Navodnjavanjem protiv suše

Suša se kao ekstremna hidrološka pojava u Hrvatskoj javlja svake treće do pete godine, a i sada svjedočimo jednom sušnom razdoblju od 15 mjeseci tijekom kojih nije bilo dostatnih količina oborina, pogotovo u Slavoniji i Baranji, a i dalje na vidiku nema ozbiljnijih naznaka dovoljnih količina kiše koja bi ublažila aktualno stanje. Prinosi ionako nisu visoki, a ovo dodatno pogoršava konkurentnost i pogoduje uvozu hrane dok stanovništvo strahuje od još viših cijena hrane u novom valu poskupljenja. Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje podatak da je u proteklih 10 godina zbog posljedica suše domaća poljoprivredna proizvodnja zabilježila štetu u iznosu od 10 milijuna kuna.

Premda navodnjavanje neće riješiti ukupni problem suša, ono ga može ublažiti i bez njega je danas sigurna proizvodnja visoko dohodovnih kultura neostvariva. Pritom valja naglasiti da je ono i ekonomska kategorija, što podrazumijeva primjenu te mjere na dohodovne kulture, na primjer, u hrvatskim agroekološkim uvjetima nije isplativo navodnjavati pšenicu, upozorio je jedan od autora Nacionalnog programa navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Hrvatskoj (NAPNAV-a) Davor Romić.

Zašto Hrvatska bogata vodom i plodnim tlom upire pogled samo u nebo?

Iako Hrvatska ima bogat vodni potencijal i plodna tla, navodnjavaju se vrlo male površine, odnosno, tek jedan posto od preko 240 tisuća hektara pogodnih i dvostruko više umjereno pogodnih tala za navodnjavanje što Hrvatsku smješta na europske začelje premda je po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora na petom mjestu u Europi i 42. u svijetu. Prosječni prinosi, kao što je već spomenuto, ionako nisu visoki, a tijekom sušnih razdoblja, ovisno o intenzitetu i dužini trajanja, urodi mogu biti smanjeni od 20 do 70 posto. Ovisno o kulturi i vrsti tla, navodnjavanjem se prinosi mogu višestruko povećati, a uvoz smanjiti i do 30-ak posto.

Ako može Izrael, može i Hrvatska?

U realizaciju NAPNAV-a krenuo je bivši ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Petar Čobanković i taj se projekt predstavljalo kao 'vodenu revoluciju' i jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata tadašnje Vlade Ive Sanadera te kao njezin odgovor na globalno poskupljenje hrane, a Čobanković je govorio da će 'navodniti Hrvatsku kao Izrael'. To se još uvijek nije ostvarilo, no stručnjaci kažu da je riječ o važnom i vrijednom projektu u koji velike nade polaže i sadašnja Vlada. Izrael se, naime, sa svega 16,39 posto obradivog zemljišta te 4,17 posto stalnih ratarskih usjeva, kvalitetnim sustavom navodnjavanja i drugim poljoprivredno-tehničkim inovacijama uspješno suprotstavio ograničenim prirodnim resursima.

NAPNAV je, dakle, usvojen krajem 2005. kao strateški dugoročni planski dokument na području razvoja hidromelioracija u Hrvatskoj. Operativna provedba povjerena je Hrvatskim vodama, a ovirno se 80 posto financira iz državnog proračuna te 20 posto iz proračuna jedinica regionalne samouprave i/ili krajnjih korisnika. Osnovni cilj je povećanje pogodnih poljoprivrednih površina s izgrađenom infrastrukturom za navodnjavanje sa 9.264 hektara iz 2003. godine na 65.000 hektara do kraja 2020. i u tu je svrhu potrebno osigurati oko tri milijarde kuna iz državnog i lokalnih proračuna te 1,4 milijarde kuna od krajnjih korisnika, a od 2014. moći će se projekte aplicirati prema EU fondovima.

U Ministarstvu poljoprivrede izračunali su da je u razdoblju od 2005. do 2011. u program navodnjavanja utrošeno oko 578 milijuna kuna, a doneseni su županijski planovi navodnjavanja (do sada su u potpunosti izrađeni za 19 županija, a Krapinsko-zagorska i Varaždinska županija nisu iskazale interes), pokrenuta je izrada studijsko-projektne dokumentacije te je djelomično ili u potpunosti saniran dio postojećih sustava i izgrađeno nekoliko novih sustava za navodnjavanje. Na taj način stavljeno je pod navodnjavanje oko 6.000 hektara poljoprivrednih površina i procjenjuje se da se trenutačno u Hrvatskoj navodnjava oko 18.000 hektara poljoprivrednog zemljišta.

