Bitka za sjeme

Europska komisija priprema krovni zakon kojim se otvara put velikim proizvođačima da preuzmu kontrolu nad proizvodnjom i prodajom sjemenja. U Hrvatskoj već sada sjeme povrća nitko ne proizvodi, a nakon novog europskog zakona pokretanje proizvodnje postat će iznimno skupo i komplicirano.

Velik dio tržišta sjemenja još je neosvojen. Više od pedeset posto sjemenja koje se sije na svjetskim poljima još uvijek ne prodaje neka velika korporacija, a to industriju boli. Snažnim lobiranjem na Europsku komisiju pokušavaju postići nametanje nove krovne europske legislative koja bi poljoprivrednicima oduzela kontrolu nad sjemenjem, a potom preko bilateralnih trgovačkih ugovora pokušavaju nametnuti ovakvu praksu i ostatku svijeta. To je zaključeno na sastanku europskih udruga i inicijativa koje se bave sjemenjem održanom proteklog vikenda u Beču.

U SAD-u je Monsanto krenuo u bitku za potpunu kontrolu podizanjem stotina tužbi protiv poljoprivrednika zbog navodnog kršenja njihovih patentnih prava. U stvarnosti, vjetar rasprši sjeme s polja na kojima se sije Monsantovo sjeme i patentirani geni tog sjemena se ponekad pojave i u urodu poljoprivrednika koji na svojoj farmi uopće nije sijao to sjeme nego je koristio tradicijske ili vlastite sorte. Put sjemenja u prirodi nije moguće zaustaviti, i koristiti ovakve pritiske zapravo znači pokušaj nametanja svim proizvođačima hrane patentiranog industrijskog sjemena. Međutim, iako se u Europi GMO sjeme nije još proširilo u obimu kao u SAD-u, europsko se sjeme također nalazi na ozbiljnom udaru.

Europska komisija, naime, priprema prijedlog novog zakona koji bi na poljoprivrednike stavio odgovornost da osiguraju čistoću svog uroda, što bi značilo da bi poljoprivrednici izgubili tužbe poput Monsantovih u SAD-u. Kako bi bili sigurni da vjetar nije dopuhao ili ptica donijela sjeme drugog proizvođača s nekog drugog polja, poljoprivrednici bi morali testirati svaku stabljiku. Ovakvo zakonsko rješenje u potpunosti ignorira osobine sjemena kao živog organizma i tretira ga kao mrtvu stvar.

Međutim, ovo nije jedini problematični element prijedloga novog zakona o sjemenu na kojemu je DG SANCO, Generalni direktorat za zdravlje i potrošače Europske komisije, počeo raditi još prije dvije godine. Prema najavama, 6. svibnja bi EK trebala izaći s konačnim prijedlogom koji bi zamijenio petnaestak direktiva koje su sada na snazi. Naime, prodaju sjemena u Europi sada reguliraju direktive koje europske države mogu implementirati na načine koje odaberu, dok bi prijedlog koji se priprema bio krovni zakon koji bi bio iznad snage nacionalnih zakona.

Prijedlogom se izjednačavaju velike multinacionalne industrije s malim poljoprivrednicima i malim proizvođačima, zaključile su udruge i inicijative koje već pripremaju kontinentalnu mobilizaciju. Svo bi sjeme odsada trebalo prolaziti rigorozne i vrlo skupe testove prije prodaje koje bi uvelike otežale put do veće proizvodnje i uzgoja starih i slobodno oprašujućih sorti. U konačnici bi to značilo da bi europskim poljima zavladale industrijske sorte, a bioraznolikost kontinenta se značajno smanjila.

"Prema prijedlogu postojale bi dvije vrste registracije. Jedna je lakša, međutim i dalje skupa, i po toj bi se proceduri mogle registrirati samo sorte koje su već bile na tržištu prije ove legislative. Sve ostale sorte morale bi proći rigoroznu registraciju, jednaku onoj koju prolaze industrijske sorte, a koja uključuje skupe postupke kao što je DUS test," ističe Klaus Rapf iz Arche Noah, utjecajne austrijske organizacije koja se bavi očuvanjem agroraznolikosti.

DUS test je kratica koja označava testiranje razlikovnih osobina, uniformiranosti i stabilnosti sorte sjemena. Takav test danas u Francuskoj košta dvanaest tisuća eura za registraciju jedne sorte. Samo u banci sjemena udruge Arche Noah čuva se šest tisuća različitih sorti. Cijena registracije svih tih sorati kako bi se mogle službeno prodavati bila bi enormna. Ne samo da bi mnogim lokalnim i starim prirodnim sortama prijetilo izumiranje, već bi i mogućnost nove bioraznolikosti bila toliko zakomplicirana i skupa da se ne bi isplatila malim selekcionarima koji ne planiraju osvajati veliko tržište.

"Ne samo da će poljoprivrednici imati mnogo manji izbor što sijati, već će se i potrošačima bitno smanjiti mogućnost izbora kada budu kupovali povrće, voće i žitarice", ističa Iga Niznik iz Arche Noah.

