Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • AK Podcast
  • 03.12.2021. 15:00

Širjan: Ne možemo računati na stabilne cijene, ako proizvodnju nemamo u vlastitom dvorištu

U podcastu Agrokluba razgovarali smo s novim predsjednikom Udruge Baby Beef i jednim od najvećih hrvatskih proizvođača utovljene junadi.

Foto: Agroklub
  • 1.454
  • 277
  • 0

Odgovore na pitanja kako se okrenuti domaćoj proizvodnji teladi, zašto uz sve veće državne potpore, broj uzgajivača i stoke u Hrvatskoj postojano pada te moramo li mijenjati način proizvodnje zbog zelenih pravila EU, potražili smo u razgovoru s novim predsjednikom Udruge za tov i uzgoj junadi Baby Beef, Zvonimirom Širjanom

Zbog visokih cijena hrane i troškova, ovisnosti o uvozu i sve manje novca koji pristiže na farme, ovih dana prosvjeduju njemački poljoprivrednici. U Hrvatskoj nema traktora na cestama. Znači li to da stanje u poljoprivredi i nije toliko loše, upitali smo ga na početku razgovora.

Izostanak prosvjeda on pripisuje apatiji i mogućnosti da se poljoprivrednici danas ipak mogu zaposliti u brzorastućem građevinskom sektru, za razliku od prije 10-tak godina kada su bili u bezizlaznim situacijama jer nije bilo drugog posla. Naglašava da većini od sto tisuća poljoprivrednika koji primaju potporu, proizvodnja nije u robnoj funkciji nego dopunska djelatnost.

"Analiza Svjetske banke nije točna"

Premda su javne potpore za mliječno i mesno govedarstvo proteklih godina razmjerno visoke, broj uzgajivača postojano pada, kao i broj životinja. Razlog tome vidi u niskoj profitabilnosti proizvodnje, ali se ne slaže da su potpore relativno visoke. Tvrdi da smo ulaskom u EU dobili veliko tržište, ali i veliku konkurenciju koja ima iste potpore ili još veće nego u Hrvatskoj.

Prema Analizi sektora stočarstva koju je provela Svjetska banka kao podlogu za izradu Nacionalnog strateškog plana za novo programsko razdoblje ZPP-a, udio izravnih potpora u brutto dohotku tovljača junadi u prosjeku iznosi 50 posto. Zvonimir Širjan s tim se ne slaže.

"Ta analiza sigurno nije točna, potpore kod tova junadi i tova svinja su daleko manje. Na našem gospodarstvu, udio potpora u ukupnom prihodu je 7 do 8 posto. Ako ćemo raditi strategiju na temelju tih podataka, jao si ga nama“, kaže ovaj uzgajivač.

Ove je godine stočna hrana značajno poskupjela, dok je cijena mesa u dućanima ostala stabilna. Uzgajivači bilježe gubitke, upitna je održivost proizvodnje, kažu tovljači.

Nije novac tu samo da se podijeli

Udruga Baby beef traži intervenciju države da "prežive zimu“, govori naš sugovornik te ističe da im treba financijska pomoć i u dijelu kukuruza koji je neophodan za stočarske sektore, a koji je nažalost otišao u izvoz. "Nije novac tu da se samo podijeli iz budžeta koji je fiksan, često je i manji, a zbog pandemije se punio i manje“, kaže Širjan.

Kada stočari budu imali novac da kupe kukuruz, neće ga više biti, a i troškovi dopreme će biti 10 posto viši. Na primjeru juneta, koje vrijedi 6 do 7 tisuća kuna, to je 600 do 700 tisuća kuna  - i to je daljnji gubitak, kaže ovaj tovljač.