'Novčanu' sušu ublažit će fondovi EU

Velika gospodarska kriza značajno je utjecala na dostupnost potrebnih sredstava što je osobito u zadnje dvije godine usporilo, ali ne i zaustavilo realizaciju zacrtanih programa i planova pa u Hrvatskim vodama ne gube optimizam da će do 2020. dosegnuti konačan cilj. Daljnja financiranje NAPNAV-a, osim na dosadašnji način, planirana je i kroz pripadajuće Strukturne fondove i Kohezijski fond te su pokrenute određene aktivnosti u Ministarstvu poljoprivrede i Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, odnosno održani su inicijalni sastanci kako bi se što kvalitetnije pripremili za povlačenje dostupnih sredstava iz odgovarajućih pristupnih fondova EU.

Naime, sredstva iz pretpristupnih fondova nije bilo moguće koristiti za ovakvu vrstu infrastrukturnih objekata, no Agencija za plaćanja provodi natječaje na koje se sve fizičke i pravne osobe koje udovoljavaju uvjetima mogu javiti i tražiti potporu za prihvatljive izdatke u sustave navodnjavanja iz predmetnog pretpristupnog fonda EU. Na taj način može se financirati ulaganje u izgradnju i/ili opremanje sustava za navodnjavanje na otvorenom za trajne nasade i površine pod povrćem, koristeći podzemne (izvori i bunari) i površinske vode (rijeke, jezera i akumulacije), izgradnja bunara i ostala ulaganja u sustav navodnjavanja.

Navodnjavanje donosi i nova radna mjesta

Prilikom nedavne proslave Svjetskog dana voda, prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić najavio je da će vodoprivreda u idućem razdoblju biti jedna od vodećih djelatnosti u investiranju i izvođenju velikih projekata, a ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina naglasio je da su u tijeku projekti i projektna dokumentacija za sufinanciranje sredstava iz europskih fondova iz kojih bi se moglo povući i do 70 posto investicije u pojedine projekte.

Provedba NAPNAV-a kao jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u poljoprivredi, ima za cilj osigurati razvoj ruralnih područja, povećati i osigurati dohodak poljoprivrednih proizvođača, poljoprivrednu proizvodnju učiniti konkurentnijom te utjecati na ukupni razvoj u Hrvatskoj. Nadalje, a što posebno dobiva na težini u ovim vremenima kad se brojke nezaposlenih svakodnevno povećavaju, Romić naglašava da implementacijom tog projekta može biti otvoren velik broj radnih mjesta. I to ne samo u poljoprivredi kada povećana proizvodnja može biti poticajna za obnavljanje prerađivačkih pogona, nego i u proizvodnji opreme te uslugama održavanja sustava za navodnjavanje.

Kada je riječ o postojećem stanju sustava odvodnje, treba istaknuti da su oni građeni do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, da su za to bile angažirane značajne investicije, kako objašnjava Romić, ali je tada postojao fond na razini cijele bivše države iz kojeg su ti radovi bili financirani i pritom su bili favorizirani prostori tadašnjih državnih poljoprivrednih kombinata.

Promjene nositelja poljoprivredne proizvodnje, problem vlasništva poljoprivrednog zemljišta te nedostatak novca općenito, rezultirali su zastojem u izvođenju novih sustava te održavanju postojećih, a što je osnovni preduvjet stabilnosti proizvodnje. Međutim, danas uz potporu Vlade te infrastrukturnih i drugih fondova Europske unije, Romić očekuje poboljšanje na tom polju.

Skup, ali funkcionalan sustav ostvaruje cilj - rentabilnu proizvodnju

Funkcionalan sustav detaljne melioracijske odvodnje preduvjet za razvoj sustava navodnjavanja, a ujedno je i produžetak obrane od poplava. Građevine za melioracijsku odvodnju dugi niz godina nisu održavane, dijelom zbog ratnih zbivanja, a dijelom zbog nedostatnih financijskih sredstava, pa je uslijed neodržavanja došlo do devastacije sustava, dijelom je zapušten i nefunkcionalan zbog čega dolazi do plavljenja poljoprivrednih površina. Obnova i čišćenje detaljne kanalske mreže stoga su neophodni da bi se štete od poplave, kojima smo svjedočili posljednjih godina, svele na minimum na čemu rade Hrvatske vode. U razdoblju od 2006. do 2011., u obnovu i održavanje detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju ukupno je uloženo 1.122.972.000 kuna, a u 2012. planira se uložiti ukupno 50 milijuna kuna.

Premda se s druge strane često nalaze prigovori na kompliciranu državnu birokraciju, brojne dozvole i neophodne studije za koje treba mnogo vremena i još više novca, kad se sve stavi na papir, stvari su vrlo jasne, a što uostalom pokazuju i desetogodišnja istraživanja koja su pokazala da se prosječan prinos od 48 tona po hektaru šećerne repe, na navodnjavanoj površini povećava na 77 tona po hektaru, prinos soje do 30 posto, a krumpira 50 posto. Pritom je, dakako, važno upravljati vodom na racionalan način što pridonosi razvoju poljoprivrede, a time i razvoju gospodarstva u cjelini što je Hrvatskoj prijeko potrebno.

Autor: Andreja Žapčić