Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Ratarstvo
  • 09.06.2010.

Kakva će biti žetva?

Ovog je proljeća samo na području Osječko-baranjske županije sjetva obavljena na nešto više od 130.000 hektara, u konačnici u podnošljivim vremenskim rokovima. Međutim, uz aktualne vremenske probleme zaista je upitno kakva će biti žetva, i jesenskih, ali i proljetnih kultura

  • 1.650
  • 80
  • 0

Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta prošle jeseni, odnosno višemjesečnog sušnog razdoblja, na većem području kontinentalne Hrvatske jesenska sjetva je obavljena na bitno manjim površinama nego ranijih godina. Stoga se s pravom očekivalo kako će proljetna sjetva biti jedna od većih, barem kada je riječ o “najpoljoprivrednijoj” hrvatskoj županiji - Osječko-baranjskoj.

Prema riječima Ernesta Nada, voditelja Odsjeka za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK-Županijske komore Osijek, ovog je proljeća samo na području te županije sjetva obavljena na nešto više od 130.000 hektara. Na temelju informacija kojima raspolažu u Komori, najviše je sijan kukuruz (na oko 65 posto površina), potom soja (10,8 posto), šećerna repa (devet posto), te suncokret na nešto manje od osam posto površina predviđenih za proljetnu sjetvu.
Nakon problema i seljačkih prosvjeda koji su iskrsli upravo pred samu sjetvu, u konačnici je sjetva obavljena u podnošljivim vremenskim rokovima.

“U teškim vremenima selo još izraženije osjeća posljedice krize pa su tada svi nagomilani problemi eskalirali. Ipak, uz odgovarajuće poteze države, nadležnih ministarstava, ali i dogovora svih koji sudjeluju u poljoprivrednoj proizvodnji, ipak je proljetna sjetva bila obavljena na vrijeme. Na svoj način tome su pridonijele i poslovne banke kreditiranjem proljetne sjetve, ali i veći proizvođački i prerađivački sustavi, i to modalitetima pomoći seljacima i obiteljskim gospodarstvima u vidu kreditiranja kroz sjeme, zaštitna sredstva, gnojivo i slično”, ističe Ernest Nad.

Što donosi žetva

Međutim, uz aktualne vremenske probleme koji su najprije u svibnju, a pogotovo prvih dana lipnja rezultirali nezapamćeno dugotrajnim kišama - zaista je upitno kakva će biti žetva, i jesenskih, ali i proljetnih kultura.

Hoće li svanuti i suncokretu

Upravo je proizvodnja suncokreta posljednjih godina u Hrvatskoj najbolji primjer tržišnog lutanja. Naime, događalo se da je jedne godine zasijano 33.000 hektara, a već sljedeće jedva 17.000 hektara.
Zbog velikog pada otkupne cijene na svjetskom i našem tržištu u posljednje dvije-tri godine, ali i zbog potrebnih visokih ulaganja (sjeme, sredstva zaštite i dohrane dostižu i do 2250 kuna po hektaru) suncokret je postao gotovo neželjena kultura. Primjerice, prošle godine čak i u vrijeme neposredno prije žetve, seljaci nisu znali otkupnu cijenu suncokreta. Na kraju je ona iznosila oko 1,45 kuna za kilogram, dok se prije tri godine suncokret otkupljivao i po tri kune.
Međutim, sada se i na svjetskom tržištu osjećaju promjene kada je riječ o uljaricama. Naime, zbog manjka uljarica u svjetskim zalihama proteklih mjeseci je zabilježen rast njihove cijene i sada se približio iznosu od dvije kune za kilogram. K tome, kada bi domaći proizvođači ulja, poput Tvornice ulja Čepin, seljacima ponudili povoljne uvjete kreditiranja sjetve, zanimanje za sjetvu suncokreta zasigurno bi poraslo. Osobito kada je realno očekivati da u vrijeme žetve cijene uljarica dodatno porastu.
“Unatoč ranijim problemima, interes seljaka za ugovaranje zadovoljava jer bez naše pomoći u sadašnjim financijskim uvjetima drukčije ne mogu početi sijati. Tržište je danas takvo da se situacija u agraru bitno promijenila i za sada su sve opcije otvorene”, izjavio je za Privredni vjesnik Branko Batinac, direktor sirovinskog sektora IPK Tvornice ulja Čepin.
Međutim, sada se u moguća ugovaranja ide uz kvalitetnije provjere gdje se izdvajaju pravi proizvođači koji zaista namjeravaju raditi od onih koji su, koristeći poticaje i druge olakšice, kalkulirali, zakupljujući zemlju uzimali poticaje, a potom proglašavali “elementarne nepogode” ne isporučujući ugovoreno.
Batinac je naglasio kako i dosadašnji poticaji za uljarice od 2250 kuna po hektaru nikako nisu bili stimulativni:
“Mislim da to nije dobro rješenje jer je proizvodnja suncokreta visokorizična i stoga zahtijeva dodatne poticaje. Ali ne kao do sada - po zasijanoj površini - nego po kilogramu proizvedenog suncokreta. To je mnogo realnije”, rekao je Batinac.