Navodi da je Fakultet agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka napravio kalkulaciju gubitaka u stočarstvu te ih procijenio na 1,5 do 2 milijarde kuna, a da je gubitak po jednom junetu od 2 do 3 tisuće kuna. Na pitanje je li u toj kalkulaciji gubitaka koji se ostvaruju na tržištu, uračunata i potpora koju tovljači dobivaju od države, Širjan tvrdi da jest, kao i ona za dobrobit životinja, ali taj novac, kaže, moraju potrošiti na gumene prostirke ili na slamu koja je potrebna stoci.

Hrana zauzima sve manji dio troška obiteljskog budžeta

Prema podacima Agencije za plaćanja, država je ove i prošle godine, uz redovne potpore, isplatila dodatnih 300 milijuna kuna pomoći stočarstvu, a u pripremi je još 171 milijuna kuna stočarima zbog pandemije. Kuda odlazi taj novac upitali smo Širjana, koji kaže da ta pomoć odlazi u nepodmirene račune kooperantima te da "nema dodatnih benefita za stočare s tih 300 milijuna kuna“.

Tvrdi da se država treba usmjeriti na ono što nije direktno davanje novaca. Za bolju kondiciju stočara, kaže, treba obilježiti domaće proizvode, s oznakom Meso hrvatskih farmi i treba ga nadograđivati s novim proizvođačima u sustavu dobrovoljnog označavanja.

To što potrošnja mesa u svijetu pada, a potrošnja govedine po kućanstvu u Hrvatskoj je pala za 40 posto, naš sugovornik komentira time da javnost nije dovoljno senzibilizirana i da je domaći proizvod kod kupnje hrane tek na 6 mjestu po preferencijama.

Kaže da nije siguran da potrošnja pada, jer Europa povećava stočarsku proizvodnju. "Sve se potroši, ništa se ne baca“, tvrdi on. Tradicionalno su Hrvati potrošači svinjetine, i to od 30 do 40 kilograma po stanovniku, a da je naša osnovna animalna namirnica definitivno svinjsko meso koje je daleko ispod cijene koštanja, dok se junetina troši 10 do12 kg po stanovniku, procjenjuje Širjan.

Na pitanje bi li ljudi jeli govedinu da imaju novaca, odgovara da novaca ima, a maloprodaja svake godine raste te da hrana zauzima sve manji dio troška obiteljskog budžeta.

Tovljače se zbog uvoza omalovažava

Kako se okrenuti domaćoj proizvodnji teladi, s obzirom da je već desetljećima uvozimo, a izvozimo junad, dok su zemlje poput Poljske i Rumunjske napravile ogroman zaokret u tome, pitali smo našeg sugovornika.

"Tema uvoza se često spominje kada se nas tovljače želi omalovažiti. Mi radimo ono što smo radili prije 20, 30 godina nažalost s 30 posto kapaciteta. Početkom 90-tih imali smo 400 tisuća grla tovne junadi, danas imamo 130 ili 140 tisuća, jer je isplativost vrlo mala i postalo je puno teže prodavati“, kaže predsjednik Udruge Baby beef.

Objašnjava kako smo devedesetih imali bolesti slinavku i šap, pa je izvoz obustavljen. Tada su, kaže, izvozili 4 do 5 puta više nego danas. Nakon toga kontinuirano pada broj krava, pogotovo simentalki koje su davale telad za tov, pa je nestalo repromaterijala za tovljače i bili su prisiljeni uvoziti, navodi on.

U njegovoj se firmi uvozi telad od 100 kg iz Poljske, Češke, Mađarske i drugih zemalja, pa se tovi do 700 kg, a veliki trošak je transport stoke. Trošak kupnje teladi je između 35 i 60 posto troška proizvodnje, ali to je najnormalnija stvar u toj proizvodnji, kaže on. "Jedna krava može dati samo jedno tele u jednoj godini, a mi tele ne gledamo kao na trošak nego kao na mogućnost", govori Širjan.

