Za Mirelu Holy poljoprivreda je prioritet!

Nakon što je nedavno predstavljena poljoprivredna politika ORaH-a, gdje je istaknuto kako je poljoprivreda jedna od tri njihove najvažnije gospodarske politike (uz energetiku i vodno gospodarstvo), intervjuirali smo predsjednicu Održivog razvoja Hrvatske, Mirelu Holy. Što ona misli o stanju u hrvatskoj poljoprivredi i kakve promjene donosi ORaH, saznajte u narednom tekstu.

Prva ste politička opcija koja prije narednih parlamentarnih izbora izlazi sa programom razvoja poljoprivrede. Vaše dosadašnje istupe i stavove možemo okarakterizirati lijevima odnosno liberalnima, a ovdje se svjesno obraćate desnoj političkoj sceni. Pojasnite nam taj politički zaokret.

Za ORaH hrvatski građani i građanke nisu lijevi ili desni, za nas su svi hrvatski građani/ke jednakovrijedni. Smatramo da politika mora biti posao u javnom interesu svih građana i građanki pa se i obraćamo svim hrvatskim građanima/kama. Nismo klijentelistička stranka koja se obraća na populistički način 'svojim klijentima' ili potencijalnom biračkom tijelu s porukama koje to biračko tijelo želi čuti. Proizvodnja hrane jedan je od tri strateških sektora svake države, na proizvodnji hrane počiva koncept samoodrživosti koji je ključan za politiku naše stranke. U tom smislu ne razumijem u kojem je smislu predstavljanje prijedloga poljoprivredne politike te politike ruralnog razvoja politički zaokret ORaH-a. Poljoprivreda i proizvodnja hrane su u našem političkom programu od osnutka stranke prioritetno pozicionirane djelatnosti.

Kažu da se na prvi urod oraha čeka i do 15 godina. Međutim, kako je orah dugovječna kultura, urod donosi u prosjeku sljedećih 45 godina. Ima li i ORaH, po uzoru na prirodu imena Vaše stranke, dugoročne planove za poljoprivredu – strategiju ove grane gospodarstva? Što biste savjetovali onima koji ulaze u sektor agrara, a što onome od kojeg se očekuje prilagodba tržištu?

Sve naše politike su dugoročno planirane jer se u jednom izbornom ciklusu i bez društvenog konsenzusa o važnim, nacionalnim prioritetima ne može voditi ozbiljna politika. Na sličan način gradimo i stranku. Ne pripremamo se na kratku trku, već na maraton. Razvoj ne planiramo do sljedećih parlamentarnih izbora, već daleko dugoročnije, a time i ambicioznije za sljedećih deset godina.

U najkraćim crtama, naš prijedlog poljoprivredne politike temelji se na pet ključnih područja u kojima je nužno inicirati ozbiljne promjene: poboljšanje opće-proizvođačke klime, infrastrukturne mjere, ulaganje u znanost, tehnologiju i edukaciju poljoprivrednika, uspostavu kvalitetnog dijaloga između svih aktera te pokretanje alternativnih prodajnih kanala. Poboljšanje opće-proizvođačke klime podrazumijeva olakšice za sve koji se bave proizvodnjom, preradom ili prodajom domaće hrane, pokretanje Agro banke, učinkovitu poljoprivrednu birokraciju koja je 24 sata na usluzi, iskorištavanje sredstava EU Programa ruralnog razvoja, izravna plaćanja prema strateškim potrebama Hrvatske, strateški pristup u planiranju subvencija za poljoprivredu, manji PDV na hranu te uvođenje poreza na štetnu i nezdravu hranu.

Infrastrukturne mjere su stavljanje državnog zemljišta na raspolaganje prema karti poljoprivredne proizvodnje Hrvatske, navodnjavanje na najmanje 10 % površina te okrupnjavanje zemljišta putem poreza na neobrađeno zemljište. Treća grupa mjera se odnosi na ulaganje u znanost i tehnologiju u cilju podizanja bruto vrijednosti proizvodnje po ha. Konkretne mjere su edukacija za sve i reafirmacija poljoprivrednih škola, obvezna poljoprivredna edukacija za sve nove proizvođače, poželjna za stare te osnaživanje savjetodavne službe.

Četvrta grupa mjera odnosi se na dijalog i suradnju svih aktera. To podrazumijeva donošenje Poljoprivredne strategije s kartom poljoprivredne proizvodnje Hrvatske, umjesto proizvoljnosti - planiranje, likvidnost plaćanja – drakonske kazne za neplatiše, poticanje udruživanja proizvođača u proizvođačke zadruge/grupe/organizacije i njihov dijalog i suradnja s poljoprivrednom industrijom, brendiranje Hrvatske kao zemlje najzdravije i najkvalitetnije hrane u EU, suradnju s turizmom – održivo ugostiteljstvo i hotelijerstvo, odnosno certificiranje restorana i hotela te dijalog s građanima kako bi javnost shvatila važnost poljoprivrede. Posljednja grupa mjera su alternativni prodajni kanali poput osnivanja seljačkih tržnica, zelenih kioska te osnaživanje solidarnih grupa razmjene.

Iskreno se divim svima onima koji se u ovako teškim uvjetima, s poljoprivrednim sektorom koji je toliko bremenit problemima, i administrativnim, i financijskim, i tržišnim i prirodnim – klimatskim, odluče pokrenuti poljoprivredni biznis, posebice projekt tzv. održive poljoprivrede. No, isto sam tako uvjerena da to jest budućnost, ne samo naše države, već i svijeta.

