Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Belje
  • 26.01.2011.

Belje: od ruba stečaja do uzorne kompanije

Posao restrukturiranja kakav je obavljen u Belju nije nimalo lagan, tvrdi predsjednik Uprave Goran Pajnić. No, kada bi se u tom kontekstu trebalo nešto slično primijeniti na razini čitave hrvatske poljoprivrede, onda je jasno da bez investiranja, bez nove tehnologije, bez razvoja novih proizvoda, bez novih ideja i novih ljudi - nema znatnijeg pomaka

  • 1.612
  • 77
  • 0

Belje je ne tako davno bilo pred stečajem, da bi danas bilo respektabilna tvrtka. O tom mukotrpnom putu i budućim planovima, razgovarali smo s predsjednikom Uprave Belja Goranom Pajnićem.

Uskoro se navršava šest godina otkako je Belje postalo sastavnim dijelom koncerna Agrokor. Kakvo ste Belje zatekli tada, a kakvo je danas?
- Svi koji su pratili Belje te 2005., znaju da je tada Belje bila tvrtka za stečaj. Odmah nakon ulaska Agrokora, krenulo se u cjelovito restrukturiranje, od kadrovskog, financijskog, svih onih dijelova tvrtke koji su se trebale restrukturirati. Krenulo se u modernizaciju svih proizvodnji kojima se Belje bavilo, s time da neke proizvodnje nisu zadržane. Napustio se tzv. Kokingrad, odnosno proizvodnja peradi, potom ribnjačarstvo, te klaonica i mesna industrija. U tom trenutku se nije vidjela perspektiva razvoja tih poslova. Istodobno se krenulo u obnovu baznih poslova kao što su ratarstvo i stočarstvo, i u njih je uložen najveći dio sredstava. Konkretno, obnovljeno je 260 kilometara kanalske mreže u ratarstvu, nabavljena je nova mehanizacija, a obnovljene su stare i izgrađene nove farme. Nakon toga se započelo s modernizacijom industrijske proizvodnje, Tvornice mliječnih proizvoda, mlina, tvornice suhomesnatih trajnih proizvoda (Baranjka), tvornice stočne hrane...

Koliko je Agrokor uložio u Belje?
- Potpisivanjem ugovora s Hrvatskim fondom za privatizaciju, Agrokor se obvezao uložiti 425 milijuna kuna u pet godina. No, u tih pet godina je uloženo nešto više od 1,5 milijardi kuna.

Kako su vam državne mjere, kroz različite poticaje, pomogle?
- Mogu reći da su svi kriteriji isplate poticaja kod Belja bili potpuno isti kao i kod svih drugih proizvođača u Hrvatskoj. Belje apsolutno nije imalo nikakav privilegirani položaj kao što se to ponekad želi nametnuti. S obzirom na svoju proizvodnju Belje je dobivalo onoliko poticaja koliko je trebalo dobiti prema važećim zakonima Republike Hrvatske. Ako gledate udio naše proizvodnje u ukupnoj hrvatskoj poljoprivredi, onda imamo zanimljiv podatak od prošle godine. Naime, financijski gledano, Belje u ukupnoj hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji sudjeluje s nekih 12 posto, dok su ukupni poticaji koje smo dobili iznosili oko šest posto.

Lani je država sustav potpora u poljoprivredi prilagodila kriterijima Europske unije.
- Da, država je taj problem sada riješila. Problem je, međutim, to što se s tim potporama događalo u prošlosti, odnosno u zadnjih petnaestak godina. Sva državna ulaganja u poljoprivredi, ne samo kad je riječ o direktinim poticajima, nego i o kapitalnim ulaganjima, nažalost nisu dovela do povećanja poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj.

Mnogi Baranjci kažu kako je ulaskom Agrokora Belje preporođeno. Izravno zapošljavate oko 2000 ljudi, ali koliko ljudi neizravno osigurava egzistenciju ne samo u Baranji, nego i u drugim dijelovima Hrvatske?
- Najveći dio našeg poslovanja je u Baranji, ali Belje danas posluje od Vrbovca do Vinkovaca u čijem se okružju nalaze naše farme. A, pored približno 2000 ljudi s ugovorima na neodređeno vrijeme, mi gotovo stalno u poslovima vinarstva imamo angažirano oko 200 ljudi. K tome, kroz kooperaciju Belje danas uz sebe veže oko 500 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Osim te direktne povezanosti s Beljem, danas čitav niz građevinskih tvrtki s baranjskog područja surađuje na poslovima u okviru Belja. A, to je također oblik zapošljavanja lokalnog stanovništva. Ukupno, uz 2000 stalno zaposlenih, mislim da je bar još toliko ljudi indirektno vezano uz sve segmente poslovanja Belja.

