Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Biofortifikacija
  • 20.02.2020. 15:00

Može li biofortifikacija rešiti problem neuhranjenosti kod ljudi?

Biofortifikacija predstavlja agronomske i oplemenjivačke postupke obogaćivanja jestivih delova biljaka esencijalnim elementima.

Foto: Pixabay/Pexels
  • 127
  • 3
  • 0

Neadekvatna ishrana mikrohranivima, nedostatak gvožđa, cinka i selena u krvi evropskog stanovništva, velike količine štetnih metala u zemljištu - sve su to problemi s kojima se svakodnevno susrećemo. Ipak, u posednjih nekoliko godina govori se o mogućim rešenjima poput raznovrsne ishrane i različitim mineralnim dodacima, ali trenutno je najveći naglasak na biofortifikaciji.

Biofortifikacija predstavlja agronomske i oplemenjivačke postupke obogaćivanja jestivih delova biljaka esencijalnim elementima. Agronomska biofortifikacija, odnosno prihranjivanje, smatra se brzim rešenjem kod nedostatka mikronutrijenata i kratkoročan je proces. S druge strane, oplemenjivačka biofortifikacija dugoročan je proces koji uključuje znatan trud i resurse i ekonomičan i koristan pristup u povećanju koncentracije nutrijenta.

Aplikacija u zemljište i folijarna prihrana

Ova se metoda primjenjuje na dva načina: aplikacijom u tlo s ciljem povećanja koncentracije određenog elementa i folijarnom prihranom, tj. aplikacijom đubriva preko lista. U slučaju folijarne aplikacije koriste se različiti rastvori, a zbog nedostatka određenog elementa za normalan rast i razvoj biljke ili u slučaju obogaćivanja jestivog dela biljke. Obavlja se u ranim jutarnjim ili kasnim popodnevnim satima.

Uspešna biofortifikacija uključuje poznavanje svojstava zemlje, poznavanje vrste i kultivara, te poznavanje agrotehnike koja se primjenjuje na tom zemljištu.

Biofortifikacija je praktičnija od promene prehambenih navika? 

U poslednjim decenijama postaje sve popularnija zbog pozitivnog uticaja na biljke jer su produkti navedenog procesa usevi povećane prehrambene vrednosti. Dovodi do povećanja gvožđa, cinka, magnezijuma, selena i bakra, do povećanja bioraspoloživosti minerala i do smanjenja štetnih elemenata. Zagovornici biofortifikacije tvrde kako je obogaćivanje hrane prirodnim putem praktičnije od promene prehrambenih navika stanovništva. Nasuprot tome, kritičari to smatraju daleko većim problemom i ukazuju na promovisanje raznolikosti prehrane ljudi kao najbolje rešenje.

Biofortifikacijski projekti trenutno uključuju:

  • obogaćivanje gvožđem rižu, krompir, manioku, bananu, pasulj, različite mahunarke, jer nedostatak gvožđa izaziva anemiju kod više od dve milijarde ljudi,
  • obogaćivanje cinkom krompir, kukuruz, rižu, pasulj i pšenicu
  • povećanje koncentracije folne kiseline kod paradajza, različitog voća, itd. (nedostatak dovodi takođe do anemije)
  • povećnje koncentracije provitamina A (b-karotena i drugih karotenoida) u slatkom krompiru, uljanoj repici, šargarepi, kukuruzu, paradajz 
  • obogaćivanje sirka i manioke belančevinama i aminokiselinama (važne za razne aktivnosti unutar našeg organizma)

'Popravka' hrane ne može se rešiti neuhranjenost

U razvijenim zemljama, biofortifikacija se prikazuje kao 'čarobno rešenje' za povećanje koncentracije određenih elemenata, ali sama neuhranjenost zapravo predstavlja puno složeniji problem koji se ne može rešiti 'popravkom' hrane. Neuhranjenost određenim elementima uključuje politički, ekonomski i socijalni problem jer proizvodnja i kvalitet hrane zavisi od plodnosti tla, agrotehničkih mera poput đubrenja i zaštite, klime i geografskog položaja.


Tagovi

Biofortifikacija Neuhranjenost Elementi Folijarna prihrana Obogaćivanje bilja


Autorka

Matea Kopić

Više [+]

Matea je studentkinja odseka Ishrana bilja i pedologije na Fakultetu agrobiotehničkih nauka.