Mešetarenje s voćem

Otkup jabuka i ove godine trese domaće tržište, na kojemu još bolje od tog voća rastu afere. Ove godine, naime, Europa ne grca u viškovima starih jabuka koje će nam prodati za sitan novac, već se susreće s najlošijom sezonom u posljednjih 20 godina, tako da hrvatski trgovci i prerađivači više cijene domaću proizvodnju, koju će država u 2010. subvencionirati s malo više novca nego 2009. - sa 60 lipa za konzumnu te sa 40 lipa kilogram jabuke za industrijsku preradu.

Zna li se da je u RH prva klasa nešto podbacila, ali zato industrijske - jeftinije, ali profitabilnije - ima više, reklo bi se da će u hrvatskom jabučnom lancu svi dobro tržiti. No, "dobar posao" mogao bi lako završiti u Državnom inspektoratu. Iz Done ga ovih dana pozivaju da spriječi ponavljanje hrvatske prakse da proizvođač i otkupljivač više puta prijavljuju jedno te istu količinu jabuka za subvencije te da se izvozniku industrijske jabuke ona ne dodjeljuje jer domaća industrija ima dovoljno kapaciteta za njezinu preradu.

Priča ide tako daleko da su se, prema riječima brend menadžera Done Davora Brkića, u kampanju otkupa na hrvatskom tržištu uključile austrijske i mađarske tvrtke koje će otkupom jabuke subvencionirane hrvatskim proračunskim novcem ostvariti ekstra profit - i kroz jeftiniju jabuku i kroz sokove i prerađevine - koje će onda prodavati na hrvatskom tržištu.

Zarada od 24.000 kuna

- U okolnostima kad cijena prerađevina raste, hrvatska jabuka postaje konkurentna, ali ponajprije ako se zadrži na domaćem tržištu - tvrde u Doni. No koliko će od toga koristi imati domaći proizvođači jabuka, koji svoj proizvod i ove godine smatraju podcijenjenim?

- Poticaji za jabuke nisu ništa drugo nego dobro kamuflirana igra države i trgovaca - tvrdi voćar Zlatko Pintarić, ogorčen što resorno ministarstvo poljoprivrede, umjesto proizvođačima, subvencije daje trgovcima koji će jabuke od njih jeftino otkupiti, potom, iako bi ih trebali prodati na domaćem tržištu, i izvesti.

Pritom se, tvrdi, favoriziraju oni najveći, koji će otkupiti više od 100 vagona jabuka od proizvođača, što znači da će po hektaru nasada na kojemu se otprilike uberu četiri vagona (40 tona), uz subvencionirani otkup od 60 lipa po kilogramu, trgovac bez imalo truda i rada od države na poklon dobiti 24.000 kuna. Zašto bi država bogatim špekulantima kupovala jabuke, a na njima će zaraditi barem dvostruko, pita Pintarić. S druge strane pak, iako bi trebala poticati ionako nedostatnu hrvatsku proizvodnju, država je voćarima ukinula gotovo sve poticaje, na kapitalna ulaganja, strojeve, nove nasade... pa godišnje dobiju svega 2500 kuna poticaja po hektaru - onom istom, na kojemu trgovac od države "ubere" deseterostruko. U Čobankovićevu ministarstvu tvrde da sve rade radi dobrobiti proizvođača. Subvencijama otkupljivačima štiti se, naime, otkupna cijena jabuke od 2,60 kuna - upravo kako trgovci proizvođače ne bi ucjenjivali cijenama, kazao je glasnogovornik ministarstva Mladen Pavić.

No, potom tim istim subvencioniranim trgovcima dopušta i jeftin uvoz bez ikakve kontrole kvalitete, pa oni koji se sami odluče na prodaju svojih proizvoda na tržištu uopće nemaju šanse, niti mogu biti konkurentni, tuže se voćari. Lani su tako hrvatski trgovci u jeku berbe uvozili viškove godinu dana starih jabuka, rušeći cijenu domaćeg uroda. Uvozne su jabuke kupovali za samo sedam eurocenta za kilogram, a na našem ih tržištu prodavali kao svježe, za 5-6 kuna za kilogram, tako da je oko 25 posto domaćih jabuka, tužili su se voćari, ostalo neubrano.

No, nije tako samo s jabukama. Da Hrvati jedu "smeće" iz EU, sprdaju se već i veleposlanstva u Hrvatskoj, pa se tako u internom listu američkog veleposlanstva Buzin Buzz - od kojega su se poslije ogradili da nije za javnost, već u svrhu pružanja korisnih informacija zaposlenicima veleposlanstva - ovih dana moglo pročitati kako Hrvatska uvoznim voćem i povrćem doprinosi smanjenju EU otpada. Više od 70 posto povrća i voća u nas je, tvrde, druge klase, kakva je vani predviđena za preradu i otpad. Jedemo tako voće i povrće po cijeni jednakoj višoj klasi u EU, a kudikamo lošije kvalitete i izgleda.

Nisu ludi ispustiti zaradu

- Tako je zato što se tako u Hrvatskoj može. Naš sistem to ne brani, pa bi trgovac bio lud da ne želi zaraditi - kupiti jeftine proizvode na tržištu na kojemu bi završili kao otpad i potom ih skupo prodati - kaže Stipan Bilić, negdašnji prvi HUP-ov čovjek za poljoprivredu, ističući kako bi Hrvatska trebala uvoziti samo južno voće, kavu i kakaovac, koje sama ne može proizvesti. No, proizvedemo tek mandarinka za vlastite potrebe, a sve ostalo - čak 250 milijuna dolara voća i povrća uvezemo. To je 2,5 puta veći iznos nego što stoji ukupna godišnja proizvodnja pšenice i kukuruza, koja sve hrvatske vlade drži u šaci, upozorava Bilić.

Autor: Jolanda Rak Šajn