Među prvima donosimo Zakon o OPG-ima, hoće li pomoći?

Ministarstvo poljoprivrede RH je do 9. lipnja ove godine provodilo javnu raspravu o prijedlogu Zakona o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, a koja su prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) definirana kao “poljoprivredni posjed kojim upravlja kućanstvo koje svojim radom u velikoj mjeri opskrbljuje OPG“. Članice spomenute organizacije su i države EU, pa samim tim i Hrvatska.

Prijedlogom hrvatskog Zakona o OPG-ima se, između ostalog, utvrđuju uvjeti za obavljanje gospodarske djelatnosti poljoprivrede i s njom povezanih dopunskih djelatnosti koje se obavljaju na OPG-u, način i uvjeti za upis u Registar OPG-a, odgovornost, prava i obveze nositelja i članova OPG-a te tijela nadležna za nadzor i kontrolu.

Hrvatska će tako biti jedna od rijetkih zemalja članica Europske unije koja će definirati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Hoće li donošenjem toga zakona u našoj zemlji doći i do više nego potrebnog reda u sektoru agrara, teško je prognozirati, no haj'mo biti optimisti. Prijedlogom hrvatskog Zakona, OPG se smatra "strateški važnim organizacijskim oblikom poljoprivrednog gospodarstva u RH" ili još konkretnije to je "organizacijski oblik gospodarskog subjekta poljoprivrednika u svojstvu fizičke osobe koji radi stvaranja dohotka samostalno i trajno obavlja djelatnost poljoprivrede i s njom povezane dopunske djelatnosti, a temelji se na radu njegovih članova te korištenju vlastitih ili unajmljenih proizvodnih resursa”"

U austrijskim i njemačkim zakonima ne spominju se OPG-i

No zanimalo nas je kako je status obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva reguliran u drugim EU zemljama, uključujući i one koje držimo uzorima, kao i onima u kojima poljoprivrednicima također ne cvijeta cvijeće. Prema podacima Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i Ureda eurozastupnice Marijane Petir, koja je članica Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlameneta, većina država članica EU nema posebne zakone kojima bi se definirala obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

Malta je, primjerice, ove 2017., donijela prvi zakon o obiteljskim poduzećima u svijetu, ali se ne spominju obiteljska poljoprivredna gospodarstva. U Austriji, zemlji koju naši brojni poljoprivrednici smatraju oglednim primjerkom, devet zakona o poljoprivredi spominje ili sadrži termin "obiteljska poduzeća" dok se u ostalima spominju obiteljska gospodarstva. Njemačko zakonodavstvo ne prepoznaje zakonsku definiciju ni opis "obiteljskog poduzetništva", već se poljoprivredna gospodarstva dijele na tri velike skupine, a ovise o njihovom pravnom obliku.

Poljska je status svih OPG-ova regulirala i Ustavom

U Mađarskoj su obiteljska poljoprivredna gospodarstva pravno definirana kao poljoprivredni posjed registriran od strane poljoprivrednog tijela. Unatoč tome ono nema status pravne osobe, dok se vlasnikom OPG-a smatra fizička osoba koja njime upravlja. U Rumunjskoj ne postoji posebna pravna regulativa koja se odnosi na OPG, no reguliran je status obiteljskoga poduzeća, dok Slovenija nema ni regulativu za OPG niti za obiteljsko poduzeće. U Poljskoj je pravni status obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava reguliran čak i Ustavom u kojem stoji kako je osnova poljskoga poljoprivrednog sustava obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

OPG-ima se bavi i jedan zakon prema kojem je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo poljoprivredni posjed nekog poljoprivrednika ili posjed, kojem ukupna površina poljoprivrednoga zemljišta ne prelazi 300 ha. Pojedinačni poljoprivrednik definiran je kao fizička osoba, vlasnik ili zakupac poljoprivrednoga zemljišta površine manje od 300 ha koji posjeduje poljoprivredne kvalifikacije, najmanje pet godina je stanovnik zajednice te osobno upravlja farmom.

