Kada je neki pravilnik nerazumljiv korisnicima, zove se loš pravilnik, a kada je nerazumljiv i autorima, zove se sramota. Ostaje pitanje čija? Pravilnik o dopunskim djelatnostima ne znaju tumačiti niti oni koji su ga pisali, niti oni koji bi ga trebali provoditi, niti oni na koje se odnosi.
Ovih dana, navršilo se godinu dana od stupanja na snagu famoznog Pravilnika o dopunskim djelatnostima na OPG-u. Pravilnik je zadao puno glavobolje, kako poljoprivrednicima tako i službama koje bi ga trebale provoditi na terenu. Sa terena, s internetskih foruma, iz komentara članaka saznajemo brojne priče o neprovedivosti, neprimjenjivosti i nerazumljivosti ovog Pravilnika. Iako je, prema Zakonu o poljoprivredi za Pravilnik nadležno Ministarstvo poljoprivrede, od njih nismo dobili konkretan odgovor o provedbi istog. Možda zato što autorica koja je kreirala Pravilnik ne radi više na tom radnom mjestu, a nitko drugi ne zna koja je uprava nadležna za Pravilnik. Ovim otvorenim pismom, pozivamo na ukidanje ovog štetnog zakonskog akta.
Izjasnite se o ukidanju Pravilnika putem ankete
Na dan 03.02.2014., od 185.798 postojećih OPG-ova, samo je njih 207 registriralo dopunsku djelatnost.
Izjasnite se o ukidanju Pravilnika o dopunskim djelatnostima na OPG-vima putem ankete na portalu.
Ovdje nabrajamo namjene zbog kojih je Pravilnik donesen te argumente za ukidanje istog:
Članovi OPG-a su prije donošenja ovog Pravilnika obavljali tzv. dopunske djelatnosti te tako stvarali dodatni izvor dohotka. Tako je npr. poljoprivrednik koji je imao 10 mliječnih goveda, dva konja te kola, povremeno konje i kola iznajmljivao za vjenčanja i fotografiranje, nije izdavao račune za tu uslugu, niti ga je itko ograničavao u tome koliko će dohodovati od iznajmljivanja i vožnji. Prema ovom Pravilniku, trebao bi prijaviti dopunsku djelatnost te dohodovati od te djelatnosti, ne više od 50 posto svog ukupnog godišnjeg dohotka. Također, kako će proizvođač stvoriti tako željeni dohodak, ako ćemo ga spriječiti da stvori tu famoznu dodanu vrijednost o kojoj već i ptice s grana cvrkuću. Pravilnik mu ograničava udio dohotka od prerađenih poljoprivrednih proizvoda? Hoće li proizvodnja začinskog bilja biti isplativija ako samo prodajete sirovu ubranu biljku, ili ako je sušite, sjeckate, miješate u začinske mješavine, dodajete sol, pakirate, punite u teglice s rajčicom kao umak za tjesteninu te prodajete na Internetu?
Npr., članovi OPG-a uzgajaju svinje te su načuli nešto o proizvodnji energije iz biomase i odlučili se krenuti u proizvodnju. Kako su učili o tehnologiji, tako su uvidjeli da je proizvodnja energije puno isplativija grana od proizvodnje svinjskog mesa te bi željeli prodati još više, no prema Pravilniku ne smiju ostvariti više od 50% svog ukupnog godišnjeg dohotka na OPG-u. Ovakav akt će ih natjerati da dignu ruke od svega, ili da otvore pravnu osobu za proizvodnju energije. Nažalost, komplicirana birokracija, troškovi računovodstva i davanja državi u slučaju otvaranja tvrtke za neke od ovih ljudi trenutno su preveliki zalogaj.
