Tjesteninom u svijet

Hrvatska ima bogatu gastronomsku tradiciju i ponudu u kojoj značajno mjesto zauzimaju razne vrste tjestenine. Svaka hrvatska regija ima neke autohtone specijalitete napravljene od tijesta koji imaju i specifične nazive - šurlice, rezanci, fuži, taškrle, pljukanci... Tjestenina je dio bogate kulinarske tradicije, a u hrvatskim recepturama odoljela je globalnim trendovima.

U zadnjih 10 godina industrija tjestenine u Hrvatskoj bilježi zanimljive rezultate. Tako je 2000. godine u nas proizvedeno 5388 tona tjestenine, dok je lani proizvedeno 13.034 tone ili gotovo 2,5 puta više. Potrošnja tjestenine se gotovo udvostručila pa se s prijašnjih 3,9 kilograma po stanovniku povećala na 7,3 kilograma. Godišnji prosjek utrošene količine tjestenine u hrvatskim kućanstvima 2009. je iznosio 9,17 kilograma, a 2005. godine 9,44 kilograma, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. U Hrvatskoj se najviše proizvodi nekuhana tjestenina bez jaja ili punjenja. Prema podacima udruženja Union of Organization Manufactures of Pasta Products Associations (UN.A.F.P.A.), potrošnja tjestenine po stanovniku najveća je u Italiji i iznosi 26 kilograma, potom u Francuskoj 8,1 kilogram, Sloveniji 7,5 kilograma te Španjolskoj pet kilograma.

Iako podaci o proizvodnji tjestenine u Hrvatskoj potvrđuju relativni optimizam, ipak je uvoz tjestenine daleko ispred izvoza - lani je uvezeno 19.896 tona raznih vrsta tjestenine u vrijednosti 24,4 milijuna američkih dolara. Prema prikupljenim podacima Sektora za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatske gospodarske komore, najviše uvoza - čak 80 posto - otpada na tjesteninu iz Italije koji iznosi 15.846 tona u vrijednosti 19,2 milijuna dolara. Slijedi uvoz iz Slovenije (2121 tona) u vrijednosti 2,2 milijuna kuna. S druge strane, 2010. izvezeno je samo 1497 tona domaće tjestenine u ukupnoj vrijednosti od 2,6 milijuna kuna.

Izvoz u arapske zemlje

Proizvodnjom tjestenine u Hrvatskoj se bavi 26 tvrtki od čega je devet izvoznika. Zadnjih se godina pojavilo i nekoliko novih proizvođača koji su primjenjujući nova tehnološka iskustva znatno povećali proizvodnju, pa čak i počeli izvoziti tjesteninu na europsko tržište. Osim toga, hrvatska tjestenina počela se izvoziti i u arapske zemlje, uz obvezni halal certifikat.
Iako je tjestenina koja se proizvodi u Hrvatskoj kvalitetna, ona tek treba dobiti na ugledu i steći status domaćeg proizvoda kao što su ga stekli vino, maslinovo ulje, pršut...

“Ako smo svjesni da znamo i možemo proizvesti kvalitetno vino ili maslinovo ulje, ne postoji ni jedan razlog da se drukčije odnosimo prema tjestenini. Put je dug, ali cilj je dostižan”, rekao je Zoran Šimunić, direktor tvrtke Naše klasje. U proizvodnji tjestenine pratimo inozemne trendove i sve više proizvođača koristi kvalitetnu tzv. durum krupicu što je preduvjet za proizvodnju kvalitetne tjestenine. To predstavlja značajan odmak od ranijeg pristupa u proizvodnji. Šimunić kaže kako su domaći proizvođači tjestenine uhvatili i vrlo dobar priključak sa svjetskim trendovima u proizvodnji tzv. ekološke tjestenine. “S ponosom možemo primijetiti da su neki proizvođači izborom i izgledom ambalaže apsolutno u trendu. Činjenica da izvoz tjestenine raste, potvrđuje te stavove”, istaknuo je Šimunić.

Govoreći o problemima s kojima se susreću u plasiranju domaćih jela od tjestenine u restoranima i hotelima, Šimunić je ocijenio kako je riječ o pomalo apsurdnim stvarima. Naime, potrošnja tjestenine raste, a jela od tjestenine su idealan izbor za veliki broj posjetitelja restorana.

Najjeftinije nije i kvalitetno

Nažalost, prema njegovim riječima, ta jela u osmišljavanju ponude imaju drugorazredni status. “Jelima od tjestenine ne posvećuje se dovoljno pažnje i posljedica toga je vrlo oskudna i neatraktivna ponuda. Izostanak originalnosti u pripremanju jela podsvjesno se kompenzira nabavom tjestenine iz Italije, kao da će time jelo dobiti na kvaliteti”, istaknuo je Šimunić. Naime, impresionirani snagom krovnog brenda “talijanska tjestenina” kupujući uvezenu tjesteninu mnogi ugostitelji previđaju činjenicu da najjeftinije nije i ne može biti kvalitetno, a oni upravo najnižu cijenu postavljaju kao kriterij broj jedan za kupnju tjestenine. Rješenje postoji i ono je u rukama proizvođača, a to je vrlo intenzivan rad na promociji i prodaji vlastitih proizvoda. Osnivanje udruge proizvođača i rad na podizanju ugleda tjestenine proizvedene u našoj zemlji bit će znakovi da je došlo vrijeme da ta prehrambena namirnica postane hrvatski brend, smatra Šimunić.

S njim se slaže i Stjepan Odobašić, direktor tvrtke Robinson i organizator Drugog festivala hrvatske tjestenine, koji kaže kako je Hrvatska zaštitila samo nekoliko autohtonih jela, dok su Italija i Francuska to napravile sa čak 150 svojih tradicionalnih gastro delicija. “Domaća hrana je brend koji moramo razviti i intenzivirati, a tjestenina je u tome vrlo bitna”, naglašava Odobašić. Da će se tjestenina uskoro brendirati, vjeruje i Damir Crleni, predsjednik Hrvatskog kuharskog saveza. Crleni ističe kako taj savez već četiri godine radi na projektu Hrvatska gastronomska baština u sklopu kojeg su obradili stotinjak jela iz naše zemlje, među kojima značajan dio čine upravo jela od tjestenine. Dio tog projekta odnosi se na edukaciju kuhara, koji su na seminarima imali priliku učiti upravo o domaćim autohtonim jelima.

Autor: Sanja Plješa