Prema nekim podacima, najviše se ulagalo u stočarsku proizvodnju, a napose u svinjogojstvo. Hrvatska, međutim, još uvozi relativno veliku količinu svinjetine. Što, prema Vašem mišljenju, treba učiniti da Hrvatska najprije vlastitom proizvodnjom zadovolji svoje potrebe, a potom i da postane izvoznik u tom segmentu?
- Belje danas u portfelju ima oko 30 farmi od čega je 16 u svinjogojskoj proizvodnji, a već sljedeće godine planiramo u sustavu Agrokora imati rezultat od oko 400.000 komada tovljenika. Time ćemo postati uvjerljivi lider u proizvodnji svinjskog mesa u Hrvatskoj, ne samo kroz naše farme, nego i kroz kooperantske farme kakvih Belje ima dvadesetak po Hrvatskoj. A, kada je riječ o hrvatskom svinjogojstvu, nije nikakva tajna da samo uz suvremene objekte i novu tehnologiju i genetiku, Hrvatska može postati samodostatna u toj proizodnji. Nažalost, mi smo danas daleko od toga.

U kojoj je fazi izgradnja nove klaonice i kakve će biti njezine karakteristike?
- Upravo smo u završnoj fazi ishodovanja građevinske dozvole i nadam se da će ona početi s radom do kraja ove godine. To je investicija vrijedna oko 20 milijuna eura u građevinskom dijelu i opremi, a bit će kapaciteta 600.000 komada tovljenika godišnje.

Uz Belje, kada je samo o Slavoniji i Baranji riječ, u sastavu Agrokora posluju još i Iločki vinogradi kao i oni u sastavu VUPIK-a. Postoje li planovi za određeno sinergijsko djelovanje, barem kad je riječ o plasmanu vina na inozemna tržišta?
- Agrokor je već napravio dio tog posla. Naime, poslove distribucije i marketinga je unutar koncerna preuzela tvrtka Agrokor vina koja nam radi i izvoznu strategiju razvoja svih Agrokorovih podruma pa tako i Belja. Ukupno je riječ o oko 20 milijuna litara vina godišnje. To je već ozbiljna količina i stoga je Agrokor u tom segmentu napravio priličan iskorak. Tako su potkraj prošle godine odrađeni poslovi plasmana naših vina na području SAD-a.

U bogatoj beljskoj lepezi su i industrijski pogoni. Što se u tom segmentu događalo i koji su planovi?
- Više smo se orijentirali na osuvremenjivanje postojećih pogona i dizanje kapaciteta. Tako naša mljekara u Belom Manastiru sada radi sa 100 posto kapaciteta. Konkretno, njen je sadašnji kapacitet gotovo tri puta veći nego što je bio prije pet godina. Nešto slično smo napravili u tvornici Baranjka, gdje je proizvodnja baranjskog kulena, kulenove seke, kobasica i slanine znatno modernizirana. Ilustracije radi, Baranjka i mljekara sada imaju EU izvozni broj. To znači da imamo mogućnost izvoza u EU što je iznimno teško kada je riječ o prehrambenoj industriji.
Novost u tom tzv. industrijskom segmentu je Tvornica stočne hrane u Dardi. To je možda najveća pojedinačna investicija koju smu napravili, a vrijedna je 11 milijuna eura. Riječ je o dvije odvojene linije za proizvodnju stočne hrane za govedarski i svinjogojski program što nam je danas srce stočarske proizvodnje. Uz nedavno kupljenu sličnu tvornicu Agro-prerada iz Ivanić Grada, raspolažemo kapacitetima godišnje proizvodnje od 200.000 tona stočne hrane čime smo postali lider te proizvodnje u regiji.