Revitalizacija pašnjaka je dobar smjer

Uvjeren je da više ne možemo računati na stabilne cijene, ako tu proizvodnju nemamo u vlastitom dvorištu. Na pitanje kako doći do veće proizvodnje domaće proizvodnje teladi, odgovara da postoji jedan dobar smjer - revitalizacija pašnjaka, bilo krških ili kontinentalnih, iako na kontinentu imamo više oranica, koje proizvode puno više nego pašnjak.

"Trebamo se fokusirati na telad, janjad, koze... koje bi bile u tovu, i to mora biti u fokusu naših institucija te ne ograničavati zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na 50 hektara po gospodarstvu“ predlaže ovaj stočar.

Kaže da ako imate robnu proizvodnju na 150 hektara, nemate mogućnost zadržati tu proizvodnju, iako deklarativno to u zakonu stoji, pa se ljudi boje da će ostati bez zemlje koju obrađuju, komentira izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koje su u saborskoj proceduri.

OPG-ovi mogu računati na nas i mi na njih

Kao jedno od mogućih rješenja za opstanak stočarstva, je i u povezivanju sektora stočarstva sa sustavima uzgoja ratarskih kultura, poput hranidbenih strategija, prerade nusproizvoda te kružnog gospodarstva. Na pitanje je li moguća bolja suradnja stočara i ratara, odgovara da oni dobro surađuju.

"Otkupljujemo kukuruz, pšenicu, slamu i sijeno od ratara, ali im moramo platiti onoliko koliko tržište nudi za te proizvode. Nitko vam neće dati jeftinije zato što ste stočar, a ne nakupac za izvoz. Mi radimo sa stotinama OPG-a kojima na vrijeme plaćamo, a oni i dalje mogu računati na nas i mi na njih“, kaže Širjan.

Određeni iskorak na razini države je ipak, napominje, napravljen. Kooperanti sad imaju mogućnost da trošak dopreme stajskog gnoja do polja, mogu platiti iz dodatnog plaćanja po hektaru, što će biti uklopljeno u eko shemu nove ZPP, po njihovim saznanjima.

Leticija Hrenković, urednica podcasta Agrokluba

Ima li netrpeljivosti među stočarima?

Iako često slušamo zamjerke između stočara s različitim proizvodnjama...mljekara, tovljača, te onih sustavu krava-tele, naš sugovornik negira da među njima postoji netrpeljivost. Kaže da su svi podsektori stočarstva u približno istoj teškoj situaciji.

"Mljekarstvo koje je osnov za proizvodnju tovne junadi, živi težak život koji je još izraženiji od tovljača. Muze se svaki dan, mlijeko se mora spremiti, prodati odmah. Ni sa sustavom krava- tele nemamo kolizija, partneri smo jedni s drugima. Najveći je problem skupiti broj hektara na kojim možete imati stoku, da bi vam bila isplativa“, izjavio je Širjan.

Vidljivo je da se mljekari okrupnjuju, ali neki rast je teško očekivati, pogotovo kod teladi, nastavlja. Kaže da možda možemo povećati broj mliječnih krava sa 110 na 123 tisuća, ali ne možemo sa 15 tisuća u sustavu krava- tele doći na 50 do 70 tisuća grla.  

Zatvoreni proizvodni i reproduktivni ciklus u mesnom govedarstvu je rijetka pojava, kaže, ali oni ne bježe od toga. "Da bi imali 1.000 junadi u tovu treba otprilike 200 do 300 hektara zemljišta, a da bi imali 1.000 krava treba vam najmanje 1.500 hektara", kaže Širjan.

Tovilišta su se gradila tamo gdje je bilo dovoljno kukuruza i ostalih žitarica kojima se ta stoka mogla prehranjivati, tvrdi, a povećanje grla u sustavu krava tele mora biti na lokaciji gdje se stoka može napasivati, gdje u naravi kukuruza i nema.

