Tradicija koja izumire - sjetva pšenice konjima

Hrvatski hladnokrvnjaci radni su konji koji su nekada obrađivali zemlju i vukli teret. No, mehanizacija ih je istisnula s poljoprivrednih površina, pa je danas prava rijetkost vidjeti konja u polju.

Baš takvu rijetkost snimili smo u Čađavici gdje Ivan Dugaja ovih dana završava sjetvu pšenice. Ne radi to traktorom, već konjima. Nije mu teško hodati uz Zoru i Lisu koje će ove godine posijati oko pet hektara pšenice. Osim  što će ostvariti uštede u odnosu na mehaniziranu sjetvu, ispunit će i najvažniju svrhu te radne pasmine.

Rad s konjima je velika terapija

Jedinstven je to prizor s čađavičkih njiva, konji u poslu koji je za njihovu vrstu nekada bio uobičajen. Ivan, zaljubljenik u konje koji ne odustaje od tradicije, opisuje kako oni nisu veliki OPG te siju za vlastite potrebe.

Sjetva traje i do tri dana, a konji prijeđu do 15 kilometara. Konji su pametne životinje, pa nije trebalo puno vremena da ih se nauči komande i, kako kaže, jednom kad ih nauče pamte ih cijeli život. Takva radna aktivnost paše konjima ali i njihovom vlasniku. "To je jedna velika terapija, rad sa konjima jako opušta i tko nije doživio to ne zna“, napominje naš sugovornik.

Hrvatski hladnokrvnjaci su konji kojima ovakvi poslovi ne stvaraju napore, pa ih u obitelji koriste i za druge poljoprivredne radove tijekom cijele godine.

U planu povećanje uzgoja

Ovakva je sjetva i jeftinija od strojne, posebno ove godine kada su cijene goriva dosegnule povijesno visoku razinu. U Čađavici je trenutno u uzgoju pedesetak konja od kojih je 14 hladnokrvnjaka. U štali Dugajinih, uz Zoru i Lisu, još je pet grla, a u planu je i povećanje uzgoja.

Kako kažu, takvi su konji isplativi, pa grla koja ne mogu ostati u uzgoju, prodaju i postižu bolju cijenu naspram drugih životinja. Radna kobila dostiže cijenu i do 3.000 eura, a i državna potpora od 400 eura godišnje za uzgojno grlo dodatni je poticaj u uzgoju.

Unatoč tome, tradicija rada s konjima u polju, teško će se očuvati, a kod nekih nailazi i na podsmjehe. Ivanov sin Josip kaže da oni koji se bave konjima gledaju na ovakvu sjetvu na lijep način, a drugi ne, pa se mogu čuti komentari kako njihovi konji, traktor i sijačica ne vrijede koliko jedna moderna sijačica. Međutim, ovu obitelj to nije pokolebalo i tradiciju nastavljaju s motivacijom i uživanjem u radu s ovim plemenitim životinjama.

Pogledajte više u video prilogu: