana hrvatske agronomske znanosti koji je upravo proučavanju i poučavanju o tlu posvetio čitav svoj radni vijek, započevši ga kao asistent u Zavodu za pedologiju Agronomskog fakulteta. 

Prvi mu je rad istraživanje tala i izrada pedološke karte lista Vukovar u ulozi asistenta za genezu tala u projektu Opće pedološke karte 1:50 000, u hrvatskoj povijesti bremenite 1971. godine  -  prije 50 godina, u gradu heroju. 

Naš poljoprivrednik još je uvijek 'gladan kemije' 

Upitali smo akademika kako je to bilo biti svjedokom evoluiranja pogleda na tlo 'iz prve ruke'. Što se promijenilo? 

Ulazeći u godinu u kojoj će se navršiti 50 godina mog znanstveno-istraživačkog, nastavnog i stručnog rada, slažu se zadnji slogovi "moje životne oranice", a karijera zatvara "puni krug", čineći obrat - nekovrsni salto. Naime, neupitni cilj znanstveno utemeljenog gospodarenja tlom u mojim početcima su bili visoki prinosi i sigurnost opskrbe hranom, a duboko oranje temeljna odrednica toga cilja. Ne zadugo! Plug koji je izgradio civilizaciju, čiji je milijunti primjerak s dubokim razlogom izrađen od 24 karatnog zlata, odlazi u povijest, a znanost otkriva nove niti u tkanici. 

Vlasnički odnosi poljoprivrednog i šumskog zemljišta u svojoj suštini su više od gospodarskog, nadstranačko, transnaraštajno, nadvremensko pitanje, o kojemu ne može odlučivati nitko osim naroda. 

Traži zdravstvenu ispravnost hrane i održivo gospodarenje tlom, pa se na toj crti obrada najprije reducira (u dubini i širini), a zatim i potpuno izostavlja - lekcija naučena od prirode, uz visoke, sve više prinose, zahvaljujući evoluciji agroekosustava pod "dirigentskom palicom" čovjekova genija koji se za sigurnu opskrbu rastuće populacije hranom podrazumijevaju, od tla se razumljivo traži i dobiva zaštita vode, zraka i biološkog bogatstva na Zemlji! 

Koliko uopće hrvatski poljoprivrednik ima razvijenu svijest o očuvanju tla i nužnosti primjene održivog sustava njegovim gospodarenja, prilagodbi obrade klimatskim promjenama, metodama podizanja plodnosti i poticanju bioraznolikosti tla?

Naši poljoprivrednici su raznoliki po porijeklu, stupnju obrazovanja, odnosu i odanosti tradiciji pa je i svijest različita, od one da iz tla treba crpiti sve, do onih koji vidjevši u tlu Dar Stvoritelja njeguju zahvalnost Darivatelju. Tako je i u svijetu. Na moje pitanje jednom američkom farmeru o onečišćenju voda nitratima zbog obilne gnojidbe, lakonski je odgovorio: To nije moja briga, za to pitajte Agenciju koju skupo plaćamo, a oni nam stalno nešto prigovaraju. Ne prestanu li... 

Što donosi (novi) prijedlog izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu?

Koliko je po Vama realna provedba europske strategije Green deal, o smanjenju uporabe pesticida i gnojiva, a povećanju površina pod ekološkom proizvodnjom u zadanim omjerima i u zadanom roku? 

Provedba svih zamisli, kao i sve u poljoprivredi, ne ovisi o dobroj volji onih koji su Green deal osmislili, već znatno više o gospodarskim motivima poljoprivrednika, odnosno isplativosti potrošnje gnojiva i pesticida. Naš poljoprivrednik još je uvijek 'gladan kemije' pa se nalazi u procijepu između njenog korištenja i odličnih učinaka u prinosu i informacija o štetnim učincima koje mu ionako stižu na kapaljku, a promidžbu moćne kemijske industrije i da hoće, ne može izbjeći.   

O tlu ne može odlučivati nitko osim naroda

I danas ne prestaje Vaša borba za zaštitu tla, i to ne samo u agronomskom smislu.   

Vidite, malo se vraćam, od početka karijere znanja o tlu su se razvijala u okviru poljoprivrednih i šumarskih znanosti, što se moglo iščitavati iz naziva fakulteta i sveučilišta. Danas su svijest i znanja o njemu narasla do te mjere da im je taj prostor preuzak – ugrozom tla ugrožavamo vodu, zrak i bioresurse, riječju Život. Ono traži i nalazi mjesto u životvornim znanostima ili life sciences. Najstarija europska poljoprivredna sveučilišta, u Beču i Pragu pa i u Mariboru, su promijenila naziv u life sciences (slov. biosistemske vede).

