Uspijeva im jermenski krastavac, japansko voće...

Uvidjevši da je proizvodnja kukuruza, pšenice, krompira i drugih usjeva sve manje rentabilna, poljoprivrednici sve više razmišljaju o radikalnim promjenama. Širom Lijevče polja i Potkozarja u rasadnicima, plastenicima i na otvorenome proizvode se gotovo nepoznati usjevi za širu javnost. Drago Đukić iz Aleksandrovca kod Laktaša uzgojio je jermenski krastavac, po čemu je jedinstven u Lijevče polju. Sjemenke je, kako kaže, dobio od rođake Darije Plotan.

"Darija je posredstvom pošte dobila sjemenke ovog neobičnog krastavca i meni dala desetak. Dvije su nikle i bogato se razgranale u plasteniku. Već imam nekoliko sočnih i krupnih plodova. Najveći krastavac kojeg sam ubrao je dug metar, a težak sedam kilograma. Okus mu je blag i ugodan, osvježavajući" , kaže Drago.

Ovaj povratnik iz Njemačke, gdje je radio nekoliko decenija, već je sa komšijama degustirao ovo povrće koje vremenom, u fazi zrenja mijenja okus i sve više liči na dinju.

Drago kaže da je napravio spisak svih znatiželjnika koji su zatražili sjemenke za narednu godinu.

Mile Popović uzgaja grožđe u plasteniku

Desetak kilometara dalje, u Gornjim Karajzovcima, prava oaza mediteranskog bilja i voća, te slatkih plodova porijeklom sa dalekog istoka. Mile Popović se odrekao proizvodnje paprika, paradajza, luka, krastavca i drugih vrsta domaćeg povrća, a u plastenicima zasadio kineski jorgovan, lavandu, ruzmarin, žalfiju, aroniju, ogrozd, godži, limun, mandarine, pa čak i mediteransku vinovu lozu.

"Stare vrste ljekovitog bilja, voća i povrća koje su se nabavljale u Kini, Grčkoj, Japanu, Americi, Rusiji i drugdje, kod nas dobro uspjevaju. Nekada smo pojedine vrste ovih biljaka nabavljali u primorju i Hercegovini, skupo ih plaćali a sada mi proizvodimo i njima prodajemo upola jefitinije" , kazao je Popović koji godišnje proizvodi više od pola miliona sadnica cvijeća i ljekovitog bilja, ali i nekoliko tona raznog južnog voća.

Postoje mnoge podvrste povrća i voća koje sve više osvajaju i domaće podneblje. Među njima su purpurna blitva, kraljevski tamnocrveni grah, lubeničasta rotkvica, male bundeve, čokoladne paprika, japanski bijeli patlidžan, italijanski ljubičasti karfiol, bijela cvjetasta brokula, zlatna tikvica, rezbarena bijela bundeva, bijela cvekla, plavi kukuruz, italijanska ljubičasta artičoka, divovski crveni celer, ljubičasti kraljevski krompir, banana-paradajz, bijela mrkva i još mnogo zanimljivih vrsta

Kolumbo inspiracija

Zanimljivu teoriju o izmjeni voćnih i povrtlarskih vrsta razvio je poznati cvjećar iz Aleksandrovca, Goran Rašković. On tvrdi da zahvaljujući Kolumbu danas uživamo u raznim jelima od krompira, kukuruzu i drugim biljkama.

"Nauka je uznapredovala, a i transport. Sada se za jedan dan stigne do Amerike ili Australije, Kolumbu je trebala godina dana. Pa zašto onda ne isprobati i ne razmijeniti iskustva sa poljoprivrednicima sa dalekog istoka, iz Amerike, pa čak i iz tropskih krajeva", kaže Rašković.

Upravo zbog toga danas u Lijevče polju uspijeva meksička čili paprika, kinesko grožđe, jermenski krastavac ili južnoamerički batat. I površina i broj biljnih vrsta proširuju se veoma brzo.

Ekonomisti vjeruju da je uzgoj južnog voća i drugog bilja u Lijevče polju za domaće tržište veoma isplativo i konkurentno. Glavni razlog je što ne postoje skupi troškovi transporta, fitopatoloških kontrola i carinjenja. I Popović i Đukić svojom proizvodnjom su dokazali da ne treba previše robovati tradicionalnoj poljoprivredi, već se okrenuti Americi, Japanu, Meksiku ili Jermeniji.

Foto: Milan Pilipović