Brazil - zemlja nogometa, sambe, kave, soje, ali i problema u poljoprivredi

Stigli smo do četvtrfinala gdje, nakon Japana, našu nacionalnu momčad očekuje ogled s nogometnom reprezentacijom Brazila, najveće države Južne Amerike, površine 8.516.000 četvornih kilometara. Zemlja je to koja ima oko 300 milijuna hektara obradive zemlje te klimu pogodnu za poljoprivredu pa su zato u mogućnosti proizvesti gotovo sve.

Kao rezultat ranog naseljavanja, u jugoistočnom dijelu razvijena je najuspješnija i najprofitabilnija poljoprivredna proizvodnja u toj zemlji. Zajedno sa sjeveroistokom, značaj poljoprivrednih djelatnosti za razvoj regionalnog gospodarstva počeo je rasti od 19. stoljeća širenjem plantaža kave. U roku od nekoliko desetljeća, kava je radikalno promijenila ekonomiju na regionalnoj i nacionalnoj razini, zauzimajući mjesto glavnog izvoznog proizvoda. Početak uzgoja ove biljke bio je u Rio de Janeiru, ali se epicentar ove ekonomije preselio u Sao Paolo, koji je iz skromnog provincijskog grada izrastao u metropolu. Iz tog grada, plantaže su se širile u saveznu državu Minas Gerais, koja je poznata po kavi Arabici te u državu Espirito Santo.

U 20. stoljeću, plantaže ove kulture u Sao Paolu su se smanjile, a za to vrijeme druga dva sektora preuzela poziciju najvećeg proizvođača. Plantaže kave zamijenili su usjevi šećerne trske i naranči.

Polovica tima je iz Sao Paola, slučajno?

Švedski reprezentativac Zlatan Ibrahimović je, uspoređujući se s norveškim kolegom, jednom prilikom izjavio: "Ono što John Carew učini s loptom, ja ću s narančom". Slučajno ili ne, ali baš to loptasto voće pored šećerne trske ima najveću bruto proizvodnu vrijednost u Sao Paolu, gdje su rođeni svi tehnički potkovani "kreativci" njihovog nogometnog tima, kao što su Neymar, Antony, Rodrygo, Martinelli, Jesus. Ne trebamo biti previše maštoviti i zamisliti kako ovi igrači "pimplaju" naranče na istoku Brazila, dok ih iz iste regije Casemiro, Fabinho, Marquinhos i Eder MiIitao pokušavaju spriječiti u tome.

Proizvodna vrijednost naranče i šećerne trske prije samo četiri godine iznosila je 10,1 milijardi dolara. Sao Paolo je činio 41,86 posto vrijednosti nacionalne proizvodnje trske i 65,1 posto usjeva naranče.

Što se tiče stočarstva, ova regija čini oko 11 posto od ukupno proizvodnje, a istaknuli su se sektori proizvodnje goveda (2,5 milijardi dolara) i piletine (1,8 milijardi dolara). Ova država je bila odgovorna i za skoro trećinu nacionalne proizvodnje jaja.

Problemi na jugoistoku

Od oko 892.000 poljoprivrednih gospodarstava u jugoistočnom dijelu Brazila, skoro polovica (423.000) se ne pridržava nikakvih mjera za poboljšanje proizvodnje, kao što je recimo plodored ili primjena gnojiva. Još jedan pokazatelj relativne tehnološke zaostalosti predstavlja broj poljoprivrednih objekata namijenjenih skladištenju. Što se tiče dostupnosti i mehanizacije, od ukupnog broja gospodarstava, samo 17 posto ima najmanje jedan traktor.

Pored problema vezanih za ekološke utjecaje, postoje i oni koji spriječavaju daljnji razvoj poljoprivrede u ovoj zemlji. Ozbiljna prepreka je trošak transporta robe. Teretni transport je u kritičnom stanju i na dugi rok je neodrživ, a stručnjaci ističu da su za poljoprivredu najpogodniji plovni putevi i željeznički promet. No, samo se 35 posto plovnih puteva efikasno koristi za transport zbog nedostatka intervencija na rijekama, a oko 30 posto glavnih puteva u ovom dijelu zemlje je ocijenjeno da je u lošem stanju.

Kada bi se ovi negativni čimbenici u poljoprivredi, uz korištenje tehnologije za povećanje prinosa, sveli na minimum, po mnogim stručnjacima ne bi bilo potrebe spaljivati i krčiti amazonsku prašumu, što je slučaj i još jedan veliki problem te države.

Amazonija se ne smije mijenjati za hamburgere

Porast u produktivnosti bi bio vrlo značajan, jer Brazil i dalje koristi samo 30 posto ukupne površine zemlje za poljoprivredu. Dolaskom Jaira Bolsonara na mjesto predsjednika 2019. godine, primjena strogih zakona o zaštiti okoliša je drastično smanjena i Amazonija je izgubila veliko šumsko područje, površinski veličine Belgije. Sve u svemu, poljoprivredna proizvodnja je u tom dijelu u stalnom porastu.