Stočarima potreban diversificirani prihod

Niska produktivnost i dalje je problem koji se proteže kroz cjelokupni sektor stočarstva. Na pitanje može li se ona povećati tehnološkim unaprjeđenjima i drugačijim uzgojem životinja koji bi, npr. omogućio veći dnevni prirast težine, Širjan odgovara "naravno da može, mi u udruzi apeliramo na tehnološku pomoć za ventilaciju, automatsko čišćenje i drugo što se primjenjuje u svijetu“.

Ističe da u drugim zemljama stočari imaju diverzificirane prihode, dok naši stočari nemaju takvu mogućnost.

"Kada bi naši ljudi u Posavini koji teško žive, imali mogućnost održavanja infrastrukture u vodoprivredi, nasipe, plavna područja... da to kose, čiste snijeg, održavaju bankine, kanale, i da je to primjereno plaćeno, to bi zadržalo ljude na tom prostoru“, predlaže..

Tu je veliki segment proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, navodi, gdje bi svaki naš stočar na staju mogao staviti fotonaponska postrojenja iz kojih bi mogao imati neke benefite i dodatne prihode koji bi nadopunjavali osnovnu djelatnost stočarstva.

Iz Udruge su apleirali na promjenu kriterija natječaja za dodjeljivanje statusa povlaštenih proizvođača energije iz obnovljivih izvora, koji je lani raspisalo Ministarstvo gospodarstva, HERA i HROTE, a u kojem je ponuđena za 20 lipa manja cijena za energiju iz biomase nego ranije.

"Nije realno očekivati danas kad su sve tehnologije poskupjele, skuplji su motori, građevinski čelik i slično, da mi dobijemo za 30 posto manju cijenu za energiju i da će se ljudi odlučiti na investiciju u bioplinsko postrojenje“, napominje.

Investicija u jedan megavat takvog postrojenja je od 4 do 5 milijuna eura, navodi on i tvrdi da  ima dobrih primjera u hrvatskoj, ali po starom tarifnom modelu. "Tražili smo izmjene kriterija natječaja, nažalost nema odgovora s druge strane“, kaže i očekuje da Ministarstvo gospodarstva okupi stočare za jedan stol i vidi što moramo poduzeti da se s tim programom čim prije krene.

Budućnost bez mesa?

Procjena je da već za 20-ak godina naši unuci neće jesti meso od životinja, nego sintetičko meso iz staničnih kultura određene vrste životinje te "biljno meso", odnosno bjelančevine koje imitiraju okus mesa. Ovo ne zabrinjava našeg sugovorika koji tvrdi da meso nema alternative.

"Cijene mesa bi morale narasti, jer su na povijesno niskom minimumu. Događa se pregrupiranje, uljarice jako rastu, dobri su prihodi i od žitarica. Kolege u stočarstvu su zabrinuti, ali u restoranima je na 90 posto tanjura meso. Veganstvo je samo fama koja će polako nestati, a i broj ljudi u svijetu se povećava pa je to baza potrošača zbog koje stočari u idućih sto godina mogu biti mirni“, zaključio je naš sugovornik.

Na kraju razgovora, Zvonimir Širjan je pozvao članove Hrvatske poljoprivredne komore da se uključe u izborni proces, te da poljoprivrednici mogu imati koristi od te krovne organizacije, obzirom da njihovi apeli prema državnim institucijama ipak daju rezultata.

Cijeli podcast pogledajte ovdje:


Tagovi

Zvonimir Širjan Udruga Baby beef Tov junadi Stočarstvo Ministartvo poljoprivrede Ministarstvo gospodarstva


Autorica

Leticija Hrenković

Više [+]

Magistra politologije s dugogodišnjim iskustvom rada u institucijama državne i javne uprave vezanim za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Tisuće španjolskih poljoprivrednika prosvjedovalo u Madridu: Guše nas pravila ZPP-a

Tisuće španjolskih poljoprivrednika i jučer su, 17. ožujka, prosvjedovali u središtu Madrida.  Kako piše dw.com, u centar glavnog grada stigli su sa stotinama traktora, z...

Više [+]