Ovo je vrhunac ironije. Godina 2014. je proglašena Godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Jedna od osnovnih prednosti OPG-ova nad velikim prehrambenim igračima je diverzifikacija proizvodnje. Znači, da bi OPG mogao preživjeti i pozitivno poslovati, članovima se mora omogućiti da dohoduju na sve moguće načine; proizvodima, uslugama, rukotvorinama, prerađevinama (jaje, čvarak, sir, rajčica, ribolov u privatnom ribnjaku, lokalni suvenirčić). Dodatni problem je i taj što hrvatski mali OPG-ovac ima na raspolaganju puno manji komad zemlje nego njegov kolega u nekoj drugoj europskoj zemlji i mora svaštariti da bi preživio. Naši će se ljudi snaći jer su vrijedni i imaju ideja, ali zakonska regulativa ih treba podržavati, a ne ograničavati.
Nerazumijevanje principa preživljavanja (namjerno koristim tu riječ) na selu dovelo je do nastanka ovakvog Pravilnika. Oni ljudi koji još žive na hrvatskim selima (ne oni koji spavaju na selu, ali rade u gradu) moraju svakodnevno improvizirati. Naši su seljaci postali pravi mađioničari jer i bez registriranih prihoda ipak preživljavaju. Zna to i država, ali u ovakvim vremenima, uz ovakav glomazni državni aparat, ljudima treba prepustiti da se pobrinu za sebe i svoje obitelji. Kako će proći jedan mali OPG-ovac ako uzgaja biljne i životinjske proizvode te par tegli ukiseljenih krastavaca, a usput želi održavati prezentacije kiseljenja kupusa na svom gospodarstvu i živjeti samo od izravne prodaje svojih proizvoda i kiselog kupusa, kad mu Pravilnik kaže da ne smije dohodovati više od 50% od izravne prodaje, od prerade, od prezentacije i dr.? Zar da ulazi u trošak otvaranja tvrtke zbog 25 kanti ukiseljenog kupusa godišnje ili zbog 10 prezentacija godišnje?
4. Pravilnik će omogućiti vrednovanje drugih vještina i znanja članova obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva
Može li itko protumačiti gornju tvrdnju?
Možda tako što razdvaja obitelji umjesto da ih spaja? Jer, ovim Pravilnikom zabrinuti i isprepadani članovi jednog OPG-a natjerani su registrirati odvojeni OPG ili obrt te neku drugu pravnu osobu tvrtku ili zadrugu. Na terenu već sretoh puno takvih primjera gdje jedna obitelj ima otvoreni i OPG i obrt i tvrtku i još jedan OPG, tako da bi izbjegli sve zakonske besmislice koje nam svakodnevno serviraju iz Vukovarske. Ako broj OPG-ova lagano raste, pita li se itko zašto?
Kakve veze ima registracija dopunske djelatnosti sa EU sredstvima? Prijavljivati će se OPG-ovci za svoje najjače djelatnosti, a ako već budu željeli prijaviti dopunsku djelatnost za natječaj EAFRD sredstva, ti sretnici će onda ipak registrirati novu pravnu/fizičku osobu za tu djelatnost. Samo, koliko je takvih među današnjih 185.798 OPG-ova?
Registar je ustrojen i mjesecima nije nitko znao kako u njega upisivati gospodarstva, a službe na terenu su čekale tumačenja Pravilnika da ga mogu provoditi. Koliko čujemo, još uvijek čekaju. Također, ova namjena nema veze s dobrobiti prema poljoprivrednicima, već samo s kontrolom punjenja državnog budžeta da bi se ljudima koji stoje iza ovakvih štetnih dokumenata imalo od čega isplaćivati plaću.
