Žitarice su osjetljive na ovu pojavu, posebno pšenica i ječam. Kod njih se veoma često javljaju bolesti na osnovi stabljike koje izazivaju polijeganje, smanjenje prinosa i propadanje usjeva.
Zamor zemljišta je pojava koja se često zanemaruje, a smanjuje njegovu plodnost. Do nastanka dolazi zbog pretjeranog iscrpljivanja tokom višegodišnjeg uzgajanja jedna bilje vrste na istoj parceli ili gredici. Na taj se način narušavaju biološki procesi, mijenja se pH reakcija i hemijski sastav, pogoršavaju se fizičke karakteristike, a povećava se sadržaj toksina koje luče same biljke.
Uz narušavanje njegovog kvaliteta dolazi do nagomilavanja prouzrokovača oboljenja, štetočina i korovskih biljaka koje potiskuju vrstu koju uzgajamo.
Da dolazi do zamora sigurno nećemo odmah primijetiti, ali promatrajući šta se dešava s usjevom možemo registrovati mnogo negativnih posljedica.
Žitarice su osjetljive na ovu pojavu, posebno pšenica i ječam. Kod njih se veoma često javljaju bolesti na osnovi stabljike koje izazivaju polijeganje, smanjenje prinosa i propadanje usjeva. Za prouzrokovače ovih oboljenja je karakteristično da se brzo nagomilavaju i zbog toga je potrebno obratiti pažnju na smjenu u plodoredu. Poslije žitarica treba uzgajati mahunarke, uljarice, kupusnjače.
Od povrća najosjetljiviji su rotkvice, krastavci i mrkva. Kod korjenastog povrća veoma brzo dolazi do pojave deformisanih podzemnih organa i povećanja broja štetočina. Krastavac reaguje smanjenjem prinosa i slabijom obojenosti plodova. Kupusnjače snažno reaguju na uzastopno uzgajanje u monokulturi na istoj parceli. Veoma brzo dolazi do nakupljanja štetnih organizama.
Među voćnim vrstama najosjetljivije su jagode, jabuke i šljive. Kod jagode veoma često dolazi do pojave oboljenja korijena i pojave truleži plodova, posebno u vlažnim godinama. Jabuke i šljive nikako ne podnose sadnju na iskrčene parcele gdje su bile ove vrste. Na posađenim sadnicama prirasti su kraći i slabiji, a cijelo stablo ima usporen rast i razvoj.
Kada se jednom pojavi teško je riješiti, jer se posljedice mogu osjećati godinama. Najbolje je preventivno djelovati i spriječiti, a to podrazumjeva pravilnu rotaciju usjeva. Najvažnije je da se ispoštuje odgovarajući interval u kome jedna vrsta i pripadnici iste porodice mogu doći na istu parcelu, obično poslije tri do četiri godine.
Pravilnom rotacijom usjeva možemo održati, ali i povećati plodnost. Takođe, možemo spriječiti pojavu bolesti i povećanje populacije štetnih organizama.
Plodored: Smjena usjeva, pravilna obrada tla i ekonomski benefiti
Kada je do zamora zemljišta već došlo, potrebno je napraviti plan aktivnosti za nekoliko sledećih godina kako bi popravili štetu. Možemo koristiti biljke za zelenišno đubrivo, dodavanje organskih đubriva (kompost, stajnjak), uzgajati kulture koje ne pripadaju istoj porodici ili istoj grupi biljaka (npr. iz grupe korjenašica), uzgajati fitosanitarne biljke, unositi preparate s efikasnim mikroorganizmima.
Tagovi
Autorica
