Proizvodnja rasade je zahtjevan posao, koji traži potpunu posvećenost, a u ovogodišnjim vremenskim uslovima, i zagrijan prostor, što stvara dodatne poteškoće. O tome svjedoče i Alija i Hanija koji deset godina proizvode presadnice
Proizvodnja rasade, čini se, nikad nije bila teža. Prethodnu i ovu godinu karakteriše kasno proljeće, te niske temperature što proizvođačima rasada pravi dodatne probleme. Pored silnih poskupljenja, potrebno je misliti i o zagrijavanju plastenika, jer presadnice ovakve minuse ne mogu podnijeti samo uz zaštitu od agro folije.
O tome svjedoče i supružnici Alija i Hanija Kozarević iz sela Gračanica kod Živinica. Već deset godina se profesionalno bave proizvodnjom rasada i to im jedini izvor prihoda. Dugi niz godina se bave poljoprivredom, a osim povrćarstva, u njihovom domaćinstvu zastupljeno je pčelarstvo i voćarstvo.
"Počeli smo od jednog malog plastenika, pa poslije radili kornišone. Onda smo došli na ideju da kupimo velike plastenike i u njima uzgajamo rasad. Trenutno imamo oko 800 kvadrata plastenik, od toga 500 kvadrata je pod grijanjem u kojem proizvodimo plasteničku hibridnu rasadu za prodaju", za Agroklub priča Hanija.
Planiraju početi i s proizvodnjom jagode, ali im je za to neophodan jedan staklenik, s obzirom na to da ga je lakše zagrijati nego plastenik. Ove godine planiraju proizvesti 30 hiljada presadnica najkvalitetnijih hibridnih sorti povrća. Obično ih plasiraju na kućnom pragu, po ranijoj rezervaciji stalnih kupaca.
Hanija kaže da je ova godina puno teža u odnosu ne prethodne zbog poskupljenja sjemena, supstrata, zaštitnih sredstava i đubriva. Samo u prvoj godini su uložili 11 hiljada KM, kako za grijane stalaže, radijatore i peći za centralno grijanje, tako i u repromaterijal potreban za proizvodnju rasada.
Smatrali su da je prvobitno ulaganje najveće, a sve kasnije će lakše, međutim, ove godine su samo do sada uložili 5.000 KM na sjemena, supstrat i materijal za zagrijavanje. A prema vremenskim prognozama, grijanje će biti potrebno barem još mjesec-dva. Iako su ulaganja velika, a dobit iz plastenika jedini izvor prihoda, 46-godišnja Hanija i 49-godišnji Alija ističu da im je upravo taj vid posla, odmor za dušu.
"Nikad se nismo pokajali, to nam dođe raj za oči, odmor za dušu. Da mi neko sad pokloni plastenik, ja bih opet uzela i proširila posao. Iskreno govoreći, osim posla, ima i zarade da jedna višečlana porodica može fino da živi, a nije težak posao. Nama je milina, mi se odmorimo u plastenicima", dodaje ova vrijedna domaćica.
Mladim poljoprivrednicima poručuje da u ovaj posao ne ulaze ako ga ne vole i ako nemaju volje za zemljoradnjom. Uz dobru volju, potrebno je i znanje, a oni su svoje stekli učeći na greškama. Tokom svih radova su radili bilješke, kada bi negdje pogriješili, bilježili su da te greške ne ponove, i malo pomalo se usavršavali i sticali znanje, na koje su danas ponosni.
Ono što posebno ističu je da je skoro nemoguće proizvesti kvalitetnu rasadu bez zagrijavanja plastenika, jedne godine se može desiti da sve prođe dobro, ali u ovakvim vremenskim uslovima to je gotovo nemoguće. Imaju i voćnjak površine 3,5 dunuma, u kojem proizvode šljive, koje zatim suše u električnoj sušari, i tako suhu prodaju. Osim povrća proizvode i cvijeće te presadnice cvijeća, a imaju i nešto ovaca i pčela.
"Uzdamo se u svoj rad i zadovoljni smo prinosima koje ostvarujemo. Danas je jako teško biti poljoprivrednik, ulaganja su velika, sve finansiramo iz ličnih sredstava, a od države nemamo ništa", dodaje Hanija.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