Belje je ranije bilo prepoznatljivo i po ratarskoj proizvodnji, posebice žitaricama. No nedavno ste počeli uzgajati mrkvu i dinju. Hoće li to postati novi simboli Belja?
- Neće. Naime, mi smo radili mrkvu na čak 60-ak hektara, a dinju na desetak. Međutim, u međuvremenu je u naš sustav ušao VUPIK. Analizom kvalitete zemlje došlo se do zaključka da je zemlja na području Vukovara, posebice lokaliteta Grabovo, bitno kvalitetnija za tu proizvodnju. Stoga je odlučeno da se industrijska proizvodnja povrća preseli u VUPIK. Mi se vraćamo našim tradicionalnim ratarskim kulturama, tim više što je u taj segment mnogo uloženo a ostvaruju se uvjerljivo najbolji prinosi u Hrvatskoj. I ne samo u Hrvatskoj, jer naši su prinosi na razini rezultata boljih europskih država. K tome, razvojem stočarske proizvodnje, nama je ratarska proizvodnja postala servis stočarstvu. I to je logično jer ne želimo proizvoditi poluproizvode nego zaokružiti proizvodne cjeline do gotovog proizvoda.

Kao mladi stručnjak, neposredno kroz Belje vidjeli ste i aktivno sudjelovali u prestrukturiranju jednog velikog sustava. Kakve su pouke iz tog primjera za čitavu hrvatsku poljoprivrednu i prehrambenu industriju, ali i za gospodarstvo uopće?
- Prije svega, svakom čovjeku koji ima priliku vidjeti sve ovo u Belju i biti dio toga na bilo kojoj funkciji, a pogotovo na ovoj na kojoj sam ja, može biti čast i zadovoljstvo takvoga rada i ostvarenih rezultata u proteklih pet-šest godina. Uspoređivati Belje iz 2005. i ovo današnje više zaista nema smisla jer ovo danas je jedna ozbiljna kompanija. Međutim, treba jasno reći da posao restrukturiranja kakav je obavljen u Belju nije nimalo lagan. No, kada bi se u tom kontekstu trebalo nešto slično primijeniti na razini čitave hrvatske poljoprivrede, onda je jasno da bez investiranja, bez nove tehnologije, bez razvoja novih proizvoda, bez novih ideja i novih ljudi - nema znatnijeg pomaka. Prije svega trebate imati strategiju i viziju, a Belje je to dobilo iz Agrokora. Trebate imati financijsku i kadrovsku snagu koja će omogućiti pokretanje novog investicijskog ciklusa. Mi smo to u Agrokoru dobili.

Berba 2011. u novoj vinariji

Znatna su ulaganja i u području vinogradarstva i vinarstva. Kakvi su planovi?
- Izgradnja novog objekta vinarije na lokaciji iznad Kamenca je u punom toku. Berbu 2011. planiramo preraditi u novoj vinariji. U taj dio poslova je ovih godina uloženo jako mnogo, a vinarija je završni dio svih tih aktivnosti. Naime, vinarija je nakon stečaja 2006. vraćena u sustav Belja jer je u trenutku kada nas je preuzeo Agrokor ona bila izvan sustava. Tada smo najprije ulagali u podizanje novih nasada i kvalitete vina. Kako smo to obavili, najbolje svjedoče brojna priznanja i nagrade koje su zadnjih godina osvajala beljska vina, a kruna je prošlogodišnji zlatni Decanter za naš merlot. Drugi korak u toj priči bile su aktivnosti u turističkom segmentu. Izgradili smo sedam kilometara vinske ceste kroz naše vinograde, temeljito obnovili stari podrum u Kneževim Vinogradima, rekonstruirali našu vilu i otvorili modernu kušaonicu vina. Izgradnja vinarije je dakle, završni dio te priče čijom ćemo investicijom od 15 milijuna eura dobiti kapacitete obrade osam milijuna litara vina godišnje.

Autor: Svetozar Sarkanjac


Izvori

Privredni vjesnik


Tagovi

Belje Agrokor Ratarstvo Stočarstvo Vinogradarstvo Poljoprivredna proizvodnja Izvoz

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Lipo Josipovo - lipa sva godina: Što još kažu narodne izreke?

Spomendan svetog Josipa obilježavamo danas, 19. ožujka. Uz ovoga sveca vezano je niz narodnih mudrosti koje služe kao svojevrsna prognoza vremena. Neke od njih objavljene...

Više [+]