Selo koje oživi samo jednom u godini!

U svim hrvatskih selima sve je više praznih kuća. No Bukevje, mjesto u podravskoj općini Novo Virje, pusto je već više od 30 godina i ogledni je primjerak kako neko selo izgleda nakon što iz njega svi odu.

Nalazi se okruženo prostranstvima Repaške šume i do njega vas neće dovesti ni navigacija, niti auto karta, jer zapravo ne postoji. Stoga, bez pomoći nekoga tko je u Bukevju nekada živio ili jako dobro poznaje ovo područje, u traženje toga mjesta, bolje se ne upuštati. A napuštene kuće, dvorišta i vrtovi, djeluju kao kulisa nekog davno snimljenog filma.

Zbog poplava odselili u druge dijelove Podravine te Bilogoru

"Istina, ovo selo nije ostalo bez stanovnika iz demografskih razloga, što je danas najveći uzrok iseljavanja, već zbog čestih poplava.

Tu blizu je Drava i gotovo svake dvije godine je plavila zemlju od koje su ovi ljudi živjeli. Početkom sedamdesetih prošloga stoljeća, nakon još jedne velike poplave, odselili su se doslovno svi.

Uglavnom su novi život potražili u drugim podravskim selima, udaljenijima od Drave, a neki su otišli i dalje, prema Bjelovaru. Također, veliki broj mještana je srušio svoje kuće, te građevni materijal upotrijebio za gradnju u selima, u kojima su odlučili nastaviti život", priča nam Branko Mesarov, načelnik općine Novo Virje.

Većina se sjeća početka 70.-tih i masovnog napuštanja sela

Od samostalnosti Hrvatske, bivši se stanovnici sa svojom djecom i unucima svake godine na kraju kolovoza okupe u Bukevju. Ove godine došlo ih je više od šest stotina. I na jedan dan ponovno postaju Bukevjani. Iako mnogima nije lako gledati šumarke na mjestima njihovih nekadašnjih kuća, vrtova i gospodarskih zgrada. Središnji događaj svake godine je sveta misa ispred, kako kažu Podravci križnog dreva, koje je nekada bilo u središtu sela, a sada u sredini jedne velike livade.

"Bio sam mlad kad se i moja obitelj odselila iz Bukevja. Otada živim u mjestu 30 km udaljenom odavde, ali svake godine obavezno dođem na ovaj dan. I ne samo tada, kad je organizirano okupljanje, nego i onako, kad imam vremena. A i zdravlje mora biti dobro, jer dolazim biciklom, a to znači da tu i natrag moram proći 60 kilometara. Ali za sad još ide", kaže 67-godišnji Ivan Kelemin iz Novog Virja.

Vladimir Kovač imao je samo godinu dana kad se s obitelji odselio. Stoga se, života u Bukevju ne sjeća, no dolazi, jer bez obzira na to, tu je rođen.

"Konkretno, naša je kuća bila u zaselku Ogorelo polje. Također smo se odselili početkom sedamdesetih prošlog stoljeća. Ali još imamo tu 5 hektara šume i nešto zemlje, koju planiram dovesti u red i pošumiti. Pa nek i tu rastu hrastovi, kao i u repaškoj šumi koja nas okružuje", ističe Vladimir Kovač iz Novog Virja.

Skela je opet u funkciji, no ovaj put vode ima premalo

Godine 1965. selo je imalo 30-ak kuća, školu i skelu koja je prevozila na desnu obalu Drave. Križno drevo, koje je mnogima najbolji orijentir na ta mjesta, izgrađeno je 1939., a obnovljeno 1989. godine. Ostataka škole više nema. Skelu je prije nekoliko godina općina obnovila, no vodostaj Drave je često nizak, pa se ne može stalno koristiti.

I ove godine na susret sa svojim sumještanima došli su brat i sestra Martin Ivančok iz Novigrada Podravskog i Ana Jaković iz Molvi. Oboje su imali više od 20 godina kad su napuštali selo, pa se svega dobro sjećaju.

"Razgledavamo naš nekadašnji obiteljski vrt i dvorište u kojima još rastu šljive, a unatoč tomu što je sve zaraslo u korov i grmlje, bez problema možemo naći i nekadašnji bunar.

Od kuće nije ništa ostalo, jer smo nakon seobe, ciglu iskoristili za gradnju nove. Znate, nije bilo lako u nekom drugom mjestu početi samo tako iz početka", ističe Martin Ivančok.

Do bunara smo išli pažljivo za njim, jer iako je veći dio zatrpan zemljom, još uvijek postoji i solidna rupa, u koju baš i ne bi bilo dobro upasti. Opasnosti od utapanja nema, no slomljena noga mogla bi biti sasvim realna posljedica.

Neki svoje poljoprivredne površine ne žele prodati iako žive daleko od njih

Većina stanovnika svoja je zemljišta vremenom prodala Hrvatskim šumama, koje upravljaju i šumom Repaš, unutar koje se nalazi Bukevje. No ima i onih, kao što je naš sugovornik Vladimir iz Novog Virja, koji na nekadašnjem obiteljskom imanju namjerava posaditi svoju šumu.

Prije odlaska, skupina mještana nam kaže, da poplave jesu ubrzale iseljavanje, no da je glavni uzrok ipak bila politika. Kako i zašto, pitamo?! Nekada se o tome, kažu, nije smjelo govoriti, iako su svi znali, no sada, kada ih je većina u poodmaklim godinama, ne boje se reći. Naime, na ovom je prostoru, kažu, nekada bilo važno uporište nekadašnje NDH, pa je nakon drugog svjetskog rata, tada aktualna vlast ovo selo držala u nekoj vrsti kazne.

Nisu im dozvolili niti dovod struje, a kamoli nešto više. A vremenom, život bez struje postajao je sve teži. Jer u drugim mjestima djeca su već lagano učila i pisala zadaće uz svjetlost žarulja, ljudi počeli koristiti prve uređaje, a u Bukevju je jedino svjetlo bilo ono dnevno. Politika i hirovita priroda ruku pod ruku i eto napuštenog sela.