Vodna mreža iz četiri dalmatinske rijeke mogla bi prehraniti i Europu

Zbog globalnog terorizma ograničili su nam slobode, zbog globalne krize smanjili plaće i povećali nezaposlenost, a sada nas, eto, pogađaju opet globalno. Ovaj put zbog globalne suše cijene hrane lete u nebo. Tko će od tih triju pošasti profitirati, zaključite sami. Jedno je sigurno − od globalne suše, kao i uvijek, najviše će stradati siromašni.

U Slavoniji plaču jer su se kukuruzna polja osušila, uljana repica ostala je zarobljena u vrućoj zemlji, a ništa neće biti ni od suncokreta. Riječju, katastrofa. Događa se to u regiji koja s jedne strane ima Savu, s druge Dravu, a s treće Dunav.

Pogled na nebo

Slično je i u Dalmaciji. Malobrojna preostala domaćinstva Dalmatinske zagore, koja je premrežena Zrmanjom, Krkom, Čikolom i Cetinom, rijekama kojima u more otječu milijarde kubika vode, uludo pogledavaju u nebo čekajući kišu koja bi natopila njihove usahle vinograde, maslinike i voćnjake. To je tragedija!

- Voda im je tu pred nosom, ali je ne mogu iskoristiti. Tu je kriva politika, a ne priroda − kaže Paul Cota, načelnik općine Promina, koji se godinama zalaže za to da se vodom iz Krke navodnjava 300 hektara vrlo plodnog poljoprivrednog zemljišta na području Gluvače.

Cota je, prije svega, ogorčen na županijske vlasti koje nemaju strategiju razvoja, pogotovo prioritete.

− Hrvatske vode i Županija utrošili su milijun kuna u istraživanja i bušotine u Vedrom polju tražeći vodu za navodnjavanje. Buši se zemlja u potrazi za vodom tamo gdje bi im i prva baba koju bi sreli kazala: Sinko, tu vam nema vode!

No, svejedno, i dalje se buši umjesto da uzmemo vodu iz Krke koja teče tu pokraj nas. Istodobno, mogle bi se instalirati tzv. solarne gljive koje bi okretale pumpe i dizale vodu do tog područja. No, umjesto toga, do sada je potrošeno milijun kuna, a tim se novcem mogao napraviti kompletan sustav navodnjavanja za spomenutu Gluvaču − ogorčen je načelnik Cota.

Josip Dičak, direktor “Drnišplasta”, u više navrata je na Gospodarskom vijeću Županijske komore Šibenika otvarao ovu vruću temu.

- Godinama ponavljamo da nam je turizam glavna strateška grana. A što tim turistima koji dođu iz Europe i svijeta serviramo? Rajčicu iz Španjolske, mrkvu i razne salate iz Italije, piletinu iz Mađarske, svinjetinu iz Danske...

Dalmatinska zagora, pa i cijela kontinentalna Hrvatska, morali bi biti u funkciji tog turizma. Ovdje u Dalmaciji mogli bismo bez ikakvih problema, tako reći preko noći, sve četiri dalmatinske rijeke povezati u jedan sustav navodnjavanja. Predlagao sam da to napravimo našim cijevima. Jedan kilometar takvih cijevi profila 300 milimetara može se instalirati za 300 tisuća kuna. Dakle, za relativno malo novca mogli bismo glavnim cjevovodima premrežiti sva naša plodna polja i povezati ih sa Zrmanjom, Krkom, Čikolom i Cetinom. Te cijevi čak nije nužno ni ukopavati u zemlju.

Da smo to napravili, ne samo da bismo otvorili mnogo radnih mjesta i vratili ljude u Zagoru, nego bismo i u najvećoj suši imali dovoljno hrane za sebe, a što je još važnije, i za izvoz. Uz to, u ovakvim bismo izvanrednim situacijama zbog suše i višestruko profitirali, kao naftaši kad rastu cijene nafte − kaže Dičak.

Ekološka hrana

Iz Dalmatinske zagore na stolove bi mogla stizati ekološki zdrava hrana koja bi rasla na godinama neobrađivanim i nezagađenim poljima koja bi se natapala vodom bez klora i drugih dodataka.

Za navodnjavanje poljoprivrednih kultura i veća ulaganja u proizvodnju, prije svega, zdrave hrane u bezbroj prilika zalagao se i zalaže se i šibenski dožupan Zoran Smolić.

− Proizvodnja hrane mora biti naš strateški interes. Ideja da se umreže sve četiri rijeke odlična je, jer to su bogomdane pogodnosti koje bi valjalo iskoristiti. To više ne bi trebao biti dalmatinski, nego nacionalni projekt od kojega bi koristi imala cijela država.

Međutim, mi u ovom trenutku u Dalmaciji nismo iskoristili ni polja u porječju, dakle polja uz te rijeke koja se bez velikih zahvata mogu navodnjavati i proizvoditi velike količine zdrave hrane − kaže dožupan Smolić.

Autor: MARIJAN DŽAMBO