Gospodareći tlom prebiremo po najfinijim nitima života, koji mi nismo stvorili, ali se učinak tog gospodarenja tiče svakog građanina Hrvatske, ne samo zbog (ne)sigurnosti opskrbe hranom, već i vodom, zrakom – zdravljem! Naši su pretci krvlju, slikovito i doslovno, branili tlo, čuvali ga molitvom i sazivanjem blagoslova Svevišnjeg - to nas na današnjoj razini znanja duboko obvezuje. Kad indijanski poglavica kaže: Tlo ne pripada čovjeku - čovjek pripada tlu, to nije pusta fraza "zelenih", ni nečija stilska figura.

S 50-godišnjim iskustvom i nogama "čvrsto na tlu", smatram da su vlasnički odnosi poljoprivrednog i šumskog zemljišta u svojoj suštini više od gospodarskog: nadstranačko, transnaraštajno, nadvremensko pitanje, o kojemu, čak i da nema nikakvih prijepora i jasnih naznaka da nas nestručnost, neznanje, namjere vode u bespuća, ne može odlučivati nitko osim naroda. 

Razumnim držim referendum kao demokratski oblik izjašnjavanja o zaštiti ostataka državnog poljoprivrednog zemljišta od prodaje, revizija otuđenog i obeštećenje države za uzurpirano zemljište, preciznu odrednicu da je malverzacija s tim naslijeđem kazneno djelo s bezuvjetnom sankcijom jer se radi o dobru od posebnog interesa, kao što to određuje čl. 52 Ustava RH.  

Iskri oko Zakona o poljoprivrednom zemljištu, rješenje je referendum?

Nekako simbolično, baš oko Svjetskog dana tla, poklopila se i objava novog prijedloga izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u kojoj resorno ministarstvo poziva “stručnu, znanstvenu i cjelokupnu javnost na davanje komentara i prijedloga“. Možete li ga Vi prokomentirati? 

Nerado, zbog onoga što moram reći predlagateljima, a to su sve simpatične osobe, moji studenti, moja djeca. Ne mogu odgovoriti na taj alibi-poziv. Dakle, poslije čak 18, podjednako besmislenih izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, aktualna je 19. po redu izmjenine izmjene izmjena. Sudjelovao sam u donošenju prvog zakona u samostalnoj Hrvatskoj, i to samo na prvoj sjednici povjerenstva, kojemu je na čelu bila, naravno podobna, pravnica, Bog joj zdravlja dao i više me nikada nisu ni pozvali. Ali, i u više od polovici ostalih, rezultat - nikada niti jedno slovo iz mog argumentiranog prijedloga nije prihvaćeno! Treba li nešto dodati? A radio u najslušanijoj emisiji za moje poljoprivrednike nagradi me epitetom "jadnici"! I nikom ništa, čak ni oprosti... Pametnom dosta!  

U vrijeme digitalizacije - nesređene zemljišne knjige

Istočna Hrvatska u Vašem srcu ima posebno mjesto jer ste odrasli u Iloku, stoga ne čudi svojedobna posebno emotivna reakcija na napise o namjeri tvrtke iz Srijemskih Laza za kupovinu Vupika. 

Ova me informacija uvrijedila do dna duše. Odrastao sam na najplodnijim tlima svijeta u Iloku; na tim tlima počeo radnu karijeru, u Vojvodini nastavio, prvi pisani i tiskani rad u karijeri mi je bila izrada pedološke karte tog dijela Hrvatske. Kasnije, u slobodnoj državi upoznao pokojnog grofa Eltza koji je na moj upit poslije predstavljanja s toliko gotovo neobuzdane strasti, zanosa i ljubavi, na razini Scarlett O'Hara i njezine Tare, govorio o svom imanju iz kojega će izrasti Vupik, o svojim iločkim prijateljima po kojima su neki toponimi moga djetinjstva dobili ime – Bruker-ov brijeg Romlinger-ov salaš, poznavao vrsne agronome toga kraja…

Poslije čak 18, podjednako besmislenih izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, aktualna je 19. po redu izmjenine izmjene izmjena, kaže akademik. 

