Jedemo strano, a imamo svoje

Jasno je da se neki proizvodi, poput kave, banana, ananasa, moraju uvoziti, no porazno je da je Hrvatska velik uvoznik jabuka, krušaka, krumpira i još mnogo toga što bi sama mogla proizvesti, i to ne samo za vlastite potrebe već i za izvoz. Dio se proizvođača žali da im upravo uvoz ruši računicu.

Istraživanja su pokazala da je 2009. uvezeno robe u vrijednosti od 2 milijarde i 239 milijuna dolara, dok je izvezeno samo milijardu i 360 milijuna dolara.

Posljedica toga je da seljaci moraju s hrvatskim svježim proizvodom konkurirati uvoznome iz hladnjače uz istu cijenu.

Lani je, u odnosu na 2008., smanjen uvoz voća za 18, povrća za 12, a mliječnih proizvoda za 22 posto. No porastao je uvoz mesa, primjerice svježe govedine i to više nego dvostruko. Tovljači junadi žale se da meso iz uvoza dolazi po dampinškim cijenama, visokosubvencionirano, dok oni svoje moraju izvoziti uz visoke carine.

Iz Ministarstva poljoprivrede ističu da je, kad je o hrani riječ, pokrivenost uvoza izvozom 61 posto, što je znatno bolje nego u cijeloj vanjskotrgovinskoj bilanci.

Kada bismo u našu bilancu uvrstili potrošnju hrane i pića u turizmu, onda bismo sigurno došli do toga da ne bismo imali deficit, nego bismo imali jedan blagi suficit od 100 milijuna dolara, kaže ministar poljoprivrede Petar Čobanković.

Kad je o izvozu riječ, najveći udio zauzimaju šećer, ribe, žitarice, pića i duhan. Hrvatska ima i zanimljive izvozne adute poput jegulja i egzotičnog voća kivana te muškatnih tikvica. No kad se na vagu stavi uvoz i izvoz prehrambenih proizvoda, lani je deficit iznosio gotovo 880 milijuna dolara.