Iako se od ulaska u EU mnogo očekivalo i davale se velike nade u oporavak posrnulog gospodarstva, rezultati u sektoru poljoprivrede, gotovo godinu dana nakon ulaska, pružaju otužnu sliku domaće proizvodnje
Prvi srpanj 2013. godine, odnosno ulazak Hrvatske u zajednicu europskih zemalja donio je velike promjene u domaćem poljoprivrednom sektoru. Osim na zakonodavstvo, nove se promjene odnose na financiranje izravnih plaćanja, a sva su pravila sada određena Zajedničkom poljoprivrednom politikom Europske unije. Iako se od ulaska mnogo očekivalo i davale se velike nade u oporavak posrnulog gospodarstva, rezultati u sektoru poljoprivrede, gotovo godinu dana nakon ulaska, pružaju otužnu sliku domaće proizvodnje.
Prema navodima portala Index.hr, prvim srpnjem 2013. godine nestale su i posljednje barijere koje su štitile domaći sektor od uvoza. Do tada dijelom CEFTE, Hrvatska je ostvarivala pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu. Kao članicu EU, dočekalo nas je ukidanje kvota i carina na Unijine proizvode. U EU smo srljali kako bismo drugima dokazali da smo i mi dio zapadnog svijeta, ne vodeći računa pri tome da se najveći dio vanjske trgovine odnosi upravo na zemlje bivše Jugoslavije, od kojih se tako silno želimo odvojiti. U prošloj se godini, u kojoj smo šest mjeseci proveli u članstvu zajednice, bilježi pad dohotka u poljoprivredi u vrijednosti od 12,7% u odnosu na 2012. godinu. Ukoliko se napravi usporedba s petogodišnjim razdobljem iz 2008. godine, radi se o padu od 3 milijarde kuna! Domaći su proizvođači u potpuno neravnopravnom položaju u usporedbi sa zapadnim farmerima, s kojima na tržištu proizvoda neopravdano gube bitku. Dok je ostatak zapadne Europe već odavno počeo okrupnjavati površine i pratiti tehnološki razvoj, naše selo propada, a na njemu ostaju stari i nezaposleni. Razlog zasigurno nije u plodnoj zemlji i klimi pogodnoj za uzgoj, već vrlo vjerojatno maćehinski odnos države prema malim proizvođačima i politika koja pogoduje velikom kapitalu.
Unatoč naporima u koje se kune naše ministarstvo, situacija u domaćoj proizvodnji krajnje je zabrinjavajuća. Uvoz hrane u državi, koja bi mogla prehraniti 25 milijuna ljudi, u prošloj godini iznosio je gotovo dvije milijarde eura te uzrokovao pad domaće proizvodnje za 10%. Na ovaj se način gubi 3% BDP-a godišnje. Propadanjem obiteljskih gospodarstava povećava se i udio neobrađenog zemljišta, što predstavlja svojevrstan grijeh u vrijeme kada se u cijelom svijetu smanjuje broj površina pogodnih za poljoprivrednu proizvodnju. U prošloj se godini obrađivalo 1,25 milijuna hektara poljoprivrednih površina, a samo tri godine ranije, odnosno 2010. godine, ta je vrijednost iznosila 1,31 milijun hektara površine. Na sreću poljoprivrednika zapadne Europe, domaća politika koja pogoduje velikima i tragično niske otkupne cijene sirovina tjeraju naše proizvođače u propast.
Za Glas Slavonije rezultate u domaćem sektoru poljoprivrede od ulaska u EU analizirao je poljoprivredni analitičar Stipan Bilić. "Poznato je da poljoprivredni ciklusi, u uređenoj i stabilnoj poljoprivredi, traju tri do pet godina pa je gotovo nemoguće tokom tog ciklusa ocjenjivati to kratkoročno stanje. No, ono što se može istaknuti jest da je hrvatska poljoprivreda trenutno u kaotičnom stanju." Prema mišljenju analitičara Bilića ne postoje pokušaji kojima bi se sredile prilike u našoj poljoprivredi. Transferi iz EU proračuna bit će manji nego što mi u proračun uplatimo ili pridonesemo. Radi se o vrijednosti od 500 milijuna eura godišnje, što nikad nećemo povući. Ukoliko se ubrzo ne donese kvalitetno rješenje, domaća će poljoprivreda u idućim godinama samo zaostajati. Uvozimo sve i svašta - pa čak i začinsko bilje - od lavande do koprive.
Imamo li ikakve šanse ušavši nespremni na tržište od 500 milijuna stanovnika, vrijeme će pokazati. Želje za radom i vrijednih ljudi imamo, kao i resurse te kvalitetne proizvode. Godinama nam već govore da treba izdržati, jer kriza je dobar poticaj u kojoj se profiliraju najbolji. Pitanje je samo hoće li itko od naših proizvođača opstati dovoljno dugo da tome i svjedoči.
Foto: freepik.com
Tagovi
Autorica
Srećko Biro
prije 9 godina
Ako mi poljoprivrednici ne uzmemo svu tu situaciju u svoje ruke koja se desila za godinu dana pad proizvodnje će biti za još 20.
Ivan Tvrdojević
prije 9 godina
"kriza je dobar poticaj u kojoj se profiliraju najbolji" Ova rečenica najbolje opisuje katastrofalan pristup našoj poljoprivredi i selu zadnji 20 g. Još je veći problem što neki i dalje misle da će takav pristup riješit problem. "Profiliranje najboljih" je ustvari davanje prilike pojedincima a zanemarivanje većine ostalih poljoprivrednika, i točno to smo i dobili pa sad treba razmislit dali tako nastaviti ili nešto mijenjati.
pagora23
prije 9 godina
Da netko donosi analizu nečega mora bar donekle biti neovisan,a ovaj to nije zadnjih 20 godina je praktički glasnogovornik krupnog kapitala.Sada se zgraža nad posljedicama i vlastite politike i stavova.Samo pustite polj.emisiju na radiju za vrijeme zadnjih prosvijeda mljekara gdje Bilić i Bobetić objašnjavaju situaciju.