Na Fruškoj gori mogu se naći gljive gotovo svih vrsta: od lekovitih i otrovnih do jestivih, pa i halucinogenih.
Fruška gora je jedno od idealnih staništa gljiva, jer njeni klimatski uslovi pogoduju da se ovde razvija čak 1.500 vrsta. One opstaju tokom sva četiri godišnja doba, ali ih najviše ima od proleća do kasne jeseni. Tu su šampinjoni, vrganj, lisičarka, sunčanica, rujnica i druge.
"Pečuraka najviše ima tokom septembra, oktobra i novembra. Na Fruškoj gori mogu se naći gljive gotovo svih vrsta: od lekovitih i otrovnih do jestivih, pa i halucinogenih. Jedna od najzanimljivijih gljiva je hrastova sjajnica, odnosno reiši. Poznata je po tome što revitalizuje organizam, podiže imunitet i pomaže u borbi protiv mnogih bolesti", priča za Dnevnik Dejan Ivanić, vlasnik restorana na Iriškom vencu.
On naglašava da seča šume ugrožava pečurke, jer se uništava njihovo stanište. Kako kaže, budućnost gljiva zavisi od odnosa prema Fruškoj gori, a većina posetilaca nije edukovana za berbu: "Često iščupaju celu gljivu, oštećujući micelijum, pa gljiva više ne može da raste. Potrebno e da beru samo nadzemni deo, da bi i sledeće sezone na tom mestu nikle nove pečurke. Ljubitelji prirode treba da sakupljaju samo one gljive za koje su sigurni da su jestive, te da ne uništavaju vrste koje ne prepoznaju".
Na Fruškoj gori mogu se pronaći i skupoceni beli i crni tartufi, pa tako i lovci na ove gljive. Mnogi tvrde da je beli fruškogorski tartuf kvalitetniji nego onaj koji dolazi iz severne Italije. Tartufi uglavnom rastu oko stabala kestena, hrasta, bele topole i lešnika.
Izvori
Tagovi
Autorka