Europska regulativa o sjemenu slijedi tezu imperativa produktivnosti. Za tim je, podsjećamo, krenula i Hrvatska. Iz Ministarstva poljoprivrede upravo su produktivnost isticali kao glavni imperativ novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Međutim, zahtjev za produktivnosti s kvalitetom nema veze, smatraju austrijske organizacije Arche Noah i Global 2000 koje su već počele kampanju protiv ovog zakona i dobile potporu tamošnjeg ministarstva poljoprivrede. Naime, u organskoj proizvodnji važnije je sjeme sorti koje možda daju manje prinose, ali traže i manje unosa gnojiva i slično.

Verzije zakona koji bi trebao biti predstavljen u svibnju, a koje su procurile u javnost, krajnje proširuju opseg definicije marketinga sjemena. Tako se svaki poljoprivrednik može smatrati profesionalnim proizvođačem, te neće moći sudjelovati u razmjeni sjemena bez opasnosti od sankcija.

Ovakvo bi se rigorozno smanjivanje mogućnosti za lokalnu kontrolu i reupotrebu vlastitog ili susjedovog sjemena za sobom povuklo i na zemlje izvan Europe. "Koncept je već izvezen u mnoge treće zemlje kroz UPOV konvenciju (Konvenciju za zaštitu novih sorti). U slučaju donošenja krovnog europskog zakonodavstva, slijeđenje europskog standarda nametalo bi se slabijim zemljama kroz trgovačke ugovore. U Europi ipak većini poljoprivrednika kupovanja sjemenja još uvijek ne predstavlja egzistencijalni udar, ali u Indiji, primjerice, takav trošak može uništiti opstanak cijelih obitelji. Riječ je o izvozu loših koncepata koji su totalno neprimjereni drugdje. Za kapitalistički je sustav to, međutim, vrlo dobro", ističe Klaus Rapf.

Bitka za sjeme nova je u dugom ratu protiv komodifikacije javnih dobara. Na Hrvatsku će ova regulativa itekako utjecati te je već sada vrijeme za lobiranje hrvatskih članova europskog parlamenta koji će uskoro raspravljati o ovom prijeldogu. Namjera je industrije, naime, da se zakon usvoji u ovom sazivu parlamenta, a to znači već u sljedećih godinu dana. Ovakva europska legislativa posebno bi štetno utjecala na stare sorte kod nas. Naime, Hrvatska je sasvim zanemarila brigu o sjemenu, a mnoge lokalne sorte polako izumiru ili su već izumrle.

"Cijeli niz sorti u Hrvatskoj nikada nije opisan ni istražen. To su bile lokalne sorte koje nisu imale ni imena, ljudi su ih jednostavno zvali domaće i često su se razlikovale od sela do sela. Kako su ljudi počeli kupovati sjeme, te su sorte i varijeteti izumrle i ne znamo ni što smo imali, ni što smo izgubili. Sjeme onih sorti koje jesu registrirane, ne proizvode se kod nas jer je proizvodnja sjemenja povrća u Hrvatskoj izumrla. Poznati je primjer 'Varaždinski kupus' za koji se sjeme ne proizvodi u Varaždinu, već u Sloveniji, i to sjeme nije uvijek dobre kvalitete", objašnjava Sunčana Pešak iz ZMAG-a, jedne od udruga koje organiziraju u Hrvatskoj sve popularnije razmjene sjemena.

Hrvatska ima krajnje porazne statistike u vezi sjemena. Uvozimo sve, od sjemena djeteline do salate. Za svega nekoliko kultura uvozno/izvozni saldo je pozitivan. "Ukoliko se usvoji nova europska legislativa, a Hrvatska uđe u EU, zatvorila bi se mogućnost malim sjemenarima koji razvijaju nove lokalne sorte na svom gospodarstvu i time nastavljaju tradiciju staru deset tisuća godina da registriraju sjemenarsku proizvodnju i plasiraju sjeme na tržište", ističe Pešak.

Sorte kao fašistički koncept

Slabo je poznata, ali iznimno zanimljiva povijest uspostave sustava zakonodovastva koje regulira proizvodnju i prodaju sjemenja u Europi. Početkom 20. stoljeća, iz potrebe za zaštitom poljoprivrednika od prevaranata koji su im ponekad prodavali loše sjeme, u Njemačkoj su se razvili regionalni mehanizmi zaštite. Taj je sustav u vrijeme predratne ekonomije evoluirao u kontrolu produktivnosti od strane države.

"Poljoprivrednici su natjerani da koriste samo sorte visoke produktivnosti, jer je trebalo nahraniti vojnike. To je bilo ključno za ratovanje. Paralelno se razvijala ideologija bazirana na ideji da su neki živi organizmi superiorni drugima. Ideologija se proširila i na ljude i na životinje i na biljke kroz zakone. Ideološki koncepti koji leže iza tih zakona primjenjuju se i danas, a promoviraju se i kroz novi prijedlog zakona o sjemenju koji priprema Europska komisija. Prijedlog naime, nameće pravilo kako sve što ne spada u koncept sorte nije vrijedno stavljanja na tržište, nije vrijedno razmnožavanaja. Priroda, međutim, ne razlikuje žive organizme po superiornosti ili inferiornosti. Živi organizmi imaju intrizičnu karakteristiku evoluiranja u odnosu na promijenjene okolnosti. To je u suprotnosti sa statičnim konceptom sorti", zaključuje Klaus Rapf.

Autor: Marina Kelava Foto: RGBStock.com