Neprijeporno je ishitrena odluka nadležnih o ukidanju Agencije za poljoprivredno zemljište, koju treba preispitati i hitno staviti izvan snage, između ostaloga, dovela do stanja u kojemu tvrtka iz Sremskih Laza, najavljuje kupovinu Vupik-a – gorostasnog bisera hrvatskog agrara od grofa Eltza sve do obezglavljivanja sustava u kojemu je ta tvrtka, uz PIK Vinkovci i Belje, 300 godina najnaprednije poljoprivredno dobro, lučonoša napretka ovog dijela Europe djelovao, i prenošenja prava zakupa zemljišta umjesto na Agenciju za poljoprivredno zemljište, dokinutu iz (ne)znanja, sigurno ne zbog uštede. Po svemu sudeći zbog mutnih namjera, koja je sve do promjene Zakona, opet slučajno - iz (ne)znanja), imala pravo prvokupa, na inozemne korisnike.

Nama su svježi kapital - investicije u poljoprivredi nasušno potrebni, kao kap vode u pustinji. Zamislite se i Vi i svi predlagatelji 20. promjene zakona kako se osjeća onaj Hrvat kojega je zov domovine naveo prodati sve što je u australijama, kanadama, germanijama stekao, doći do zemljišta u Hrvatskoj i na njemu on i djeca uz ustreba li, potporu poslovnih prijatelja iz tih zemalja, nastaviti tradiciju svojih predaka kao građani samostalne države. Računajući dakako, na odredbe Zakona, primjerice 2. po redu. Prije nego je stigao u Lijepu Našu, stigao je novi zakon, a poslije njega još 15, 16.!

Ishitrenu odluka nadležnih o ukidanju Agencije za poljoprivredno zemljište, treba preispitati i hitno staviti izvan snage.

Nije rijedak slučaj. Znam jednog petro-dolarima krcatog Arapina, a oni kako znate nisu "brzi na šlajboku", koji je svojim financijskim stručnjacima naložio ispitati isplativost ulaganja u uređenje poljoprivrednog zemljišta i proizvodnju hrane u Hrvatskoj. Dok su oni, "brzi" kakve ih Bog dade, završili ekspertizu, zakon se promijenio dva puta! Elem - država još nije uspjela srediti zemljišne knjige, pa niti jednom podatku koji se javi ne možete vjerovati! Tko će svoj novac uložiti u tim uvjetima?

Moratorij na sve izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu

Kako te promjene odreda odbijaju nasušno potrebne investitore smatram da bi trebalo uvesti moratorij na sve promjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu sve dok se ne sredi i javnosti preda računalna evidencija – sređene zemljišne knjige! Vi danas, fotkajući mobitelom neku nepoznatu Vam biljku za manje od 10 sekundi dobijete njen latinski naziv i sve podatke o njoj, a 10 vrata morate obiti da bi nešto, i to nepouzdano, doznali o "najvećem blagu hrvatskog naroda“. To se mora mijenjati!  

Nerazumna je po Vašem mišljenju i odluka kojom su stručnjaci javne savjetodavne službe svedeni na, kako kažete "bezličnu administraciju". Kako agronomskoj struci vratiti dignitet?  

Ona je bez presedana. U zemlji u kojoj su do poljoprivrednog zemljišta došli ljudi koji o poljoprivredi ili ne znaju ništa ili znaju malo, a danas treba jako puno, umjesto da se stručnjacima te službe daju nove ovlasti nadzora nad korištenjem zemljišta oni izmješteni s polja i iz staja, za što su obrazovani u već brojnu, bezbojnu administraciju.

Sve se posložilo

I na kraju, zašto ste odabrali ovaj poziv ili je, možda, poziv odabrao vas? Ili, kao se to obično kaže, biste li se, osvrnuvši se unatrag, sada nešto uradili drugačije? 

Zatečen sam! Nisam stigao razmišljati na tu temu. Znate, sve je počelo u mojoj divnoj obitelji, u kojoj se voljelo, ljubav se osjećala u zraku, bez verbalnog iskaza, niti se ikad tepalo. U osnovnoj školi sam imao divne učiteljice i nastavnike (raznovjernike), uz koje sam zavolio knjigu, a u mojemu naraštaju je čitanje knjiga bilo pitanje prestiža. Znameniti profesor zemljopisa, veliki domoljub učio nas je kako tla na lesu, koji se prostire od Iloka do Vukovara, hrane čovječanstvo, ostao je na obroncima Fruške gore, na njemu se danas uzgaja "Princ s Principovca", a s mojega Kalnika i Medvednice voda ga odnijela Savom do Crnog mora.