Također, prema Zakonu o poljoprivredi, Ciljevi poljoprivredne politike su:
Kako će naša zemlja postići prehrambenu sigurnost, ako je malim proizvođačima ograničeno stupanje u kontakt izravno s potrošačima (sve vrste izravne prodaje). Jer, svijest potrošača o vrijednosti kupovine izravno od poljoprivrednika, već je prerasla ponudu takvih proizvoda na tržištu (bar u većim gradovima RH). Potrošači se samo-organiziraju u grupe solidarne razmjene, za tavanske tržnice, za ilegalnu dostavu sirovog mlijeka kombijem, ali ovakvi im pravilnici i zakoni otežavaju život. Veliki broj današnjih potrošača želi platiti traženu cijenu proizvoda kada znaju da će najveći dio plaćenog iznosa dobiti proizvođač, a ne prekupac. Pravilnici ne služe niti ovim potrošačima, niti ovim proizvođačima, niti našoj djeci kojoj ćemo ostaviti ovu državu. S jedne strane imamo potrošače koji su željni domaćeg proizvoda, ali ne mogu doći do njega, a s druge strane imamo proizvođače koji se ne mogu probiti izravno do potrošača jer ih Pravilnik u tome ograničava. Kako će mali poljoprivrednik postati konkurentan, ako ćemo mu onemogućiti da dođe do kupca. Mogu se oni udružiti, i mogu oni zajedno okrupnjeni nastupati na tržištu, ali do tada, jedino ih potrošači željni domaćeg proizvoda iz susjedstva mogu spasiti.
I evo, još samo par razloga zašto Pravilnik treba ukinuti:
Djelomično razumijem namjeru autora ovog pravilnika. Ako uzgajam perad, ali još i proizvodim kišobrane, onda mi posao s kišobranima mora biti manji udio u ukupnim dohodcima. Ako posao s kišobranima preraste poljoprivrednu djelatnost, onda je vrijeme da otvorim firmu. Ali, što ako uzgajam ovce i ovčarske pse te prodajem ovce, vunu, predmete od vune, nudim ovčetinu u kušaoni, ali i vršim demonstracije rada s ovčarskim psima, kao što to rade kolege ovčari u Velikoj Britaniji? To se zove diverzifikacija i sve su ove nabrojene djelatnosti povezane s poljoprivredom, a meni omogućuju da preživim. Zašto bi mi država ograničila dohodak od bar dvije navedene djelatnosti? A, ako je pak svrha Pravilnika bila da se natjera vlasnike OPG-ova da preregistriraju svoje poslove u tvrtke, zadruge ili obrte, zar se to nije moglo napraviti na jednostavniji i humaniji način?
Dat ćemo i drugi primjer. Jedno je proizvođaču ljekovitog bilja ograničiti dohodak od dimnjačarenja, a posve je drugo tom istom proizvođaču ograničiti dohodak od prodaje pakiranih čajnih mješavina, pot-pourrija te gotovih napitaka u kušaoni.
Autori Pravilnika imali su na umu omogućavanje članovima OPG-a legalnog dohodovanja kroz razne uslužne ili proizvodne djelatnosti. No, ovakvim nerazumljivim i nepoštenim Pravilnikom, hrvatskim je građanima nanesena šteta i patnja. Postavlja se pitanje tko će snositi odgovornost za donošenje neprovedivih zakonskih akata jer ovo nije jedini neuspjeli pravilnik (npr. što je s Pravilnikom o školskom mlijeku). Zato, pozivam Hrvatski Sabor i Ministarstvo Uprave da pod hitno u zakon uvrste sljedeću klauzulu:
"Oni koji pišu i odobravaju pravilnike koji su neprovedivi trebaju snositi, ako ne kaznenu, onda već moralnu odgovornost i izgubiti svoje radno mjesto. Također, novi pravilnici ne smiju stupiti na snagu prije nego je sve pripremljeno, tako da se odmah može započeti s njihovom provedbom, inače građani mogu tužiti državu za nanesenu štetu."
Ili ćemo nastaviti šutjeti, ili ćemo dići svoj glas za rušenje još jedne u nizu nelogičnosti sustava. Pokažimo i mi da je ovo, ne samo godina malih obiteljskih gospodarstava, već godina koja će obilježiti našu, ali i budućnost naše djece. Prvi korak ka promjeni je ispunjavanje ankete na portalu Agroklub.
Foto: depositphotos.com, gemenacom
Tagovi
Autorica