Plastika u poljoprivredi sve više zagađuje zemlju - nema alternative?

U novom izvješću Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) sugerira se da je zemlja koju koristimo za uzgoj naše hrane kontaminirana daleko većim količinama plastičnog otpada nego oceani i mora, što predstavlja još veću prijetnju sigurnosti hrane, zdravlju ljudi i okoline.

"Procjena poljoprivredne plastike i njene održivosti: poziv na akciju", prvi je globalni izvještaj te vrste od strane FAO-a, a sadrži zabrinjavajuće brojke.

Sve veća upotreba

Prema stručnjacima ove agencije, poljoprivreda svake godine koristi 12,5 milijuna tona plastičnih proizvoda, a dodatnih 37,3 mil. tona koristi se za pakiranje hrane. Najveći potrošači su sektori biljne proizvodnje i stočarstva koji zajedno potroše 10,2 mil. t godišnje, zatim slijede ribarstvo i akvakultura sa 2,1 mil. t i šumarstvo sa 0,2 mil. t. Azija je najveći korisnik i na nju se odnosi skoro polovina globalne upotrebe.

U nedostatku održivih alternativa, potražnja za plastikom u ovom sektoru će samo rasti. Prema procjenama stručnjaka, globalna potražnja za folijama za staklenike, malčiranje i silažu povećat će se za 50 posto, sa 6,1 u 2018. na 9,5 miliona tona u 2030. godini.

Sve veću zabrinutost izaziva mikroplastika, koja može negativno utjecati na zdravlje ljudi. Iako postoje praznine u podacima, ne treba ih koristiti kao izgovor za nedjelovanje, upozorio je FAO.

"Ovo izvješće služi kao glasan poziv na koordiniranu i odlučnu akciju kako bi se smanjila katastrofalna upotreba plastike u poljoprivrednom sektoru", rekla je zamjenica generalnog direktora FAO-a, Maria Helena Semedo.

Poljoprivreda se danas ne može zamisliti bez tog materijala, a od njenog uvođenja 1950. godine potrebe stalno rastu. Ona pomaže produktivnosti, posebno folije za malč koje se koriste za pokrivanje zemljišta kako bi se smanjio rast korova, potreba za pesticidima, gnojivom i navodnjavanjem. Tu su i tunelske i plasteničke folije i mreže koje štite i pospješuju rast biljaka, produžuju sezonu usjeva i povećavaju prinose; štitnici za mlade sadnice i mladice od oštećenja od strane životinja koje pritom osiguravaju mikroklimu koja pospješuje rast, ali i druge vrste upotrebe. Na taj se način sprječava smanjenje gubitaka hrane i otpada, održava kvaliteta hrane, poboljšava njezina sigurnost i smanjuje emisija stakleničkih plinova (GHG).

Loše strane 

Raznolikost polimera i aditiva umiješanih u plastiku otežava njihovo sortiranje i recikliranje. Malo je mikroorganizama sposobnih da razgrađuju ove polimere, što znači da se jednom u okolišu mogu fragmentirati i tamo ostati desetljećima. Od procijenjenih 6,3 milijarde tona plastike proizvedene do 2015. godine, gotovo 80 posto nije zbrinuto na odgovarajući način.

Kada se ona počinje raspadati i degradirati, njezin utjecaj se počinje vršiti na staničnoj razini, utjecajući ne samo na pojedinačne organizme već i na čitave ekosustave. Mikroplastika (plastika manja od 5 mm) predstavlja specifične rizike za zdravlje životinja, a nedavna istraživanja su otkrila tragove njezinih čestica u ljudskom fecesu i posteljici.

Većina znanstvenih istraživanja o zagađenju ovim materijalom bila su usmjerena na vodene ekosustave, posebno oceane, no stručnjaci FAO-a su otkrili da poljoprivredna zemljišta primaju puno veće količine.

Ne postoje alternativne zamjene

Najveći problem u ovoj proizvodnji je nepostojanje održivih alternativa koje će zamijeniti plastiku i omogućiti njezinu zabranu.

Izvješće identificira nekoliko rješenja zasnovanih na 6R modelu (odbaciti, redizajnirati, smanjiti, ponovno koristiti, reciklirati i oporaviti). Poljoprivredni plastični proizvodi za koje je utvrđeno da imaju visok potencijal štete po životnu sredinu, na koje bi trebalo prioritetno obratiti pažnju, imaju nerazgradivu fertilnu prevlaku polimerom i za njih treba što prije pronaći adekvatnu zamjenu, zaključuje se u izvješću.