Prema posljednjem popisu, otkriveno je da je ta regija dom za 30 posto stoke u zemlji i da 42 posto brazilske soje dolazi iz nje. Ima poljoprivrede koja je legalna, ali značajni dio se odvija na nelegalno iskrčenom zemljištu. 

Koliko je stočarstvo bitno i zastupljeno, govori podatak da imaju preko 200 milijuna grla stoke, a u Maranhau i festival koji upravo oslikava tu činjenicu. Bumba-Meu-Boi je trodnevni festival, jedan od najvećih na svijetu, drugi nakon karnevala u Riu, ali nije toliko poznat van granica Amazonije. Puno je verzija priča koje ga prate, a baziran je na legendi o volu koji je uginuo i kasnije uskrsnuo. 

Soja, kukuruz i pamuk iz Matopibe

Matopiba je važno poljoprivredno područje u Brazilu koje obuhvaća savezne države Maranhao, Tocantins, Piaui i Bahiu. Područje ima dobre geografske uvjete za uzgoj žitarica i posjeduje relativno jeftinu zemlju. Motopiba čini skoro 10 posto proizvodnje žitarica u zemlji, a tri glavna proizvoda su soja, kukuruz i pamuk. U posljednjih 40 godina površine pašnjaka se konstantno smanjuju.

Ove zemlje obuhvaća i regiju Cerrado, ali kako ona čini punih 21 posto ukupne kopnene površine Brazila, zahvaća i države Mato Grosso i Minas Jerais. "Cerrado" je ogromna ekoregija tropske savane, a uključuje i močvarna područja i galerijske šume. To je najveći tip staništa u Brazilu nakon amazonske prašume. Karakterizira je ogroman broj biljnih i životinjskih vrsta, a Svjetski fond za prirodu ga je proglasio biološki najbogatijom savanom na svijetu s oko 10.000 biljnih vrsta i 10 endemskih vrsta ptica. Također, postoji i 200 vrsta sisavaca, od kojih je 14 endemskih.

Mnoštvo novih farmera u regiju Motopiba dolazi iz Južnog Brazila, donoseći kapital i znanje o obradi zemlje. Zato nove farme obično prvih godina imaju niske prinose, ali kasnije ostvaruju i neke od najvećih u zemlji, nakon što tlo nekoliko godina tretiraju gnojivom, vapnom ili slično. Proizvodnja im se sastoji od rotiranja soje, kukuruza i pamuka. Kada se osigura i navodnjavanje, u zapadnoj Bahiji soja bude prva zasađena kultura, pa je slijede kukuruz ili pamuk.

Koliko je soja u Mato Grossou zastupljena govori i činjenica; da je taj sektor zasebna država, bila bi treći proizvođač soje na svijetu, iza samog Brazila i SAD-a.

"Žitnica Brazila"

Na samom jugu Južne Amerike, u području umjerene klime, nalazi se država Rio Grande, poznatija kao "žitnica Brazila". Veliki dio brazilske riže se uzgaja na poplavnoj ravnici rijeka Jacui i Taquari. U ovom "ratarskom" sektoru na sjeveru te države, na visoravni Parana se uzgajaju i pšenica i kukuruz, a od ostalih usjeva su zastupljeni i grožđe i duhan.

Vidite ih? I ova atraktivna lukovica ponosno nosi kockice

Na južnim ravnicama su ogromni pašnjaci, pa je ova regija poznata i po stočarstvu. Stada goveda i ovaca čuvaju gaučosi, pastiri Lanosa, čije se životinje hrane preko ogromnih neobrađenih pašnjaka. U ravnici se uzgajaju i svinje. Zvijezda Barcelone Raphinha je iz ovog područja i kada god primi loptu i krene u trk po desnom krilu, možete zamisliti kako je to isto radio kao klinac po širokim prerijama s visokom travom u okolini Rio Grandea.

Nogometna nacija

Nacionalni nogometni tim Brazila - zemlje nogometa, kave i sambe, jedini nije propustio nijedno Svjetsko prvenstvo, a da se našalimo, skoro da se isto može reći i za najtrofejnijeg igrača na svijetu Dani Alvesa, koji i u ulasku u svoje peto desetljeće, nastupa u žuto-plavom dresu. Izbornik im je Adenor Leonardo Tite i sigurno je da će ovo biti težak ispit za ekipu našeg Zlatka Dalića. No, favoriti ne pobjeđuju uvijek. Jasno je to pokazao Maroko čiji je tim poslao kući Španjolce. 

^{Izvor za naslovnu fotografiju: Depositphotos/es@neopix.com.br/moviafilmes Bigstockphoto/Ines-la-luz}