Gospa Kandelora, zime fora - za njom ide Blaž, koji govori da je to laž

Gospa Kandelora, zime fora (vanka), za njom ide Blaž, koji govori da je to laž. Ako je na Kalandoru i sv. Blaža lipo vrime, bit će još dvanest snigova.

Dio je to pučkih izreka o vremenu koje je u istoimenoj knjizi prikupio Ante Čelan Gaganić. Svijećnicu (Kandelora, Kalandora), obilježavamo 2. veljače, a svetog Blaža odnosno sv. Vlahu (lat. Sanctus Blasius, eng. Saint Blaise), 3. veljače. 

Slavi se 40 dana nakon Božića, svetim misama i blagoslovom svijeća u crkvama.

Upravo uz ovaj blagdan, u jedinom mjesecu u godini koji je ženskoga roda, veže se veliki dio narodnih vjerovanja vezanih uz vremenske prilike. Tako se navodi da, ako je Svijećnica vedra, bit će duga zima pa i što burnija - to ljepše proljeće. Tu je i izraz Kalandora - zime pola ili pola žita, pola zime, pola hrane. Naši su stari napominjali i da na ovaj dan "pol zime svršava, pa stoga neka još pol krme stoka ima". 

Kalendora vodna - godina rodna 

Smatra se i da je bolje vuka u štali imati, nego se na suncu o Svijećnici grijati jer ako je Svićnica zelena, Cvitnica će biti snižna. Stoga je najbolje da je Kalendora vodna jer nas čeka - godina rodna. 

Inače, Svijećnica obilježava spomen na dan kada su Josip i Marija donijeli dijete Isusa u hram obredno ga prikazati Bogu. Novorođenče je starac Šimun nazvao svjetlom, otkud i dolazi naziv blagdana. 

Sutra nam slijedi sveti Blaž (Vlaho), rođen u gradu Sebasti u Armeniji (danas Sivas u Turskoj), u 3. stoljeću. Naravno, ovaj nas blagdan odmah asocira na Dubrovnik, a česta uzrečica je "dok drugi gradovi imaju svojega sveca zaštitnika, ondje svetac ima svoj grad."

Kako objašnjava tamošnja Turistička zajednica, Dubrovčani ga štuju kao svog glavnog zaštitnika, Parca, od druge polovice 10. stoljeća. Kažu, još od vemena prvih mletačkih posezanja za ovim teritorijem, kad je nadahnuo svećenika Stojka da upozori gradske oce na himbene namjere Venecije, pa sve do danas brani grad od svakovrsnih neprijatelja. Bio je i ostao prvim građaninom, njegova obrana, čast i ponos. Naglasiti svakako treba da je Festa svetoga Vlaha upisana na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine.

No, sveti Blaž je i zaštitnik zagrebačkog Gradeca, gdje se još od početka 17. stoljeća na njegov dan (3. veljače) održavao izbor gradskih dužnosnika. 

O biskupu u Sebasti u Armeniji, spominje se i legenda da je naredio vuku da vrati prase ženi od koje ga je ukrao, a što je zvijer i učinila. Prenosi se i da je ista žena posjetila sveca kad je bio u zatvoru zbog svoje vjere i donijela mu jelo i svijeću.

Blagoslov grla, ali i sjemenja

Poznatiji dio koji se veže uz njega je da mu je, dok su ga vodili pogubiti, druga žena pred noge stavila dijete koje je umiralo od gušenja jer mu je u grlu zapela riblja kost. Položio je ruke na glavu djeteta i bilo je spašeno. Na blagdan sv. Blaža blagoslivljaju se grla s dvije prekrižene svijeće, a što je upravo spomen na spašeno dijete te da je prije nego li će mu mačem odrubiti glavu, zamolio Boga da ozdravi sve koji imaju bolesno grlo. 

U mnogim zemljama se s dvije svijeće blagoslivlja i sjemenje, a sve kako bi zazvali Božji blagoslov na žetvu. 

U ovom nam tjednu slijedi i blagdan svete Agate (5. veljače) za koju pučka izreka veli: Sveta Agata snigom bogata. Naši su stari govorili i da je bolje u veljači vidit po polju gladna vuka, nego u košulji čovika jer tko u ovom mjesecu u košulji drva cijepa, u kožuhu sije kukuruz.