U njemu pamtim usjeke prirodnih profila tla – surduke i zamamni miris tla i korijena od bagrema, kruh se pekao jednom tjedno i čuvao u podrumu ukopanom u lesu 10 m ispod površine, živio u kući "nabijači" od lesa, upisao vrsnu srednju poljoprivrednu školu u Iloku, tamo prvi put čuo za velika imena, koja za studija na Agronomskom fakultetu i upoznajem.

Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu treba vratiti dignitet agronomskoj struci

Za studija praksu obavljam u elitnom njemačkom institutu gdje otkrivam tamošnji pristup znanosti i timski rad u kojemu sam prvi put u životu ravnopravan, i to ne bilo s kim, nego velikim znanstvenikom, voditeljem znanstvenog projekta. Nastavljam, ali baš doslovno "na ramenima velikana", život ili "prst sudbine" je htio da upoznam velikog akademika Gračanina, sprijateljim se s velikim Mihalićem, ratne nedaće me još više približiše mojim divnim BiH prijateljima Resulovićem, akademikom Vlahinićem...

Danas, fotkajući mobitelom neku nepoznatu Vam biljku za manje od 10 sekundi dobijete njen latinski naziv i sve podatke o njoj, a 10 vrata morate obiti da bi nešto, i to nepouzdano, doznali o zemljištu, najvećem blagu hrvatskog naroda. To se mora mijenjati!

Odreda pokojnici, skromne samozatajne osobe, gorostasi duha. Svi su vjerovali da sve ne završava na ovozemaljskom; rad i prijateljstvo s akademikom Tomićem, divnim, skromnim ljudima s Agronomskog fakulteta, posebno mojom vrsnom, visprenom i dragom ekipom iz matičnog zavoda – OPB-ovcima, čiji je rad rangiran na 87. mjesto u svijetu, bez jedne jedine riječi glasila solidarnih s Elianom i podupirateljima.

Rekao bih - sve se u ovih 50 godina složilo! Naravno, uz spomenute, nikada nije manjkalo saplitanja i podmetanja, pa i iz sredine kojoj sam toliko dao. Istina, to me i danas boli, ali i to je sastavnica života... Za drugu, manje veselu priču!   

Brojna priznanja i nagrade

Važno je naglasiti kako je akademik Bašić, za svoj je rad primio brojna priznanja, među kojima Godišnju državnu nagradu za znanost i Državnu nagradu za životno djelo, počasno zvanje Počasni savjetnik Sveučilišta Szent Istvan - Godollo (Mađarska), čast redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), te vanjskog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Prije dvije godine postaje redoviti član i dopredsjednik Akademije poljoprivrednih znanosti, a prošle godine mu je povjerena časna dužnost tajnika Razreda za prirodne znanosti HAZU-a. 

Akademik Ferdo Bašić: Za Hrvatsku su karakteristične tri vrste gladi u poljoprivredi 

U inventuri pet desetljeća dugog djelovanja navodi se bogata pisana ostavština. Svoj je autorski ili koautorski pečat stavio na 92 knjige, 362 znanstvena i 340 stručnih radova. Bilježi i 210 ostalih referenci s nastupa na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Surađivao je i objavio radove s gotovo 500 znanstvenika i stručnjaka poljoprivrede i šumarstva iz Hrvatske, ali i 40-ak država sa svih kontinenata.  

Uvijek je prepoznavao glas vremena i išao mu u susret, stoji u HAZU-ovom dosjeu akademika u kojem kažu da je bio poveznica djelovanja u znanosti od razdoblja intenzifikacije do aktualnog razdoblja "ekologizacije" poljoprivrede, prilagođene klimatskim promjenama.

Navode da je kao neposredni sudionik Svjetskog summita o hrani u Rimu 1996., u ulozi koordinatora u izradi nacionalnog izvješća o stanju opskrbe hranom znakovita naslova "Hrvatska poljoprivreda na raskrižju" (Croatian agriculture at the crossroads) s ostalim znanstvenicima okupljenim na tom skupu pokrenuo, a zatim poticao promjene koje su obilježile posljednja desetljeća svjetske poljoprivrede. I to u smjeru okolišno, gospodarski i socijalno održivog, prirodnim datostima prilagođenog sustava gospodarenja tlom i njegove zaštite, a danas održive intenzifikacije poljoprivrede.