Možemo imati dosta vlastite kvalitetne hrane, ali moramo je i znati prepoznati
Sigurno je da više ne možemo uoči posta ići na vodu s ribičkom opremom ili zaklati janje ili odojka za sam blagdan. Danas se hrana kupuje u trgovinama. To je olakšalo život, ali ga dugoročno na neki način obezvrijedilo pa i ugrozilo.
Što vrijedi božićna iluminacija već u studenome, bojana jaja i pilići na dućanskim tezgama ili šunka koja je još jučer hodala? Trka za profitom i pritisak na potrošače gasi ljepotu života pa i blagovanja. Dok se u humanija vremena za blagdan čuvalo najbolje, sada se na police podmeće i ono što bi inspekcijski (da one temeljito rade) možda trebalo biti i uklonjeno.
Zato nas i blagdani opominju, mala smo zemlja, ali imamo dosta kvalitetnih autohtonih i autentičnih proizvoda od kojih bi dobro mogao živjeti veliki broj poljoprivrednih obitelji. Smetnja je još uvijek komplicirana papirologija i inertni činovnici, ali i slaba obrazovanost potrošača, čije sklonosti na žalost idu prema mekanoj, masnom i toploj brzoj hrani koja se ne mora puno žvakati, a može se progutati i za volanom.
Te probleme ne može riješiti samo „svemoguće“ tržište, nego boriti se svekulturnim angažmanom mora cijela društvena zajednica, pa bilo, primjerice i populariziranjem hrane poput palente s jogurtom i vrhnjem u školskim kuhinjama. Takva se hrana inače prije fast fooda mogla jeftino pojesti u kvartovskim mliječnim restoranima. A imamo mi na hrvatskom jelovniku takvih autohtonih jela za iznenaditi - manjka samo dobre vibre.
Zato bar za blagdane ne jedite iz celofana i ostale ambalaže - probajte primjerice ispeći bar kruh ili kakvu domaću pogaču.
Autor: Rajko Polić
Tagovi
Autor