Cijena hrane, posebice kvalitetne hrane s tzv. dodanom vrijednošću će u budućnosti samo rasti, no neće biti lako preživjeti razdoblje do, nadam se, toliko nužne reforme ove važne djelatnosti. A ta će se reforma morati dogoditi prije ili kasnije inače ćemo propasti.

Orah je, kako ste i sami istaknuli na svojoj stranici, čarobna biljka koju je moguće koristiti na nevjerojatan broj načina, hvalevrijedna sirovina. Po uzoru na ovo listopadno drvo, na koji način približiti hrvatskom poljoprivredniku koncept samoodrživosti i prehrambene neovisnosti? Treba li ruralni prostor Hrvatske malu ili veliku farmu?

Hrvatska treba i velike i male uspješne farme koje proizvode prema preciznom planu, u sprezi poljoprivrednika, države, prerađivača, distributera, trgovaca, potrošača i izvoznika. Sve karike u lancu moraju biti povezane i surađivati u zajedničkom interesu. Bez toga nema mogućnosti za uspjeh. Mali proizvođači će teško opstati u globaliziranim tržišnim uvjetima ukoliko se neće povezivati, a i veliki će morati surađivati s drugim akterima u lancu. Samo nas planski pristup i suradnja mogu učiniti uspješnima.

Suverenitet u proizvodnji hrane je ključan jer nijedno društvo ne može funkcionirati ukoliko ne zadovoljava potrebe stanovništva za hranom, vodom i energijom. Hrvatska potrebe za hranom stanovništva 50 % podmiruje iz uvoza, što je tužno jer imamo uvjete za proizvodnju daleko većih količina kvalitetne hrane. Na taj način subvencioniramo tuđa gospodarstva i izvozimo novac, umjesto da taj novac ostane u Hrvatskoj te otvara nova radna mjesta, u samoj poljoprivredi, ali i prerađivačkoj industriji, ali i u projektima tzv. ruralnog razvoja – zadržavanjem stanovništva u selima te izgradnjom društvene i druge infrastrukture u tim područjima.

Na koji način bi Hrvatska trebala povezati proizvodnju hrane i energije? Gdje su orasi u toj priči?

Korištenjem biootpada iz poljoprivrede i stočarstva za dobivanje toplinske energije koju potom možete koristiti za plasteničku proizvodnju ili za grijanje objekata i zgrada ili za proizvodnju električne energije koju potom možete koristiti za vlastite potrebe ili isporučivati u mrežu. To će doprinijeti poboljšanju standarda zaštite okoliša, ali će i smanjiti energetsku ovisnost Hrvatske te otvarati nova, zelena radna mjesta.

Mislim da su svi dijelovi biljke orah prevrijedni da bi se koristili kao otpad, ali nisam agronomske struke pa možda nisam u pravu.

U Planu 21 kojeg ste zastupali pred prošle izbore, jedna od bitnih pretpostavki je bila povećanje količine obradivog zemljišta, kako bi na taj način alocirali i veću količinu sredstava EU. Očito da su želje jedno, a realnost drugo. Što je realni prostor za rast hrvatske poljoprivrede?

Ovisno koliko ste ambiciozni i koliko ste spremni ući u konflikte s nekim iznimno utjecajnim lobijima, primjerice onim uvozničkim. Prema podacima Eurostata u Hrvatskoj raspolažemo s oko 2.700.000 ha, od čega je približno 67 % u privatnom vlasništvu, a približno 33 % u državnom/javnom vlasništvu. Samo 58 % raspoloživog zemljišta se obrađuje i koristi za proizvodnju. Ovo pokazuje da postoji veliki prostor za rast no pitanje je hoće li politika omogućiti realizaciju tog rasta.

Kad se netko i odluči na podizanje novog nasada, npr. oraha, a pritom želi koristiti potpore EU, često se susreće s problemom dugih i složenih birokratskih procedura u postupku. Na koji način pomoći proizvođačima u savladavanju birokratskih prepreka?

Samo tako da reformirate javnu upravu na način da valorizirate rad činovnika na temelju mjerljivih kriterija te da pojednostavite birokratske procedure sustavom tzv. check lista. To je u rukama Vlade, dakle politike. S druge strane nužni su i financijski instrumenti koji će omogućiti praćenje takvih projekata. Zato i predlažemo osnivanje tzv. Agro banke.

Spominjete i podržavate alternativne prodajne kanale kao što su grupe solidarne razmjene, seljačke tržnice i zeleni kiosci. Što bi za hrvatsku proizvodnu klimu učinio direktniji odnos između proizvođača i potrošača?

Bolje razumijevanje procesa proizvodnje hrane i koliko je ta djelatnost važna za državu. Potrošači često kupuju, zbog niže cijene, uvezenu hranu lošije kvalitete i na taj način ne pomažu gospodarstvu Hrvatske. U Hrvatskoj postoji puno predrasuda urbanog stanovništva prema ruralnom, a predrasude se mogu ukloniti samo upoznavanjem, komunikacijom, pravim dijalogom.

Jeste li razmišljali o tome da, s ciljem kako biste bili vjerodostojniji, kao dobar marketinški potez, posadite barem hektar, dva oraha? :)

Ne, nisam populistica. Bavim se politikom, vjerodostojnost u politici se mjeri dosljednošću u provedbi politika, a ne marketinškim trikovima.