“Očekujemo da će biti problema oko predaje tržnih viškova, a dinamika otkupa će biti odraz stanja u široj regiji. Primjerice, ako susjedne države budu davale na tržište veće količine pšenice ili kukuruza, onda će se to negativno odraziti i na dinamiku i na visinu otkupne cijene. Očekujemo niže cijene jer je prema burzovnim procjenama rečeno kako će negdje do 2013. godine biti niže cijene proizvoda s područja ratarskih kultura”, dodao je Nad.

Zbog svega toga svakako bi trebalo nešto poduzeti i u smislu zakonskog reguliranja naplativosti. Naime, od 1. siječnja ove godine seljaci su porezni obveznici. Ili, kako je to slikovito objasnio Ernest Nad - ne može se dogoditi da netko izda fakturu za predanu pšenicu 1. srpnja, a da mu ona bude plaćena u trećem ili šestom mjesecu iduće godine. Zato je nužna veća financijska disciplina i to regulirana zakonskim propisima.

Kiše potopile usjeve

Pored globalnih tržišnih kretanja koja će se itekako odraziti i na položaj prozvođača ratarskih kultura u Hrvatskoj, dodatni problem su donijele nedavne kiše i zahlađenje.

“Samo između 14. i 18. svibnja na području Slavonije, odnosno Osječko-baranjske županije, palo je više od 125 litara kiše po četvornom metru što su enormne količine. Toliko vode se nije moglo ocijediti ni na uređenim tlima, a kamoli na neuređenim. No, početak lipnja donio je još veće oborine, pa je samo 1. lipnja zabilježeno čak 57 litara kiše po četvornom metru. Ta je voda preplavila ne samo poljoprivredne površine, nego i prometnice, gospodarske objekte, a u nekim dijelovima Slavonije čak i stambene objekte. Takvo nevrijeme će imati iznimno negativne posljedice i na visinu prinosa i na kvalitetu proizvoda. Zbog svega toga ćemo morati tražiti određene ustupke u mjerama ekonomske politike koji bi trebali stabilizirati to stanje”, rekao je Nad.

Slavonski seljaci robuju tradiciji

I obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Antuna Lasla iz Đakovačke Satnice ovoga je proljeća, na oko 130 hektara zemljišta koje on i njegovi sinovi obrađuju, zasijalo najviše kukuruza i soje.
“Nama je to logičan izbor jer su nam zbog govedarstva i proizvodnje mlijeka kojom se bavimo kukuruz, soja i krmno bilje prioritetne kulture”, kaže Laslo.
I dok Laslo zna gdje će plasirati proizvedene količine kukuruza, ostaje pitanje zašto se uzgojem prvenstveno ratarskih kultura pšenice i kukuruza, bave i oni seljaci koji ne samo u vrijeme sjetve, nego nerijetko i pred samu žetvu, ne znaju gdje će plasirati i kome prodati svoje proizvode. Naime, u čitavoj Đakovštini također je najzastupljeniji kukuruz.
“Teško je reći zašto je tako. Istina je da su pšenica i kukuruz tradicionalne kulture u Slavoniji i Baranji, ali je isto tako istina da one već godinama ne daju željene financijske efekte. Ljudi se teško prilagođavaju novim uvjetima i kulturama, pogotovo ako se misli preživjeti od proizvodnje s manjih površina. Naši seljaci to ne žele shvatiti, pa onda ostaje samo kukanje”, objašnjava Laslo dodajući kako će vjerojatno i ove jeseni biti problema s plasmanom kukuruza. Naime, u Slavoniji nema nekog većeg prerađivača kukuruza, pa onda preostaje jedino plasirati kukuruz kao stočnu hranu. Međutim, ni stoke više u Slavoniji nema u tolikom broju.
Komentirajući pak predstojeća europska pravila igre kada je o poljoprivrednoj prozvodnji riječ, Antun Laslo kaže kako je to situacija na koju više ni hrvatski seljaci, kao ni hrvatska politika, ne mogu bitno utjecati. “Europa će kao globalna država biti otvorena i suočit ćemo se s jeftinijim poljoprivrednim robama iz drugih zemalja. To je stvar velikih brojeva. Nekada su naši seljaci s desetak jutara obrađene zemlje smatrani velikim proizvođačima, a danas je drukčije. Ispod 300 hektara neće se moći opstati ako se misli baviti ratarskim kulturama. Osim toga, gotovo sve zemlje našeg okruženja raspolažu s kvalitetnim poljoprivrednim zemljištem i visokim prinosima pa je i to dodatni pritisak”, zaključuje Laslo.

Autor: Svetozar Sarkanjac


Izvori

Privredni vjesnik


Tagovi

Ratarstvo Sjetva Žetva Poticaji Zakup Poljoprivredno zemljište Otkup Cijena Stočna hrana

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Uljemat

Nemoguće je pronaći prodavače M/Ž. Zato se pripremam za montažu uređaja (umjetna inteligencija) koji će raditi na obnovljive izvore, dati doprinos u klimatskoj neovisnost...

Više [+]