Danski parlament raspravlja o smanjenju poreza na nasljedstva i darove

Dansko vijeće za poljoprivredu i hranu ima poseban odjel koji se bavi obiteljskom poljoprivredom te individualnim obiteljskim poljoprivrednim politikama. Ciljevi su rast obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, pojednostavljenje zakonodavstva, bolji uvjeti za mlade odnosno smjena generacija dok ostala pravila ovise o veličini gospodarstva. Inače, u danskom je parlamentu u tijeku rasprava o zakonu kojim bi se do 2020. godine, smanjio porez na nasljedstva i darove sa sadašnjih 15 na 5%.

Cipar nema nacionalno zakonodavstvo koje bi se posebno odnosilo na OPG, obiteljska poduzeća ili poljoprivredna poduzeća, kao niti Grčka. Češka također ne regulira pravno OPG, no obiteljska su poduzeća definirana Građanskim zakonikom kao određena vrsta obrta. Belgija također nema poseban pravi propis za definiranje OPG-a, jer je kriterij za njegovo prepoznavanje samo broj osoba zaposlenih na gospodarstvu.

Italija ima pravno definiran status OPG-a, a Šveđani su ukinuli porez na nasljedstvo

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva poput obiteljskih poduzeća, nemaju poseban pravni status niti u u Irskoj, no pravno su definirana u Italiji i to na način da se poljoprivrednim poduzetnikom smatra onaj tko se bavi uzgojem usjeva, šumarstvom i uzgojem životinja. Pojam obiteljskog poduzeća je u Španjolskoj i Finskoj definiran na razini ministarstava gospodarstva i trgovine, dok Slovačka nema posebnih zakona. Prema Udruženju švedskih poljoprivrednika, većina gospodarstava su obiteljska poduzeća u kojima poslove obavlja sama obitelj kombinirajući poljoprivredne i druge aktivnosti. Tako jednu trećinu čine tzv. “kombinirana“ poduzeća u kojima se spajaju profiti od poljoprivrede i uz nju vezanih aktivnosti.

Nije nevažan podatak Agencije za plaćanje prema kojem u našem Upisniku poljoprivrednika postoji 165 tisuća 167 registriranih OPG-ova, no njih 70 tisuća 449 odnosno 43%, nema niti jednoga člana.

Razvoju je doprinijelo i ukidanje poreza na nasljedstvo 2005. godine. U mnogim se slučajevima poslovanje vodi i kao samostalni obrt s jednostavnom administracijom. U Bugarskoj nema striktnih zakona koji bi se mogli odnositi na obiteljska poljoprivredna gospodarstva, a poljoprivrednici koji imaju određene posjede smatraju se samozaposlenim osobama. Obiteljska poduzeća tamo nemaju pravnu osobnost, već svaki član koristi pogodnosti u onoj mjeri koja odgovara vrsti i količini njegova rada. Latvija ima zakonom definirano poljoprivredno gospodarstvo, no nisu svi poljoprivredni proizvođači gospodarstvenici, već postoje različiti oblici. Poduzeća osnovana unutar uređene bračne zajednice smatraju se obiteljskim poduzećima.

Što s više od 70 tisuća hrvatskih OPG-ova koji nemaju niti jednog člana?

Iz svega navedenog zaključujemo da neke države, u kojima je bavljenje poljoprivredom prilično isplativo, nemaju posebne zakone vezane za obiteljska gospodarstva, dok u drugima oni postoje, no ta činjenica nije nikakva garancija agrarne uspješnosti. Kako će se hrvatski Zakon o OPG-ima, nakon što stupi na snagu, odraziti na položaj naših poljoprivrednih gospodarstava i njihovih članova, pokazat će vrijeme. S tim u vezi, nije nevažan podatak Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, prema kojem u našem Upisniku poljoprivrednika postoji 165 tisuća 167 registriranih OPG-ova, no njih 70 tisuća 449 odnosno 43%, nema niti jednoga člana. Ili smo, iako među prvima donosimo ovaj zakon, već zakasnili, s obzirom da nam je većina poljoprivrednika starije životne dobi. Konkretno, čak 59.599 nositelja OPG-ova, starije je od 65 godina.

Foto:Bigstockphoto/budabar